Savle, brate, progledaj - Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkanj

pustiše ih milosti Božjoj. Barnaba je na prvom mjestu. Savao
na petom, posljednjem. Ostali su: Šimun-Niger, Lucije Cirenac
i Manahem. Možda je tu bilo Savlovo ređenje.
Prva je apostolska zajednicu “žrtvovala”, tj. darovala svoja
dva najjača asa, moralna i intelektualna, i spremila ih u evangelizaciju
po Cipru i Maloj Aziji. Ito Duh ih je Sveti izdvojio
i poslao na evangelizacijsko djelo. Bio im se priključio kao
poslužitelj i Barnabin nećak po sestri Mariji, Ivan Marko, kasniji
evanđelist, koji je ubrzo odustao. Misije su trajale oko
3-4 godine, od 45. do 49. poslije Krista. Pošli su iz Antiohije
sirijske, isplovili iz Seleucije i doprli na Cipar, koji su Grci
uvijek nazivala “blaženim” otokom - Makaria. Do Cipra je
bila stigla blaga vijest još u vrijeme Stjepanova progona (Dj
11,20). Barnaba je bio rodom s Cipra. Apostoli su doprli do
luke Salamine, gdje su propovijedali u židovskim sinagogama.
Stigli su u Paf, glavni grad Cipra, gdje su se obratila
dvojica Ciprana: namjesnik Sergije Pavao, Rimljanin, i onaj
zloglasni Elim - Vračar, Židov, astrolog. Ovomu je drugomu
trebalo najprije da oslijepi kako bi potom mogao progledati:
“Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski... evo sada
oslijepit ćeš i neko vrijeme ne ćeš gledati sunca!” (Dj 13,10-
11), izvika se na nj Pavao. Od tada se Savao naziva Pavlom,
latinskim imenom, u službi narodâ, gentium, goim. Možda
baš u spomen toga obraćenika Sergija Pavla, kako je mislio
sv. Jeronim. 52 Ili zato što je bio malena rasta, paulus znači malen,
kako je tumačio sv. Augustin.
Zatim su prešli u Ataliju, pa u Pergu pamfilijsku - tu ih je
napustio Ivan Marko i otišao doma (Dj 13,13), te u Antiohiju
pizidijsku i konačno dospjeli u likaonske gradove Ikonij, Listru
i Derbu. Deset mjesta u kojima je naviješteno Evanđelje.
I natrag u Jeruzalem.
106
52 W. Barclay, Ambassador for Christ, str. 76.