humanistika - Sarajevske Sveske

ku navodim samo dva: Alfir, jedan mediteranski roman, koji za mene ima dubinska
značenja i Nedovršene priče, priče koje iz različitih razloga nikad nisam napisao i/
ili objavio. Jednu od njih sam čak, prije četrdeset godina, nekoliko puta ispričao.
Svojim prijateljima, naravno. Tu su i rukopisi o kojima sam nešto nagovijestio, ali
o tom potom. Doći će i njihovo vrijeme. Ima i jedna posve neobična stvar. Prije pet
godina sam napisao mali roman (za mlade?!) Snježni tigar skače kroz vatreni obruč i
on je već četiri godine pripremljen za štampu. Ugovor mi ne daje mogućnost da taj
rukopis dam drugom izdavaču. Ostaje da čekam objavljivanje ili da istekne ugovor.
To je traumatično za pisca. I još je jedan prilog pričama o sudbini knjiga.
Š. Dž.: I ne mogu odoljeti, a da ne postavim još jedno pitanje: Kalfa ili Veliki
Majstor!?
I. H.: Vječno pitanje. Bar se tako doima, zar ne? Malo ko razmišlja o tome u
pubertetu, na primjer, jer ne može ni shvatiti da će jednoga dana umrijeti. Negdje
u to doba pročitao sam knjige u kojima se objašnjava svijet i oglašavaju postulati
po kojima bi trebalo živjeti. Svete knjige. Zaista sam ih sve pročitao. Ništa nije bilo
u mojoj porodici što bi me dovelo do takve odluke. Razlozi su vjerovatno u staroj i
savremenoj književnosti i klasičnom slikarstvu, jer ih ponekad nije moguće čitati,
niti razumjeti bez tog znanja. Poznati su mi, dakle, različiti prikazi i objašnjenja i
Velikog Majstora i njegova djela. Nije bitno šta mislim o tim pričama (sumnjam da
bi bilo moguće kazati sve u jednoj knjizi), ali vjerujem da se mnoge neobjašnjive
stvari događaju u posve logičnim konstelacijama i da su kao takve viđene i pročitane
u nekom, recimo, velikom svemirskom kompjuteru, čega ponekad, u trenutku,
postanemo svjesni, bilo to na ulici, u snu ili dok vidimo i shvaćamo taj trenutak koji
nam se približava.
74 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33