humanistika - Sarajevske Sveske
humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske
istorijskim iskustvima kroz koja je ona bila formirana? Kako je ona prerasla u koherentan i integralan politički amalgam!? Jugosloveni kao nacija, u poređenju s njima bili su prosto dosadno obeshrabrujući, depresivno jedinstveni, homogeni, integrisani i rasno, i kulturno, i jezički, kako teritorijalno, tako i prema svom istorijskom iskustvu! Nismo htjeli da postanemo Jugosloveni iako smo svi živjeli u zajedničkoj državi Jugoslaviji, već smo preferirali da ostanemo Makedonci, Srbi, Hrvati i dr., sa svojim sopstvenim etnički profilisanim državama. Sad, kad imamo svoje države, hoćemo da sve druge etničke grupe prihvate nacionalni status Makedonaca, Srba, Hrvata, dakle, da učine ono što mi nikako nismo htjeli!? I pored svega, u Jugoslaviji se nismo slagali da nam djeca uče na zajedničkom jeziku, ali sasvim lako prihvatamo da u Njemačkoj uče na njemačkom, u SAD na engleskom i da već u drugoj generaciji potpuno zaborave maternji jezik! Alađozovski: Ali, s druge strane, administrativno-politički, na nivou legislative i deklaracije, ipak funkcioniše kulturni diverzitet. On je zaštićen deklaracijom Uneska i dio je Lisabonskog ugovora. Muhić: Da, zaštićen je, to je jasno, ali nije stimulisan. Gdje je locirana zabluda u vezi s pravom i kapacitetom prava? Zabluda je u onome što ja nazivam pravnim fundamentalizmom. Pravo nema konstitutivni kapacitet. Ništa ne nastaje pravnim ukazom niti zakonskom odlukom. Pravo je regulativno, a ne konstitutivno, ono samo reguliše odnose na način za koji je postignuta saglasnost na određenom pravno definisanom nivou. Legislativa koja priznaje kulturni i jezički diverzitet, ne može da stvori situaciju diverziteta! Disproporcije u ekonomskoj, političkoj, vojnoj moći, razlike u međunarodnom statusu i autoritetu kojim može da se pokrije svaki nastup i zahtjev, toliko su velike da sve deklaracije na ovom svijetu ne mogu da promijene ništa u prilog “malim” nacijama, jezicima, kulturama. S jedne strane, dominacija evropskih jezika – o engleskom koji je već u planetarnim razmjerama postao lingva franka i da ne govorimo! – objektivno stavlja van snage svaki propis o ravnopravnosti, na primjer, makedonskog jezika! Na evropskim i svjetskim susretima s američkim predsjednicima, jedino francuski predsjednici govore na svom maternjem jeziku! Na svim drugim nivoima, od ministarskog do ambasadorskog, govori se na engleskom jeziku! Osim toga, ozbiljni problem se sastoji u tome da li može da se uspostavi pravo duhovno jedinstvo u Evropi sve dok ono ne znači ukidanje disproporcija, u najmanju ruku ukidanje već spomenute majorizacije jednog jezika i jedne kulturne matrice!? Lično, mislim da je ovdje riječ o jednom vidu antinomije. Bez ravnopravnog tretmana jezika nema ni realizacije kulturnih prava. S druge strane, kultura kojoj je potrebna zaštita, osuđena je na propast. Budući da nijedna kultura i nijedan jezik nisu nastali u inkubatoru, pod specijalnom zaštitom neke institucije, nego su se izborili nasuprot svim preprekama, oni se bolje razvijaju u relativno teškim, nepovoljnim i kompetitivnim okolnostima. Vitalnost i virtuelnost jezika i kulture rezultat su okolnosti pod kojima su oni stavljeni na iskušenja. Kad su pod zaštitom, kultura i, naročito, jezik gube svoj imunitet, suše se. Mislim da svi mi koji pripadamo malim jezičkim grupama mnogo griješimo kad nastojimo da institucionalno 58 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
zaštitimo svoj jezik, plašeći se uticaja drugih jezika. Ako treba od nečeg da se plašimo, to je od zatvaranja, od smanjenja interakcije, od stavljanja jezika pod stakleno zvono. Jezik se nikad neće zasititi, njegov apetit nema granice, on je omnivoras, njegov metabolizam vari sve! Ono što ne prihvata, jezik jednostavno odbacuje, odbija! Sa semantičke tačke gledišta, savremeni engleski jezik ima 85% riječi neengleskog porijekla, koje imaju primarno latinski i grčki korijen. Ipak, on ih proguta, svari, asimiluje i ugradi u svoje ćelije, napravi ih sopstvenom hranom, tako da te riječi danas sasvim normalno funkcionišu kao autentično njegove. Svakom jeziku potrebna je ogromna količina termina i novih pojmova da bi opstao, a ne samo živio. Alađozovski: Da li ovdje misliš na tendenciju rascjepkavanja balkanskih jezika? Već dijelimo jezik koji smo ranije zvali srpskohrvatski na hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski. Jasno je da jezik, s jedne strane, ima političku funkciju, odnosno, da bi zadovoljio određeni politički cilj, jezik mora da dobije status, ako to želi politička zajednica ili politička nacija, razumljivo je tako da se taj jezik odredi kao bosanski, kao crnogorski, bez obzira na to što će lingvisti reći da je to jedan isti jezik. Ali, s druge strane, slažem se s tobom da insistiranje na razlikama određenog jezika i stimulisanje i razvijanje samo određenih karakteristika, dijalekatskih ili leksičkih, samo jedne jezičke podgrupe, jeste isto tako pogubno. Oni koji izaberu da oficijalizuju samo jednu grupu dijalekata ili da je učine osnovicom standardnog jezika na neki način možda ograničavaju ulazak drugih dijalekata i jezičkih svojstava u sistem, a jezik se obogaćuje i nezavisno od normi standardnog jezika. Dešava se da standardni jezik stagnira, a da se određeni dijalekti, iz raznih razloga, pod različitim uticajima razvijaju. I sad se njihovi kreativni potencijali ne iskorišćavaju samo zato što nisu kanonizovani kao oficijalni jezici. Muhić: U sklopu pojačanih etnocentričnih tendencija, insistiranje na sopstvenom jeziku je logički i egzistencijalni imperativ! U istom kontekstu balkanski jezici se ne rascjepkavaju, nego se oslobađaju ideološki nametnute unifikacije i asimilacije istorijski samostalnih jezičkih modela. Ovdje ima nekoliko aspekata zbog kojih je jezička unfikacija u suštini neizbježna, i s političkog i s kulturnog aspekta. Konkretno, baš kao izraz političke dominacije Srbije i Hrvatske, hegemonizacija ova dva jezika, kao i pokušaji njihovog objedinjavanja u “srpskohrvatski/hrvatskosrpski” izražavaju ovu tendenciju. Poslije izvjesnog vremena, slabljenjem kohezivnih i paralelnim jačanjem divergentnih procesa, naročito sedamdesetih, on se u Hrvatskoj nazivao samo hrvatski, kao što se zove i sad, a kod Srba se zvao samo srpski. Interesantno je koliko su temeljno i za relativno kratko vrijeme, bili izbrisani bosanski i crnogorski jezik, ne samo iz upotrebe nego i iz sjećanja! E, otišli smo dotle da se pitamo da li su Crnogorci i Bosanci imali nekada sopstveni jezik!? Sasvim smo zaboravili na činjenicu da je država Bosna stvorena prije, a da je propala poslije države Srbije i države Hrvatske, dok Crna Gora praktično ni u jednom trenutku nije bila potpuno okupirana, nego je zadržala jednu vrstu vazalskog odnosa. Uzgred, u ovom smjeru upućujem na izuzetno temeljno argumentovanu dvotomnu studiju Ibrahima Pašića. Izvorna dokumentacija ukazuje na to da, kad su Osmanlije SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 59
- Page 7 and 8: Davor Beganović Postapokalipsa u z
- Page 9 and 10: U PRVOM LICU Samuel Žbogar SARAJEV
- Page 11 and 12: Samuel Žbogar Balkan: svi smo potr
- Page 13: U tom velikom zajedničkom projektu
- Page 16 and 17: Georg Breitner - Amsterdam
- Page 18 and 19: sti, da bi se nenadano, čak nakon
- Page 20 and 21: u magličastu prošlost, tamo na tr
- Page 22 and 23: ulice) iskače iz jednog u drugi sv
- Page 24 and 25: kvalitete, namirnice su skupe i če
- Page 26 and 27: Sylvia Plath pisala je o tulipanima
- Page 28 and 29: nekako okej, ipak. Kad sam se vrati
- Page 30 and 31: jelo, u kojima hranu (hitro, u žur
- Page 32 and 33: sam utipkala Nenad Banda i otvorilo
- Page 34 and 35: odozdo, unose i nemir i čežnju. V
- Page 36 and 37: Dok sam bila u Torontu, Kena Sara W
- Page 38 and 39: pogotovo na njene ratne vođe, prof
- Page 40 and 41: Guido Snel odveo je Mašu i mene u
- Page 42 and 43: slala mi je fotografiju svoga djeda
- Page 45: Robert Alađozovski Šeherzada Dža
- Page 48 and 49: pravoj liniji vjetra - osluškivali
- Page 50 and 51: što struktuira samo razumijevanje
- Page 52 and 53: solutno najjačeg pokretača čitav
- Page 54 and 55: transplantacijom ključnih socijaln
- Page 56 and 57: U odnosu na Evropu, njena sadašnja
- Page 60 and 61: osvojile Bosnu 1463. godine, tamo n
- Page 62 and 63: smatra najvrijednijim u ljudskom ž
- Page 64 and 65: Berlin, bilo je potpuno isto. I mis
- Page 66 and 67: naročito devedesetih, bio dominant
- Page 68 and 69: U kontekstu suverenosti svakog ljud
- Page 70 and 71: jedan od najčudnijih susreta s pis
- Page 72 and 73: I. H.: Za neke ljude knjiga nije ni
- Page 74 and 75: ku navodim samo dva: Alfir, jedan m
- Page 77 and 78: Zvonko Kovač Slavistika vs. region
- Page 79 and 80: tologija i globalizacija svijeta. D
- Page 81 and 82: Ja sam stranac! Dobar večer./Dal
- Page 83 and 84: do poljske i lužičkosrpske ulazi
- Page 85 and 86: 4. teza: Gledano povijesno, slavens
- Page 87 and 88: Čini se kao da je i općenito sve
- Page 89 and 90: obzirom na suvremene medije knjiže
- Page 91 and 92: književnosti u raznim višenaciona
- Page 93 and 94: Tihomir Brajović Južnoslovenska k
- Page 95 and 96: okrenuti “dijalogu” sa značajn
- Page 97 and 98: takvog dijaloga nema “bez dugogod
- Page 99 and 100: stati onog ‘kupanja’ u nečem b
- Page 101 and 102: sti, onda upućuje na gnoseološki
- Page 103 and 104: Posebna pogodnost ovakvog, “horiz
- Page 105 and 106: Jasmina Mojsijeva-Guševa Regionaln
- Page 107 and 108: ili implicitnog čitatelja zajedno
zaštitimo svoj jezik, plašeći se uticaja drugih jezika. Ako treba od nečeg da se plašimo,<br />
to je od zatvaranja, od smanjenja interakcije, od stavljanja jezika pod stakleno<br />
zvono. Jezik se nikad neće zasititi, njegov apetit nema granice, on je omnivoras, njegov<br />
metabolizam vari sve! Ono što ne prihvata, jezik jednostavno odbacuje, odbija!<br />
Sa semantičke tačke gledišta, savremeni engleski jezik ima 85% riječi neengleskog<br />
porijekla, koje imaju primarno latinski i grčki korijen. Ipak, on ih proguta, svari,<br />
asimiluje i ugradi u svoje ćelije, napravi ih sopstvenom hranom, tako da te riječi danas<br />
sasvim normalno funkcionišu kao autentično njegove. Svakom jeziku potrebna<br />
je ogromna količina termina i novih pojmova da bi opstao, a ne samo živio.<br />
Alađozovski: Da li ovdje misliš na tendenciju rascjepkavanja balkanskih jezika?<br />
Već dijelimo jezik koji smo ranije zvali srpskohrvatski na hrvatski, srpski,<br />
bosanski i crnogorski. Jasno je da jezik, s jedne strane, ima političku funkciju, odnosno,<br />
da bi zadovoljio određeni politički cilj, jezik mora da dobije status, ako to<br />
želi politička zajednica ili politička nacija, razumljivo je tako da se taj jezik odredi<br />
kao bosanski, kao crnogorski, bez obzira na to što će lingvisti reći da je to jedan isti<br />
jezik. Ali, s druge strane, slažem se s tobom da insistiranje na razlikama određenog<br />
jezika i stimulisanje i razvijanje samo određenih karakteristika, dijalekatskih ili<br />
leksičkih, samo jedne jezičke podgrupe, jeste isto tako pogubno. Oni koji izaberu da<br />
oficijalizuju samo jednu grupu dijalekata ili da je učine osnovicom standardnog jezika<br />
na neki način možda ograničavaju ulazak drugih dijalekata i jezičkih svojstava<br />
u sistem, a jezik se obogaćuje i nezavisno od normi standardnog jezika. Dešava se da<br />
standardni jezik stagnira, a da se određeni dijalekti, iz raznih razloga, pod različitim<br />
uticajima razvijaju. I sad se njihovi kreativni potencijali ne iskorišćavaju samo<br />
zato što nisu kanonizovani kao oficijalni jezici.<br />
Muhić: U sklopu pojačanih etnocentričnih tendencija, insistiranje na sopstvenom<br />
jeziku je logički i egzistencijalni imperativ! U istom kontekstu balkanski<br />
jezici se ne rascjepkavaju, nego se oslobađaju ideološki nametnute unifikacije i asimilacije<br />
istorijski samostalnih jezičkih modela. Ovdje ima nekoliko aspekata zbog<br />
kojih je jezička unfikacija u suštini neizbježna, i s političkog i s kulturnog aspekta.<br />
Konkretno, baš kao izraz političke dominacije Srbije i Hrvatske, hegemonizacija<br />
ova dva jezika, kao i pokušaji njihovog objedinjavanja u “srpskohrvatski/hrvatskosrpski”<br />
izražavaju ovu tendenciju. Poslije izvjesnog vremena, slabljenjem kohezivnih<br />
i paralelnim jačanjem divergentnih procesa, naročito sedamdesetih, on<br />
se u Hrvatskoj nazivao samo hrvatski, kao što se zove i sad, a kod Srba se zvao samo<br />
srpski.<br />
Interesantno je koliko su temeljno i za relativno kratko vrijeme, bili izbrisani<br />
bosanski i crnogorski jezik, ne samo iz upotrebe nego i iz sjećanja! E, otišli smo<br />
dotle da se pitamo da li su Crnogorci i Bosanci imali nekada sopstveni jezik!? Sasvim<br />
smo zaboravili na činjenicu da je država Bosna stvorena prije, a da je propala<br />
poslije države Srbije i države Hrvatske, dok Crna Gora praktično ni u jednom trenutku<br />
nije bila potpuno okupirana, nego je zadržala jednu vrstu vazalskog odnosa.<br />
Uzgred, u ovom smjeru upućujem na izuzetno temeljno argumentovanu dvotomnu<br />
studiju Ibrahima Pašića. Izvorna dokumentacija ukazuje na to da, kad su Osmanlije<br />
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 59
Change language