Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

Pavao je s Barnabom osobito u trima gradovima doživio
svoje nezaboravne križne postaje na kojima se jačao njegov
duh i gdje je kroz ljutu svoju nevolju upoznavao Božju volju.
Antiohija
“Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku.
U dan subotnji ušli su u sinagogu i sjeli. Nakon čitanja Zakona
i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: ‘Braćo,
rekoše, ima li u vas koja riječ utjehe za narod, govorite’!” (Dj
13,14-15). I Pavao održa svečani i veličanstveni govor: o Božjem
planu u izraelskoj povijesti, o svjedočanstvu najvećih
ljudi o Kristu, o užasnu zločinu raspeća, o nečuvenoj pobjedi
uskrsnuća, o Božjem oproštenju po Kristu Isusu i o opredjeljenju
koje svaki čovjek mora učiniti u odnosu na Krista koji
opravdava (Dj 13,16-41). Nakon kojega je slijedilo oduševljenje
i brojnih Židova i brojnih pogana, a i svečani progon: “Ali
Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske
te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz
svoga kraja. Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu
u Ikonij. A učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim
(Dj 13,50-52).
Tri vrste progonitelja. Sv. Luka opisuje kako su se ujedinile
tri vrste Pavlovih protivnika.
Ponajprije Židovi, tvrdokorni i neobrativi, čuvari Zakona,
ali ne i njegovi izvršitelji, nisu mogli podnijeti ni “izdajnika”
Isusa ni njegova, po njihovu mišljenju, epigona Pavla. Misle
da se Bog mora ravnati po njihovim pravilima, predajama
i tumačenjima. Najprije su Pavla pozvali da im rekne koju
utješnu. A kad im je rekao, onda ga nisu mogli smisliti.
Drugi su neprijatelji bili manipulirane žene. Židovi bi
nahuškali pobožne i fanatične žene da se prihvate kamenja,
kolaca, vila i ostaloga poljoprivrednog oruđa i otjeraju “heretične”
novovjerce, novozakonike. Žene ko žene, neke bi od
107