humanistika - Sarajevske Sveske
humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske
U kontekstu suverenosti svakog ljudskog bića (ne samo da bih podsjetio, već i da bih to ucrtao u krljušt pastrmke i urezao u koru pradrevnog hrasta) pripovijedam ovu priču, kao sokratovsku ili platonovsku alegoriju. U stvari, priča je jednostavna i besprekorna: budi onaj koji jesi, kadar svoje malo ime i kratki život da braniš s ponosom i žestoko, mjeri se prema svom najvišem idealu, s onim najboljim, najvrednijim i najljepšim za koje si sposoban, stremi ka najplemenitijem i nemoj se pri tom mjeriti i upoređivati s bilo kim drugim! Niko nije toliko bogat da može da ti da ono što imaš samo ti! To bi bila naša priča, a vjerovatno je najbolje i za nas, i za svijet u cijelini, da ne ostavimo prostor ni za što drugo što bi stalo između te priče i našeg osmjeha. 68 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
Irfan Horozović i Šeherzada Džafić Kuća od lijepih riječi Nije dovoljno biti svjestan puta, treba ga savladati. (Kalfa: 71) “Kjazim je gledao u starog pisca i nije vjerovao sam sebi. Pročitao je najveći dio njegovih knjiga još u srednjoj školi. Činilo mu se da ga kroz te knjige upoznaje sve više, kao prisnog prijatelja, koji mu šalje pisma (...). U jednom trenutku je poželio da mu nazove dobro jutro, ali to mu se odmah učini glupo jer bi onda bilo prirodno da stupi u razgovor ili ode, a nije želio ni jedno ni drugo” (Horozović, 1988: 68). Bio je ovo jedan momenat iz Vaše prve velike, i, kako sami ističete, jedinstvene knjige Kalfa. U istoj situaciji sam se našla pri prvom susretu sa Vama. Nisam mogla vjerovati da sjedim kraj pisca kojeg sam upoznala preko njegove pisane riječi, za kojeg sam imala osjećaj da ga znam “u dušu”. Mene ste tad ostavljali bez riječi, kasnije sam se pitala “a zašto ga nisam ovo ili ono pitala”, zato ću (nadam se) sad iskoristiti “propušteno”. Ko je Vas ostavio bez riječi i da li je pisac iz knjige postojao u stvarnosti? Irfan Horozović: Kad pročitate nešto kod pisca, makar živio daleko od vas i u vremenu izvan vašeg, a koji vas očigledno poznaje i svojom rečenicom dodiruje ono prividno najskrivenije u vama, to uvijek ostavlja bez riječi. A ovdje, u ovom odlomku, riječ je o Miroslavu Krleži. Nisam mu spominjao ime, jer je u romanu bitno sve ono drugo. Iz prizora se, uostalom, može iščitati o kome je riječ. Bilo je to jedno davno rano jutro i SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 69
- Page 18 and 19: sti, da bi se nenadano, čak nakon
- Page 20 and 21: u magličastu prošlost, tamo na tr
- Page 22 and 23: ulice) iskače iz jednog u drugi sv
- Page 24 and 25: kvalitete, namirnice su skupe i če
- Page 26 and 27: Sylvia Plath pisala je o tulipanima
- Page 28 and 29: nekako okej, ipak. Kad sam se vrati
- Page 30 and 31: jelo, u kojima hranu (hitro, u žur
- Page 32 and 33: sam utipkala Nenad Banda i otvorilo
- Page 34 and 35: odozdo, unose i nemir i čežnju. V
- Page 36 and 37: Dok sam bila u Torontu, Kena Sara W
- Page 38 and 39: pogotovo na njene ratne vođe, prof
- Page 40 and 41: Guido Snel odveo je Mašu i mene u
- Page 42 and 43: slala mi je fotografiju svoga djeda
- Page 45: Robert Alađozovski Šeherzada Dža
- Page 48 and 49: pravoj liniji vjetra - osluškivali
- Page 50 and 51: što struktuira samo razumijevanje
- Page 52 and 53: solutno najjačeg pokretača čitav
- Page 54 and 55: transplantacijom ključnih socijaln
- Page 56 and 57: U odnosu na Evropu, njena sadašnja
- Page 58 and 59: istorijskim iskustvima kroz koja je
- Page 60 and 61: osvojile Bosnu 1463. godine, tamo n
- Page 62 and 63: smatra najvrijednijim u ljudskom ž
- Page 64 and 65: Berlin, bilo je potpuno isto. I mis
- Page 66 and 67: naročito devedesetih, bio dominant
- Page 70 and 71: jedan od najčudnijih susreta s pis
- Page 72 and 73: I. H.: Za neke ljude knjiga nije ni
- Page 74 and 75: ku navodim samo dva: Alfir, jedan m
- Page 77 and 78: Zvonko Kovač Slavistika vs. region
- Page 79 and 80: tologija i globalizacija svijeta. D
- Page 81 and 82: Ja sam stranac! Dobar večer./Dal
- Page 83 and 84: do poljske i lužičkosrpske ulazi
- Page 85 and 86: 4. teza: Gledano povijesno, slavens
- Page 87 and 88: Čini se kao da je i općenito sve
- Page 89 and 90: obzirom na suvremene medije knjiže
- Page 91 and 92: književnosti u raznim višenaciona
- Page 93 and 94: Tihomir Brajović Južnoslovenska k
- Page 95 and 96: okrenuti “dijalogu” sa značajn
- Page 97 and 98: takvog dijaloga nema “bez dugogod
- Page 99 and 100: stati onog ‘kupanja’ u nečem b
- Page 101 and 102: sti, onda upućuje na gnoseološki
- Page 103 and 104: Posebna pogodnost ovakvog, “horiz
- Page 105 and 106: Jasmina Mojsijeva-Guševa Regionaln
- Page 107 and 108: ili implicitnog čitatelja zajedno
- Page 109 and 110: ne komparativistike, međutim sa od
- Page 111 and 112: Tuzli 2002. godine, koje tretira pi
- Page 113 and 114: šansu regionalnom - da se nametne
- Page 115 and 116: pekt (kroz školske programe, na pr
- Page 117 and 118: mad i Drugi postali vrlo efikasna k
U kontekstu suverenosti svakog ljudskog bića (ne samo da bih podsjetio, već<br />
i da bih to ucrtao u krljušt pastrmke i urezao u koru pradrevnog hrasta) pripovijedam<br />
ovu priču, kao sokratovsku ili platonovsku alegoriju. U stvari, priča je jednostavna<br />
i besprekorna: budi onaj koji jesi, kadar svoje malo ime i kratki život da<br />
braniš s ponosom i žestoko, mjeri se prema svom najvišem idealu, s onim najboljim,<br />
najvrednijim i najljepšim za koje si sposoban, stremi ka najplemenitijem i nemoj se<br />
pri tom mjeriti i upoređivati s bilo kim drugim! Niko nije toliko bogat da može da<br />
ti da ono što imaš samo ti! To bi bila naša priča, a vjerovatno je najbolje i za nas, i za<br />
svijet u cijelini, da ne ostavimo prostor ni za što drugo što bi stalo između te priče i<br />
našeg osmjeha.<br />
68 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
Change language