Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

uđu u jednu kuću u kojoj je bio nečisti nečastivi, i počnu govoriti
opsjednutomu: “U ime Isusa kojega Pavao propovijeda
kažem tebi izlazi.” Onaj ne će da iznutra izađe, nego im odgovori:
“Znam ja Isusa, znam i Pavla, a tko ste vi?” I nasrnu na
njih i sve ih izubija, oguli i ogoli do kože. Jedva Skevini sinovi
utekoše posve goli. Nisu više probali zaklinjati.
Narod zahvati velik strah, i poče donositi sve svoje amulete,
amajlije, zapise, čarolije, vražbine i sve što ima veze s
đavlom, staviše na jednu ledinu i zapališe. Bilo je vrijednosti
oko 50 tisuća srebrnjaka.
Tko ima posla s Duhom Svetim, odreći će se zloduha i
sve njegove vrijednosti. Mi se odričemo zloduha i svega sjaja
njegova i svih zavođenja njegovih. A iskazujemo svoju vjeru
u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, u svetu Crkvu katoličku...
To znači biti s Duhom.
Ima darova koji su više od napasti nego od dobra i koristi.
Uzbuna u gradu. U gradu je amfiteatar koji je mogao
primiti 25.000 gledatelja. Kad je na poticaj nekoga srebrnara
Demetrija nastala nemalena uzbuna protiv Pavlova propovijedanja
i “protiv ovog Puta” (Dj 19,23), koji je u biti svojoj
uklanjao čašćenje božice Dijane ili Artemide u mjestu,
svjetina je u amfiteatru dva sata gromko skandirala: Velika
je Artemida efeška! Velika je Artemida Efeška (Dj 19,28. 34).
Dvojicu Pavlovih sudrugova, Makedonce Gaja i Aristarha,
dovukoše u amfiteatar. Pavao htjede među narod, ali mu ne
dadoše suradnici. Stvar se jedva smirila razboritošću gradskoga
tajnika.
Kršćani se rado prisjećaju da je tu pokraj toga amfiteatra
kasnije sagrađena veličanstvena bazilika u kojoj je održan
Efeški koncil 431. godine, gdje su kršćanski vjernici klicali
Emanuelu pravomu Bogu rođenu od Marije Djevice - Bogorodice.
124