humanistika - Sarajevske Sveske

humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske

30.12.2012 Views

i gorem položaju – kao i domaći pisci: male, često i vrlo zatvorene domaće znanstvene ili sveučilišne zajednice kao da niti nisu pozvane da svojom djelatnosti u humanističkim znanostima daju neki svoj originalni, nov doprinos razvoju struke, metodologija i disciplina, pa najčešće retrogradni društveni procesi i ekonomska nerazvijenost u našim tranzicijskim društvima rezultiraju vraćanju starim pristupima, a s njima i konzervativnim ideologijama. Za koje smo, generacijski gledano, mislili da su daleko iza nas, jer su ih se davno odrekli i naši najbolji učitelji (Svetozar Petrović, Aleksandar Flaker, Franjo Grčević, Zoran Konstantinović, Jože Pogačnik, Dionyz Ďurišin – da spomenem samo one koji više nisu među nama), kojima i posvećujem ova neugodna, ali otvorena, propitivanja i komentare. Sve u dobroj vjeri da ćemo mladima, svojim možebitnim nasljednicima, uspjeti na drugu obalu prenijeti vatru nade, s još neugasloga zgarišta. Okvirna literatura: – Zvonko Kovač, Poredbena i/ili interkulturna povijest književnosti, Biblioteka Književna smotra, Zagreb, 2001. – Zvonko Kovač, Kriza slavistike (Slavistički studiji između nacionalizma i globalizacije), СЛАБИСТИКА И ОБШЕСТВО, ur. M. Mladenova i I. Monova, Heron Press, Sofija, MMVI. – Zvonko Kovač, Projekt Interkulturna povijest književnosti (ekokulturni identitet južnoslavenskih književnosti), ВЪПРЕКИ РАЗΛИЧИЯТА: ИНТЕРКУΛТУРНИ ДИАΛОЗИ НА БАΛКАНИТЕ, ur. Aretov Nikolay, Akademično izdatelstvo “Prof. Marin Drinov”, Sofija, 2008., str. 39-59. – Medkulturni dialog kot temeljna vrednota EU – Intercultural dialogue as the fundamental value of the EU, ur. Vesna Mikolič, Krištof Jacek Kozak, Založba Annales, Koper, 2008. 92 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33

Tihomir Brajović Južnoslovenska komparatistika: Luksuz ili naučna potreba? Odnosi međusobnog razumevanja južnoslovenskih književnosti u drugoj deceniji dvadesetprvog veka – makar panoramski i na prvi pogled, čini se kao da posmatramo sliku u nekom zatamnjenom i u isti mah zakrivljenom ogledalu, a to znači: obratnu projekciju onoga što je moglo da se sagleda pre ravno sto godina, u drugoj deceniji dvadesetog veka. Naspram preovlađujućeg entuzijazma zbližavanja i/ili spajanja nakon dvaju balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, odnosno stvaranja Jugoslavije, vreme posle novih balkanskih ratova, kontinentalnog prekomponovanja i raspada Jugoslavije takoreći bez izuzetka obeleženo je, naime, deziluzionizmom udaljavanja i/ili razdvajanja. “Sad, kad je ujedinjenje izvršeno”, pisao je davne 1919. Pavle Popović, “stvari će jamačno poći bolje. Književnost će isplivati iz ovog brodoloma mnogo veća no što je bila. (...) Književnost će dobiti mnogo širu podlogu, pisci mnogo širu pozornicu, publika mnogo širi interes”. 1 Skoro celo stoleće docnije, i savremeni domicilni pratioci svih južnoslovenskih književnosti ponaosob takođe gledaju prema “široj pozornici” i “širem interesu”, samo što ovoga puta po pravilu nemaju u vidu neposredno, nego kontinentalno i globalno okruženje. Sad, kad je državno-pravno razdvajanje okončano, srpski, hrvatski, slovenački i drugi južnoslovenski proučavaoci literature ponovo, drugim rečima, veruju da “stvari će jamačno poći bolje”, ali pri tome svoje nade i očekivanja mahom polažu dalje od prvog susedstva. U tom pogledu sasvim je paradigmatičan, reklo bi se, međusobni odnos srpske i hrvatske književnosti, i s istorijske tačke gledišta presudan za razumevanje južnoslovenskih literarnih i uopšte kulturnih relacija. Kao svojevrsnu ilustraciju već skoro dva desetleća važećeg stanja u ovoj oblasti uzimamo pri tom polemički 1 Nav. prema: Pavle Popović, Jugoslovenska književnost, Četvrto izdanje, Beograd 1927, str. 155–156 passim. SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 93

i gorem položaju – kao i domaći pisci: male, često i vrlo zatvorene domaće znanstvene<br />

ili sveučilišne zajednice kao da niti nisu pozvane da svojom djelatnosti u humanističkim<br />

znanostima daju neki svoj originalni, nov doprinos razvoju struke, metodologija i<br />

disciplina, pa najčešće retrogradni društveni procesi i ekonomska nerazvijenost u našim<br />

tranzicijskim društvima rezultiraju vraćanju starim pristupima, a s njima i konzervativnim<br />

ideologijama. Za koje smo, generacijski gledano, mislili da su daleko iza<br />

nas, jer su ih se davno odrekli i naši najbolji učitelji (Svetozar Petrović, Aleksandar<br />

Flaker, Franjo Grčević, Zoran Konstantinović, Jože Pogačnik, Dionyz Ďurišin – da<br />

spomenem samo one koji više nisu među nama), kojima i posvećujem ova neugodna,<br />

ali otvorena, propitivanja i komentare.<br />

Sve u dobroj vjeri da ćemo mladima, svojim možebitnim nasljednicima, uspjeti<br />

na drugu obalu prenijeti vatru nade, s još neugasloga zgarišta.<br />

Okvirna literatura:<br />

– Zvonko Kovač, Poredbena i/ili interkulturna povijest književnosti, Biblioteka<br />

Književna smotra, Zagreb, 2001.<br />

– Zvonko Kovač, Kriza slavistike (Slavistički studiji između nacionalizma i globalizacije),<br />

СЛАБИСТИКА И ОБШЕСТВО, ur. M. Mladenova i I. Monova, Heron<br />

Press, Sofija, MMVI.<br />

– Zvonko Kovač, Projekt Interkulturna povijest književnosti (ekokulturni identitet<br />

južnoslavenskih književnosti), ВЪПРЕКИ РАЗΛИЧИЯТА: ИНТЕРКУΛТУРНИ<br />

ДИАΛОЗИ НА БАΛКАНИТЕ, ur. Aretov Nikolay, Akademično izdatelstvo “Prof.<br />

Marin Drinov”, Sofija, 2008., str. 39-59.<br />

– Medkulturni dialog kot temeljna vrednota EU – Intercultural dialogue as the<br />

fundamental value of the EU, ur. Vesna Mikolič, Krištof Jacek Kozak, Založba<br />

Annales, Koper, 2008.<br />

92 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!