humanistika - Sarajevske Sveske

transcendira i odolijeva i sadašnjim i srednjovjekovnim temeljima. To je nešto starije,
vjerovatno problem povezan s već spomenutim temama, pitanje volje, ali i tenzije
koja vlada između želje da se promijeniš i jednog drugog (ne manje snažnog,
ali kontradiktornog) procesa – da ostaneš ono što jesi. U svakom slučaju, Izrael ni
iz daleka nije prevazišao sopstvenu religioznu, kulturnu i etničku fiksaciju, kao ni
Palestinci, Kopti, hrišćani, muslimani.
Alađozovski: Mislim da ovom razgovoru možemo dati i jednu ljepšu, naglašeno
ličnu notu. Baš me interesuje gdje je takozvana tranzicija, odnosno raspad Jugoslavije
zatekao Ferida Muhića. Mene je zatekla na kraju puberteta, na početku
adolescencije, očovječavao sam se i na neki način sam završavanje te jugoslovenske
i socijalističke priče i tog bivšeg sistema mogao samo vrlo površno da osjetim. Ali
smatram da je dobro što imam sjećanja na prethodnu državu za razliku od onih koji
ga nemaju zato što, ako ništa drugo, život i iskustva iz različitih svjetova nude mogućnost
i za poređenja i za sagledavanja. Smatram da sam bogatiji od onih koji su
se rodili u tranziciji, tranziciji koja predugo traje, cijeli životni vijek. E, sad se mi,
moja generacija, snalazimo. Kako se odvijala tranzicija, tako se odvijao i moj životni
put. Rastao sam, radio, snalazio se van pravila, najčešće u saglasnosti s konkretnom
situacijom, u institucijama koje ili nisu funkcionisale, ili su se raspadale, ili su se
zatvarale. Mnogo kratkotrajnih novih pokušaja u jednom sistemu koji je bio dosta
haotičan i nedefinisan.
Muhić: “Alhambra daleka i sama”, to je slika u kojoj vidiš nekakav svoj cilj, ali
više ne možeš da dođeš do nje; i to je stih koji mi prvi pada na pamet kad pomislim
da je naša generacija doživjela jednu ne sasvim rijetku, pa ipak izuzetnu sudbinu,
da definitivno izgubi svoju domovinu! I kad neki kažu u jako pežorativnoj, zlobno
impregniranoj konotaciji “jugonostalgičar”, pomišljam na Burkharda i na to kako
mu se gadilo od onih koje je žigosao kao terrible simplificateur - strašne simplifikatore!
Zaista, ovdje je riječ o drami koja je direktno potresla živote 22 miliona
ljudskih bića, na najbrutalniji način uništila je stotine hiljada, milionima je stvorila
traume koje ne prolaze i zadala rane koje ne zacjeljuju! A oni koji se legitimišu
kao “jugohijene” rade najužasniju stvar koju čovjek može da napravi – degradiraju
jednu ogromnu kolektivnu konvulziju: mentalnu, emotivnu, političku, idejnu, filozofsku,
ukratko – tragediju života i smrti. Ona je za njih predmet ismijavanja,
svode je na temu posvećenu sadističkim verbalnim iživljavanjima i psihopatskim
šalama! Ja smatram da su etikete mjerilo prostakluka i nepristojnosti u odsustvu
bilo kakvog ozbiljnog duha. Ali ako treba da se zalijepi nekakva etiketa onima koji
su tom i takvom državom izgubili svoju “Alhambru daleku i samu”, s obzirom na
veličinu tog gubika, malo bi bilo kad bi se za njih reklo da su “jugomelanholici” i
“jugoočajnici”! Bilo je brutalnosti, političkih obračuna, bilo je stradanja, progona
na vjerskoj osnovi, sve to ja razumijem. Ne osporavam ničije pravo na gnijev prema
toj državi, niti zluradost zbog njenog propadanja. Ali apsolutno ne dozvoljavam da
se ospori i moja perspektiva.
Gdje je mene zateklo? Mene je zateklo u trenucima kad je moja vlastita igra u
suštinskom smislu već bila dobijena. Ono najbolje koje se po nekim standardima
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 61