humanistika - Sarajevske Sveske
humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske
jedan od najčudnijih susreta s piscima u mom životu. Iako je za to kasnije bilo mnogo raznih prilika, ovo je ostao jedini susret s njim. Vraćao sam se odnekud i sreo ga na ulici gdje je čekao auto. Sve se dogodilo upravo onako kako je zapisano. U džepu mi je bio isječak iz Vjesnika s mojom netom objavljenom pričom. I fotografijom. Govorim to zato što je važno za tekst. Kad sam čuo da je umro, napisao sam i objavio Nijemi razgovor kao neku vrstu nekrologa. Poslije je taj razgovor postao dio Kalfe. Šeherzada Džafić: Ne znam otkud krenuti jer toliko je pitanja da bi ovaj razgovor mogao trajati vječno. Svaka Vaša knjiga, svaka Vaša priča/rečenica/riječ nudi mogućnost da se o njoj priča i priča... Pa krenimo od nekog (mogućeg) početka. U Vašim djelima djetinjstvo se javlja kao čest motiv (čak ste napisali i roman za djecu Vauvan). Šta za Vas znači djetinjstvo? Je li ono izvor nadahnuća, je li poticaj za pisanje? I. H.: Djetinjstvo je početak puta. Izvor sa mnogo vrata. Ponekad je, iza nekih od njih, i ušće. Možda je tajna, i taj neprevaziđeni svijet otkrića, u njegovoj fragmentarnosti u kojoj prepoznajemo kasnija iskustva. Ništa nam se ne može dogoditi, ma kako to čudno zvučalo, za što u svome djetinjstvu nećemo pronaći odgovor ili bar vidjeti znak koji nas ka odgovoru vodi. Napisao sam nekoliko priča, sjećajući se upečatljivih trenutaka iz tog vremena, Dar ili Kroz nepredvidive hodnike knjiga ili Stuha, na primjer, koje su daleko više od događaja. Kad je riječ o knjigama za djecu, to je bilo posve novo iskustvo. Iskustvo priče i kazivanja. Vauvana, prvu knjigu za djecu dugo sam pripovijedao svojim kćerkama, kad su bile male, i to je zaista bila kušnja jednog novog govora. Kad su porasle, ostalo je samo da je zabilježim. Poslije je došao i sin i tako je nastao moj mali opus u tom književnom dvorištu. Š. Dž.: Pri čitanju Vaših djela, čitalac se nađe u labirintu drugih pisaca i drugih knjiga. Ima priliku da sreće i priča sa Ezopom, Andersenom, Servantesom, Šekspirom... Što Vašim djelima daje postmodernističku notu i potvrđuje Borgesove riječi da su “sve knjige svijeta jedna velika biblioteka”. Koje su knjige/pisci ostavili utisak na Vas, postoje li knjige koje ste više puta čitali? I. H.: Neke pisce pročitate, neke čitate i ponovo čitate. Kao vrlo mlad čitač pročitao sam velik broj knjiga i pamtim uglavnom njihove nazive i priče, kao i imena njihovih pisaca, danas većinom (ili trenutačno?! – to se u književnosti nikad ne zna pouzdano) zaboravljenih. Ipak, najupečatljivije su mi bile knjige Junaci Pavlove ulice (priča o djetinjstvu nalik mojemu) i Veliki Van (svijet divljine, lovca i jednog veličanstvenog tigra). Kasnije sam, čitajući knjige iz svjetske biblioteke, izabirao svoje pisce. Valjda je to prirodno koračanje po putu. I njih, te svoje izabranike, čitam povremeno čitav život. Ne samo pjesnike i njihove pjesme (što je sami sukus pjesništva – možda su zato, nekad, oni bliski pjesmi ono što vole većinom znali napamet), niti samo kratke priče i oglede, nego i neke opsežne romane. Postoji njih nekoliko kojima se svakih deset-petnaest godina vratim. Š. Dž.: Želim da osvijetlim Vašu prvu fazu, tzv. “zagrebačku”. Možete li mi reći nešto više o boravku u Zagrebu!? Ili još bolje, kada čujete Zagreb šta pomislite, čega se sjećate? Šta je najviše ostavilo utisak na Vas? 70 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
I. H.: Zagreb je grad moje žestoke i katarzične mladosti. Ništa od toga nije moguće zaboraviti. Došao sam sa željom da studiram književnost, a dogodilo se mnogo više od toga. Upoznavao sam grad i pokušavao u njemu pronaći odgovore na ono što je bio u literaturi i uporediti to sa svojim iskustvom Banje Luke, prvog urbanog duhovnog bića kojega sam upoznao. I, naravno, pokušavao sam u svemu tome pronaći sebe. To je golema tema. Ipak, u razgovoru kao što je ovaj, prisjećam se prije svega druženja sa svojim vršnjacima, piscima, slikarima. Prijateljima. Kritika je to označila kao pokret i dala mu svoje ime. A mi smo prije svega bili prijatelji. To se moglo vidjeti i kasnije, u našim posebnim literarnim razgovorima, kad se recimo moj junak pojavi u kratkoj priči (svi smo pisali kratke priče) jednog od njih, a potom njegov u mojoj. Bio je to, i jeste, vjerujem, još jedan zanimljiv sloj za čitače. Pravi odgovor na ovo pitanje je Kalfa. Š. Dž.: Druga Vaša luka, odnosno prva luka/stanica je Banja Luka? Kakav odnos imate prema rodnom gradu Banja Luci? I. H.: Rekoh već, to je prvo urbano duhovno biće koje sam upoznao. A jedan broj gradova to doista i jesu. Pokušavao sam, od ranih godina, shvatiti grad u kojem sam se rodio. Sve me je u njemu i sve njegovo zanimalo. I ono što je bilo moguće vidjeti i ono o čemu su ostale samo priče. Zemljotres je još više proširio zijev neznanja. I, izgleda, otvorio put nekim drugim zjevovima. S obzirom na historijske okolnosti, postoji prilično velika literatura o starom gradu i prostoru u kojem se razvijao. Neka od tih svjedočenja sam i sam, istražujući, vratio mogućim čitačima iz arhivskog zaborava. Razgovarao sam s gradom, rekoh, i, možda najviše u njemu s Vrbasom. Najnoviji događaji su te razgovore prvo dramatično prekinuli, a potom učinili gotovo konspirativnim. Možda su zato neke priče o kojima sam razmišljao ostale neispričane. Ispisao sam i objavio neke druge. Ovovremene. One koje pripadaju Prognanom gradu i Bosanskom palimpsestu. Sve u svemu, to je grad koji ostaje moja sudbinska fascinacija. Š. Dž.: A Sarajevo? Možete li mi povezati taj trokut Banja Luka – Zagreb – Sarajevo? Gdje je Horozović u tom trokutu? Da li se priklonio nekoj stranici? Tetivi? Ili je u sredini? I. H.: Trokut je trokut. On sam ima svoje dubinske karakteristike (na piramidi ili na satu geometrije, svejedno). I ne vjerujem da je ovaj nastao slučajno. Bez obzira na sve ono što ga je uvjetovalo. Otkako sam došao u Sarajevo, tražim odgovore koje sam tražio u svim gradovima u kojima sam, makar ne toliko dugo, živio. Govorio sam o tome kad sam govorio o Banja Luci i Zagrebu. Ponešto se od tih zapažanja može vidjeti u onome što sam objavio proteklih godina. Tome sam sad priklonjen. Međutim, knjiga koja će, vjerujem, svjedočiti o tome još nije završena. Jedan njen dio, doduše, već je objavljen. I neka to bude sve što ću sad kazati. Š. Dž.: Možete li mi reći kakav je danas odnos (čovjeka) prema književnosti? Čitajući Vaša djela stekla sam utisak da su knjige imale veću vrijednost prije (bar se tamo osjeti neka toplina, sreća, radost koju bi današnji čitatelji mogli samo poželjeti). Je li se nešto promijenilo i ako jeste kako vratiti knjigu na “prijestol”? SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 71
- Page 20 and 21: u magličastu prošlost, tamo na tr
- Page 22 and 23: ulice) iskače iz jednog u drugi sv
- Page 24 and 25: kvalitete, namirnice su skupe i če
- Page 26 and 27: Sylvia Plath pisala je o tulipanima
- Page 28 and 29: nekako okej, ipak. Kad sam se vrati
- Page 30 and 31: jelo, u kojima hranu (hitro, u žur
- Page 32 and 33: sam utipkala Nenad Banda i otvorilo
- Page 34 and 35: odozdo, unose i nemir i čežnju. V
- Page 36 and 37: Dok sam bila u Torontu, Kena Sara W
- Page 38 and 39: pogotovo na njene ratne vođe, prof
- Page 40 and 41: Guido Snel odveo je Mašu i mene u
- Page 42 and 43: slala mi je fotografiju svoga djeda
- Page 45: Robert Alađozovski Šeherzada Dža
- Page 48 and 49: pravoj liniji vjetra - osluškivali
- Page 50 and 51: što struktuira samo razumijevanje
- Page 52 and 53: solutno najjačeg pokretača čitav
- Page 54 and 55: transplantacijom ključnih socijaln
- Page 56 and 57: U odnosu na Evropu, njena sadašnja
- Page 58 and 59: istorijskim iskustvima kroz koja je
- Page 60 and 61: osvojile Bosnu 1463. godine, tamo n
- Page 62 and 63: smatra najvrijednijim u ljudskom ž
- Page 64 and 65: Berlin, bilo je potpuno isto. I mis
- Page 66 and 67: naročito devedesetih, bio dominant
- Page 68 and 69: U kontekstu suverenosti svakog ljud
- Page 72 and 73: I. H.: Za neke ljude knjiga nije ni
- Page 74 and 75: ku navodim samo dva: Alfir, jedan m
- Page 77 and 78: Zvonko Kovač Slavistika vs. region
- Page 79 and 80: tologija i globalizacija svijeta. D
- Page 81 and 82: Ja sam stranac! Dobar večer./Dal
- Page 83 and 84: do poljske i lužičkosrpske ulazi
- Page 85 and 86: 4. teza: Gledano povijesno, slavens
- Page 87 and 88: Čini se kao da je i općenito sve
- Page 89 and 90: obzirom na suvremene medije knjiže
- Page 91 and 92: književnosti u raznim višenaciona
- Page 93 and 94: Tihomir Brajović Južnoslovenska k
- Page 95 and 96: okrenuti “dijalogu” sa značajn
- Page 97 and 98: takvog dijaloga nema “bez dugogod
- Page 99 and 100: stati onog ‘kupanja’ u nečem b
- Page 101 and 102: sti, onda upućuje na gnoseološki
- Page 103 and 104: Posebna pogodnost ovakvog, “horiz
- Page 105 and 106: Jasmina Mojsijeva-Guševa Regionaln
- Page 107 and 108: ili implicitnog čitatelja zajedno
- Page 109 and 110: ne komparativistike, međutim sa od
- Page 111 and 112: Tuzli 2002. godine, koje tretira pi
- Page 113 and 114: šansu regionalnom - da se nametne
- Page 115 and 116: pekt (kroz školske programe, na pr
- Page 117 and 118: mad i Drugi postali vrlo efikasna k
- Page 119 and 120: Imamo li mi “svoje” autore dete
I. H.: Zagreb je grad moje žestoke i katarzične mladosti. Ništa od toga nije moguće<br />
zaboraviti. Došao sam sa željom da studiram književnost, a dogodilo se mnogo više<br />
od toga. Upoznavao sam grad i pokušavao u njemu pronaći odgovore na ono što je bio<br />
u literaturi i uporediti to sa svojim iskustvom Banje Luke, prvog urbanog duhovnog<br />
bića kojega sam upoznao. I, naravno, pokušavao sam u svemu tome pronaći sebe. To<br />
je golema tema. Ipak, u razgovoru kao što je ovaj, prisjećam se prije svega druženja sa<br />
svojim vršnjacima, piscima, slikarima. Prijateljima. Kritika je to označila kao pokret<br />
i dala mu svoje ime. A mi smo prije svega bili prijatelji. To se moglo vidjeti i kasnije,<br />
u našim posebnim literarnim razgovorima, kad se recimo moj junak pojavi u kratkoj<br />
priči (svi smo pisali kratke priče) jednog od njih, a potom njegov u mojoj. Bio je to, i jeste,<br />
vjerujem, još jedan zanimljiv sloj za čitače. Pravi odgovor na ovo pitanje je Kalfa.<br />
Š. Dž.: Druga Vaša luka, odnosno prva luka/stanica je Banja Luka? Kakav odnos<br />
imate prema rodnom gradu Banja Luci?<br />
I. H.: Rekoh već, to je prvo urbano duhovno biće koje sam upoznao. A jedan<br />
broj gradova to doista i jesu. Pokušavao sam, od ranih godina, shvatiti grad u kojem<br />
sam se rodio. Sve me je u njemu i sve njegovo zanimalo. I ono što je bilo moguće<br />
vidjeti i ono o čemu su ostale samo priče. Zemljotres je još više proširio zijev neznanja.<br />
I, izgleda, otvorio put nekim drugim zjevovima. S obzirom na historijske<br />
okolnosti, postoji prilično velika literatura o starom gradu i prostoru u kojem se<br />
razvijao. Neka od tih svjedočenja sam i sam, istražujući, vratio mogućim čitačima<br />
iz arhivskog zaborava. Razgovarao sam s gradom, rekoh, i, možda najviše u njemu<br />
s Vrbasom. Najnoviji događaji su te razgovore prvo dramatično prekinuli, a potom<br />
učinili gotovo konspirativnim. Možda su zato neke priče o kojima sam razmišljao<br />
ostale neispričane. Ispisao sam i objavio neke druge. Ovovremene. One koje pripadaju<br />
Prognanom gradu i Bosanskom palimpsestu.<br />
Sve u svemu, to je grad koji ostaje moja sudbinska fascinacija.<br />
Š. Dž.: A Sarajevo? Možete li mi povezati taj trokut Banja Luka – Zagreb – Sarajevo?<br />
Gdje je Horozović u tom trokutu? Da li se priklonio nekoj stranici? Tetivi?<br />
Ili je u sredini?<br />
I. H.: Trokut je trokut. On sam ima svoje dubinske karakteristike (na piramidi<br />
ili na satu geometrije, svejedno). I ne vjerujem da je ovaj nastao slučajno. Bez obzira<br />
na sve ono što ga je uvjetovalo. Otkako sam došao u Sarajevo, tražim odgovore koje<br />
sam tražio u svim gradovima u kojima sam, makar ne toliko dugo, živio. Govorio<br />
sam o tome kad sam govorio o Banja Luci i Zagrebu. Ponešto se od tih zapažanja<br />
može vidjeti u onome što sam objavio proteklih godina. Tome sam sad priklonjen.<br />
Međutim, knjiga koja će, vjerujem, svjedočiti o tome još nije završena. Jedan njen<br />
dio, doduše, već je objavljen. I neka to bude sve što ću sad kazati.<br />
Š. Dž.: Možete li mi reći kakav je danas odnos (čovjeka) prema književnosti?<br />
Čitajući Vaša djela stekla sam utisak da su knjige imale veću vrijednost prije (bar se<br />
tamo osjeti neka toplina, sreća, radost koju bi današnji čitatelji mogli samo poželjeti).<br />
Je li se nešto promijenilo i ako jeste kako vratiti knjigu na “prijestol”?<br />
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 71
Change language