Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Lidijinoj je kući bila mjesna crkva. Pavao u Filipima obrati i
jednu ropkinju koja bijaše opsjednuta i kao takva svojim halucinacijama
u službi poganskih svećenika kao proročica. Počela
Pavla hvaliti. Pavao ne dopusti da ga đavao hvali te oslobodi
žensku od sotonske sile. Ali Židovi i pogani, pogotovo
njihovi svećenici, ne mogoše gledati da se kršćanstvo širi i
napreduje. Uspjeh izaziva zavist. Svjetina zamoli gradske oce
da potjeraju Pavla, Silvana, Timoteja i Luku. Iako Pavao ima
legitimaciju da je rimski građanin, ne vadi je iz džepa, čeka
što će Filipljani učiniti. Na veliko Apostolovo iznenađenje,
gradski oci odlučiše da se Pavao i družina išibaju i bace u
zatvor: “Na to svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih
odijelo i zapovjediše da se išibaju” (Dj 16,22). 59 A bilo je strogo
kažnjivo šibati rimskoga građanina: gubi se posao! No, Pavao
je to dopustio. Ne samo ovdje, nego: “Od Židova primio sam
pet puta po četrdeset manje jednu. Tri put sam bio šiban...”
(2 Kor 11,24-25). Zašto? Možda zato što je nešto više mogao
razumjeti Isusov čin šibanja. Ni Isus nije morao biti šiban,
ali on je to namjerno prihvatio. Pavao je prihvatio ne samo
bičevanje, nego i zatvor, ito u unutarnjoj tamnici, s nogama
u negvama. Zbilja nevjerojatno. Ali negdje oko ponoći nasta
potres, popadoše okovi s ruku, otvoriše se zatvorska vrata,
stražar se htjede ubiti, jer je pomislio da su mu zatvorenici
pobjegli. Nato ga Pavao utješi da su svi još tu, živi i zdravi.
Pravo iznenađenje, zatim pokrštenje tamničara i njegove obitelji,
sutradan oslobođenje... Gradski su, naime, oci čuli da
su Pavao i Sila rimski građani, a oni ih jučer išibali. Stoga im
potajno poručiše da mogu izići iz grada. Valjda potajice.
Ali Pavao zatraži da ih javno isprate gradski oci. Vi ćete
šibati rimske građane! Pavao je prema malenima velikodu-
59 Ne znam kako uvaženi autor Popović u navedenom članku, Apostol
Pavao i Židovi, 2001., str. 293, piše o Pavlovu šibanju: “Međutim, ni za
jedno od tih pet šibanja ni Pavao u svojim poslanicama, a ni Djela apostolska,
ne bilježe ni mjesto ni bilo koje druge okolnosti.”
116