Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

propovijedao. To i jest ono pravo. Zašto se osobno ne uvjeriti?
Ali, kad se to upozna, onda to treba i prihvatiti. Međutim,
“kad solunski Židovi doznaše da Pavao i u Bereji navješćuje
riječ Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu.
Braća tada brže bolje uputiše Pavla k moru. Sila pak i Timotej
ostadoše ondje. Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se
vratiše, noseći Sili i Timoteju zapovijed da što prije dođu k
njemu” (Dj 17,13-15). Pavao je na taj židovski gest iz Soluna
žestoko reagirao u Prvoj Solunjanima smatrajući da su to isti
oni Židovi “koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas
progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive kad
nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u
svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na
njih konačni gnjev” (1 Sol 2,15-16).
Pavao je opet morao bježati da spasi glavu jer je trebalo
propovijedati gdje je bilo moguće. Ovoga puta želio se obratiti
izravno poganima. Otišao je u Atenu. Zatim u Korint.
Ateni ćemo posvetiti posebno razmatranje, a ovdje nekoliko
riječi o Pavlovu boravku i djelovanju u Korintu.
Korint
Pavao je iz Atene došao u Korint, grad pun erosa i seksa.
Afroditin hram imao je oko tisuću “bijelih ropkinja”, koje su
bile u službi mitološke Afrodite, božice plodnosti. Pa ipak
nigdje tako Pavao nije propovijedao o čistoći, dapače o djevičanstvu,
kao u tome “nečistom” gradu. Čim je došao u Korint,
gledao je naći posla. Naišao je na Židova Akvilu, rodom
iz Ponta, koji se oženio s Priscilom, vjerojatno Rimljankom.
Taj je bračni par bio prognan, malo prije toga, iz Rima u Korint.
Moglo je biti 49./50. godine. Akvila je stavio svoju kuću
za sakralni prostor Pavlov. Radnim danima radio, a subotom
u sinagogi propovijedao i raspravljao. Židovi to nisu mogli
podnijeti pa su ga potjerali iz sinagoge. On se obratio poga-
121