humanistika - Sarajevske Sveske

od strane društva ili da zavisi od broja njegovih stanovnika, tako da demokratski
princip postaje apsolutno protivrječan upravo liberarnoj ideji! Na osnovu
onoga što kaže Mil, čak i kad bi se svi stanovnici planete složili u vezi s nekim
stavom i kad bi samo jedan čovjek imao suprotno mišljenje, oni ne bi imali ništa
veće pravo da traže od njega da se usaglasi s njima, nego što bi on imao pravo da
traži od njih da se svi usaglase s njim! I imali bi isto toliko prava da mu nametnu
svoju kolektivnu volju, koliko bi i on od njih imao prava da traži da se potčine
njegovoj individualnoj volji! Dakle, u liberterskoj tradiciji, odnosno, za klasičnu
liberalnu ideju, broj ne znači ništa, dok u demokratiji broj znači sve!
Koncepcija koja bi zastupala Milov liberalizam u suštini je nespojiva sa savremenim
svijetom, zato što svijet danas ide baš prema ukidanju prava na razliku, čak
i prava na to da se pomisli na razliku. Anticipirajući ovakav rasplet, Mil predlaže
osnivanje “školâ za greške”, u kojima bi se djeca učila da namjerno griješe, kako bi
se amortizovao represivni karakter apsolutne istine. Zaista, da parafraziramo Aktona:
Svaka istina represira; apsolutna istina apsolutno represira!
Alađozovski: U istom tom Zapadnom svijetu marksizam nikad nije bio dominantna
ideologija. Ali je postojao i kao filozofski i, prije svega, kao aktivistički
pravac. Paradoksalno je što se on snažno manifestovao devedesetih, u isto vrijeme
kad smo mi imali kolaps sistema i kad je liberalna ideologija kod nas preovladala, te
kad su ljevičarske ideje bile prognane. On je tada u Zapadnom svijetu kroz niz uličnih
protesta i uz koordinisanu podršku dijela akademske javnosti, faktički cvjetao.
Naročito je akademski svijet, ljevica, doživjela renesansu. Između ostalog, u Grčkoj
je desnica dominantna u oficijalnoj politici, a ljevica zauzima sve vaninstitucionalne
forme. Mi nekako ne uspijevamo ponovo da se povežemo. Čak i da kažemo da
je taj tzv. tranzicijski period pri kraju (pri tom mislim da su naše perspektive za
integraciju gore-dolje jasne) i da deset do dvadeset godina ne znači ništa, čini se
da potpuno usvajamo njihov pogled na svijet i način na koji oni prihvataju i tretiraju
probleme. Pitam se da li mi želimo i možemo da se povežemo iznova (ovo
se, naravno, odnosi na one koji se opredjeljuju za ljevičarsku opciju) s tokovima u
svijetu. Bezuspješni su čak i neki pokušaji da se povežemo putem učestvovanja na
svjetskim forumima. Da li ljevica treba ponovo da osvoji i akademski svijet i svijet
koji generiše moć? Ideologija u smislu uticaja.
Muhić: Akademski svijet treba prvo da sakupi svoje unutrašnje snage. Akademski
svijet prvo mora da iščisti princip selekcije tih vertikalnih stratifikacionih
kanala. Vertikalna promocija u akademskom svijetu u posljednjih dvadeset godina
dešava se putem naglašenog distanciranja, da ne kažem pljuvanja na čitavu tu lijevu
opciju, na sveukupnu ljevičarsku tradiciju. Plašim se da je priča o reinstaliranju
ljevice u akademski svijet zadugo, možda i za nedogledno dugo vrijeme, završena
priča!
Alađozovski: S aspekta tvoje poetike, uvjek si mi bio interesantan, a za naše
uslove imaš i veliki broj čitalaca i slušalaca po promocijama, koji s ogromnim zadovoljstvom
gutaju tvoj stil. Mislim da je kod nas u toku proteklih dvadeset godina, a
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 65