Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

a napadaju one koji su punomoćno ovlašteni za djelovanje u
župnom pastoralu, ne možemo ne pomisliti i zaključiti da je
progonjena Crkva - autentična Crkva. Utemeljitelja su Crkve
progonili, i Crkvu će njegovu progoniti. Da nije toga, Crkva
ne bi mogla maknuti s mjesta.
Drugo misijsko putovanje
Svršetkom 49. ili početkom 50. godine poslije Krista Pavao
zaželje pohoditi svoje stare prijatelje koje je milošću Božjom i
svojim propovijedanjem pridobio za kršćanstvo u galacijskim
gradovima i selima da vidi kako su. Zamoli kolegu Barnabu
koji jedva dočeka. Međutim, prije nego pođoše, čestito se i
neočekivano porječkaše, posvađaše i razdružiše. Barnaba,
naime, htjede povesti Ivana Marka, svoga sestrića, a Pavao
ne htjede ni čuti za nj jer je od njega doživio onu neugodu u
Pergi Pamfilijskoj kada ga je Marko napustio na Prvom misijskom
putovanju. Pavao odbi imati u svojoj ekipi slabića
koji je bio kadar dezertirati na svakom koraku. Apostoli
se dobro preriječili i konačno rastavili, kako nam prenose
Djela apostolska: “Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše”
(15,39). Ogorčenost - paroksizam. 54 Pavao uze Silvana
i, povjeren milosti Gospodnjoj, obiđe dvadesetak gradova, a
Barnabi se pridruži Marko i odjedriše na Cipar. O Barnabi
Djela više ništa. A s obzirom na ogorčenost, Bog se kadar poslužiti
i našim ljudskim svađama, rugobama i razlazima da
proširi svoje evanđelje u različite krajeve svijeta. Valjalo se dijeliti,
kao što se dijele stanice u ljudskome tijelu kad im dođe
vrijeme. “Postoji i atomistika ljubavi. Treba razbiti jedinstvo
54 S obzirom na riječ “ogorčenost” (paroxismos), vrijedno je upozoriti
da će istu riječ sveti pisac Luka primijeniti na Pavla koji je ostao “ogorčen”
(paroxyneto) kad je vidio Atenu punu poganskih bogova (Dj 17,16). Eto,
kakav mu je bio stupanj ogorčenosti.
113