humanistika - Sarajevske Sveske
humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske
I. H.: Za neke ljude knjiga nije ni izgubila to svoje mjesto. Doduše, oni su danas poput neke preživjele sekte. Knjiga pripada samoći i intimi. Ona je neka vrsta intelektualnog ogledala. S druge strane, živimo u vrijeme poplave nekih drugih knjiga, žanrovskih i multižanrovskih, vezanih uz filmske ili televizijske serijale i to je svijet koji u industrijskom smislu savršeno funkcionira. To je pojava koja se preselila u sve zakutke svijeta. Možda je zapravo tako oduvijek bilo, ali nismo to mogli prepoznati u tehnološkoj oskudnosti ranijih vremena. Zato je istinska knjiga uvijek rijetkost i kad je čitač/ica prepozna ona je već na prijestolju ruku koje prevrću njene stranice. Š. Dž.: Književna kritika Vaš književni opus dijeli u tri faze: borhesovska, banjalučka, prognanička? Slažete li se (Trebamo li raditi novu)? I koliko se uopće slažete sa književnim kritičarima? I. H.: I slažem i ne. Periodizacija je nešto prirodno i na to proučavatelji književnosti imaju pravo. Po svome. Stvar je u argumentaciji. Gledano iz rakursa pisca, to je uvijek malo drukčije. Kad je riječ o ovome što ste naveli, ukoliko je uopće tačna, očito je da ta shema pripada nekom ranijem vremenu. Šta je, na primjer, sa ovih mojih petnaestak godina u Sarajevu? Može li se to okarakterizirati kao prognaništvo (istinsko ili duhovno, svejedno) – makar ovdje, uz neke druge, bile napisane i knjige kao što su William Shakespeare u Dar es Saalamu ili Quadriga? Bilo gdje da smo, svi mi nosimo svoju popudbinu i mijenjamo se samo onoliko koliko nam kušnje omogućavaju preobrazbu. Što se tiče kritike općenito, smatram je izuzetno značajnom i jedna od praznina razdoblja u kojem živimo, ovdje i sad, jeste u tome što je kritika nedostatna, često nekompetentna ili je nema uopće. Usto, oduvijek me u kritici zanimalo čitanje, a ne arbitrarnost. Š. Dž.: Znači, trebamo raditi novu periodizaciju i/ili uraditi nešto sasvim drugo. Vrtne staze vode u podrume sjećanja?! Šta biste izdvojili iz Vašeg života kao najbolji/najljepši period? Koju biste knjigu (vlastitu) izdvojili kao najdražu? Možete li uopće to učiniti? I. H.: To bi doista bilo teško i na neki način nepravedno. Ipak, u različitim vremenima, postojala je uvijek, za mene, neka sržna knjiga, u kojoj se kristaliziralo vrijeme u kojem je nastala. U mladosti to su bile Talhe, potom Karta vremena, Kalfa... Filmofil... Imotski kadija i, na koncu, možda, Psi od vjetra (iako su njegovi dijelovi pisani u raznim periodima moga života). Možda je jedna od njih?! Svaka od njih ima svoje razloge. Knjige nam u različitim vremenima pokazuju svoja nepoznata/prepoznata lica. I u tome je njihov produženi život i za pisca. Š. Dž.: U današnje vrijeme sve više se pojavljuje pisaca sa tzv. dvojnim identitetom. Književna kritika i Vas uvrštava u tu grupu?! Kako se Vi osjećate? Mislite li da pisci mogu imati i imaju pravo na dva ili više identiteta? Ili ćete se složiti tezom interkulturalne književnosti (za koju se zalaže Zvonko Kovač, a sve više nalazim sebe kako pratim njegove stope)? 72 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
I. H.: Bitni su samo čitači/ce. Pisac se uvijek obraća njima. I oni mu odgovaraju. Svojim čitanjem. Oni također imaju svoje identitete. I svoje interkulturalnosti. To mi se čini toliko važnim da sam u nizu različitih tekstova pisao o čitaču-piscu i piscu-čitaču kao o onima čiji aktivitet omogućava postojanje Književnosti. Sve se, naravno, događa u jeziku. A jezik kojim govorimo ili pišemo je prostor biranih identiteta, na koje svako ima pravo i, sam po sebi, po svojoj strukturi i semantičkim predjelima, jezik jeste more interkulturalnosti. Zato mi je ta teza koju navodite u pitanju posve bliska. Š. Dž.: Živimo u vremenu kompjutera. Gotovo se sve može pronaći na internetu, pa i djela starih i novih pisaca. Može li internet zamijeniti knjigu i treba li je zamijeniti, ili će knjiga imati svoj život, unatoč tim suvremenim pomagalima? I. H.: Jedanput sam na slično pitanje odgovorio ovako: kompjuter je veličanstven izum, ali ne možeš ga, nakon čitanja, u noći, kad ugasiš svjetlo, staviti pod jastuk. Tu su svi odgovori. Knjiga nije samo tekst. Ona ima svoje lice, oblike slova, hrapavost papira i... miris... Nekad sam, u mladosti, na knjigama dragih pisaca, koje sam pronašao i kupio, pisao po marginama. Bilješke i stihove. Čak sam izmislio svoje vlastito pismo, jer nisam želio da to neko drugi pročita. Danas je to gotovo prapovijest. Jednostavni, univerzalni pristup književnom tekstu otvara nekima od značajnih (i ne samo njih) knjiga mogućnost bibliofilskih izdanja. I to je nešto što treba uzeti u obzir. Slično je i sa pisanjem. Uvijek sam se pokušavao služiti novom pisaljkom ( jedan sam rukopis čak napisao guščjim perom – nevjerovatno iskustvo!), nakon olovke nalivperom, penkalom, i, napokon, bio sam sretan kad sam sebi kupio prvi pisaći stroj. Sjećam se jednog razgovora iz tog vremena. “Pišeš li ti direktno u mašinu?” pitao me jedan znanac. Bilo je tu i malo hipokrizijske ironije. Kao da je strojopis već ukoričena knjiga. “A pišeš li ti direktno olovkom?” odgovorio sam. “Da, ali ja mogu da prekrižim...”, izložio je svoj krunski argument. “Mogu i ja”, odgovorio sam mu. I to je sve. Tehnologije pisanja napreduju, ali ono što se piše gotovo uvijek je u istom položaju – pisac piše pismo nekome u svijetu ko će ga možda pročitati. Š. Dž.: Šta planirate u budućnosti? Planirate li uopće? I. H.: Planiram, ali kao što kaže jedna od meni najdražih poslovica “čovjek snuje a Bog odlučuje”. Putovao sam, ali nisam posve utolio tu žeđ. Neka su mi planirana putovanja oteta. Volio bih se vratiti na tu stazu i zaključiti sam (možda?) zašto je to bilo tako. I, naravno, nešto od tog iskustva s putovanja zapisati. Jer, putovanja nisu samo lijepa zbog povratka, kao što se obično kaže – putovanja su uvijek putovanja ka sebi. Š. Dž.: Na početku razgovora sam istakla da bi se sa Vama moglo pričati vječno i doista je tako. Zato ću se ja sad povući i nastaviti ovaj razgovor kroz vrtove Vaših djela, a Vas zamoliti da mi još kažete piše li Vaše čarobno pero trenutno i hoćemo li uskoro imati priliku uživati u čaroliji tog pera!? I. H.: Priče i knjige zaista imaju svoju sudbinu. Nekad je to fascinantno. Priča za sebe. Knjiga za sebe. Dugo već oblikujem neke rukopise. Od njih u ovom trenut- SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 73
- Page 22 and 23: ulice) iskače iz jednog u drugi sv
- Page 24 and 25: kvalitete, namirnice su skupe i če
- Page 26 and 27: Sylvia Plath pisala je o tulipanima
- Page 28 and 29: nekako okej, ipak. Kad sam se vrati
- Page 30 and 31: jelo, u kojima hranu (hitro, u žur
- Page 32 and 33: sam utipkala Nenad Banda i otvorilo
- Page 34 and 35: odozdo, unose i nemir i čežnju. V
- Page 36 and 37: Dok sam bila u Torontu, Kena Sara W
- Page 38 and 39: pogotovo na njene ratne vođe, prof
- Page 40 and 41: Guido Snel odveo je Mašu i mene u
- Page 42 and 43: slala mi je fotografiju svoga djeda
- Page 45: Robert Alađozovski Šeherzada Dža
- Page 48 and 49: pravoj liniji vjetra - osluškivali
- Page 50 and 51: što struktuira samo razumijevanje
- Page 52 and 53: solutno najjačeg pokretača čitav
- Page 54 and 55: transplantacijom ključnih socijaln
- Page 56 and 57: U odnosu na Evropu, njena sadašnja
- Page 58 and 59: istorijskim iskustvima kroz koja je
- Page 60 and 61: osvojile Bosnu 1463. godine, tamo n
- Page 62 and 63: smatra najvrijednijim u ljudskom ž
- Page 64 and 65: Berlin, bilo je potpuno isto. I mis
- Page 66 and 67: naročito devedesetih, bio dominant
- Page 68 and 69: U kontekstu suverenosti svakog ljud
- Page 70 and 71: jedan od najčudnijih susreta s pis
- Page 74 and 75: ku navodim samo dva: Alfir, jedan m
- Page 77 and 78: Zvonko Kovač Slavistika vs. region
- Page 79 and 80: tologija i globalizacija svijeta. D
- Page 81 and 82: Ja sam stranac! Dobar večer./Dal
- Page 83 and 84: do poljske i lužičkosrpske ulazi
- Page 85 and 86: 4. teza: Gledano povijesno, slavens
- Page 87 and 88: Čini se kao da je i općenito sve
- Page 89 and 90: obzirom na suvremene medije knjiže
- Page 91 and 92: književnosti u raznim višenaciona
- Page 93 and 94: Tihomir Brajović Južnoslovenska k
- Page 95 and 96: okrenuti “dijalogu” sa značajn
- Page 97 and 98: takvog dijaloga nema “bez dugogod
- Page 99 and 100: stati onog ‘kupanja’ u nečem b
- Page 101 and 102: sti, onda upućuje na gnoseološki
- Page 103 and 104: Posebna pogodnost ovakvog, “horiz
- Page 105 and 106: Jasmina Mojsijeva-Guševa Regionaln
- Page 107 and 108: ili implicitnog čitatelja zajedno
- Page 109 and 110: ne komparativistike, međutim sa od
- Page 111 and 112: Tuzli 2002. godine, koje tretira pi
- Page 113 and 114: šansu regionalnom - da se nametne
- Page 115 and 116: pekt (kroz školske programe, na pr
- Page 117 and 118: mad i Drugi postali vrlo efikasna k
- Page 119 and 120: Imamo li mi “svoje” autore dete
- Page 121 and 122: između kultura nije uvijek, kao š
I. H.: Bitni su samo čitači/ce. Pisac se uvijek obraća njima. I oni mu odgovaraju.<br />
Svojim čitanjem. Oni također imaju svoje identitete. I svoje interkulturalnosti.<br />
To mi se čini toliko važnim da sam u nizu različitih tekstova pisao o čitaču-piscu<br />
i piscu-čitaču kao o onima čiji aktivitet omogućava postojanje Književnosti. Sve<br />
se, naravno, događa u jeziku. A jezik kojim govorimo ili pišemo je prostor biranih<br />
identiteta, na koje svako ima pravo i, sam po sebi, po svojoj strukturi i semantičkim<br />
predjelima, jezik jeste more interkulturalnosti. Zato mi je ta teza koju navodite u<br />
pitanju posve bliska.<br />
Š. Dž.: Živimo u vremenu kompjutera. Gotovo se sve može pronaći na internetu,<br />
pa i djela starih i novih pisaca. Može li internet zamijeniti knjigu i treba li je<br />
zamijeniti, ili će knjiga imati svoj život, unatoč tim suvremenim pomagalima?<br />
I. H.: Jedanput sam na slično pitanje odgovorio ovako: kompjuter je veličanstven<br />
izum, ali ne možeš ga, nakon čitanja, u noći, kad ugasiš svjetlo, staviti pod jastuk.<br />
Tu su svi odgovori. Knjiga nije samo tekst. Ona ima svoje lice, oblike slova, hrapavost<br />
papira i... miris... Nekad sam, u mladosti, na knjigama dragih pisaca, koje sam<br />
pronašao i kupio, pisao po marginama. Bilješke i stihove. Čak sam izmislio svoje vlastito<br />
pismo, jer nisam želio da to neko drugi pročita. Danas je to gotovo prapovijest.<br />
Jednostavni, univerzalni pristup književnom tekstu otvara nekima od značajnih (i ne<br />
samo njih) knjiga mogućnost bibliofilskih izdanja. I to je nešto što treba uzeti u obzir.<br />
Slično je i sa pisanjem. Uvijek sam se pokušavao služiti novom pisaljkom ( jedan<br />
sam rukopis čak napisao guščjim perom – nevjerovatno iskustvo!), nakon olovke nalivperom,<br />
penkalom, i, napokon, bio sam sretan kad sam sebi kupio prvi pisaći stroj.<br />
Sjećam se jednog razgovora iz tog vremena. “Pišeš li ti direktno u mašinu?” pitao me<br />
jedan znanac. Bilo je tu i malo hipokrizijske ironije. Kao da je strojopis već ukoričena<br />
knjiga. “A pišeš li ti direktno olovkom?” odgovorio sam. “Da, ali ja mogu da prekrižim...”,<br />
izložio je svoj krunski argument. “Mogu i ja”, odgovorio sam mu. I to je sve.<br />
Tehnologije pisanja napreduju, ali ono što se piše gotovo uvijek je u istom položaju<br />
– pisac piše pismo nekome u svijetu ko će ga možda pročitati.<br />
Š. Dž.: Šta planirate u budućnosti? Planirate li uopće?<br />
I. H.: Planiram, ali kao što kaže jedna od meni najdražih poslovica “čovjek<br />
snuje a Bog odlučuje”. Putovao sam, ali nisam posve utolio tu žeđ. Neka su mi planirana<br />
putovanja oteta. Volio bih se vratiti na tu stazu i zaključiti sam (možda?) zašto<br />
je to bilo tako. I, naravno, nešto od tog iskustva s putovanja zapisati. Jer, putovanja<br />
nisu samo lijepa zbog povratka, kao što se obično kaže – putovanja su uvijek putovanja<br />
ka sebi.<br />
Š. Dž.: Na početku razgovora sam istakla da bi se sa Vama moglo pričati vječno<br />
i doista je tako. Zato ću se ja sad povući i nastaviti ovaj razgovor kroz vrtove Vaših<br />
djela, a Vas zamoliti da mi još kažete piše li Vaše čarobno pero trenutno i hoćemo li<br />
uskoro imati priliku uživati u čaroliji tog pera!?<br />
I. H.: Priče i knjige zaista imaju svoju sudbinu. Nekad je to fascinantno. Priča<br />
za sebe. Knjiga za sebe. Dugo već oblikujem neke rukopise. Od njih u ovom trenut-<br />
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 73
Change language