humanistika - Sarajevske Sveske

Alađozovski: Svaki nacionalni proces traje i transformiše se. To je jedan agregat
koji je promjenljiv, koji se u određenim istorijskim procesima kanonizuje, ali
se istovremeno i dalje mijenja. Odnosno, ako su Otomanci stvorili amalgam koji je
omogućio da se kasnije formiraju makedonska, srpska i druge nacije – pitam se: da
li sada postoji nešto što je Pax Europeana, što će, s druge strane, detabuizirati miješanje?
Da li svi mi na Balkanu, ako odbacimo model asimilacije, genocida i nasilnog
odricanja od identiteta i njegovog mijenjanja, možemo da stvorimo nacionalni
amalgam. Evo, konkretno, mi kao Republika Makedonija. Dilema je da li mi možemo
da stremimo ka jednom Habermasovskom ustavnom patriotizmu koji bi objedinio
sve njene građane bez ostatka, pod istom zastavom? Moramo da priznamo da
je u Makedoniji tabu nemiješanja po osnovu religiozne ili etničke pripadnosti još
uvijek veoma prisutan. Pitam se: kad bi to mi (i da li bi uopšte) mogli dobiti šansu
da stvorimo ponovo jednu mješavinu, jedan amalgam i jednu naciju bez obzira na to
od koliko disparatnih unutrašnjih podgrupa i agregata bi se ona sastojala?
Muhić: Pitanje je kompleksno i vrlo je teško rekonstruisati pravce koji bi mogli
da povuku proceduru ka takvim promjenama. Habermasovski ustavni patriotizam
de fakto je konstrukcija koja je teoretski jasna, ali koja funkcioniše samo u
oblacima pravno-administrativne sfere. Tabui o nemiješanju još uvijek su veoma
jaki u svim državama. To se vidi u odnosu prema Romima, Turcima, Arapima, Crncima,
u državama s dominantnim ne-turskim, ne-arapskim, ne-crnačkim stanovništvom
– kao i obratno, naravno! Rasna, kulturna i religiozna distanca ostaje i danas,
što se jasno vidi i iz rezultata na posljednjem referendumu u Švajcarskoj, kojim
je izglasana zabrana postavljanja minareta.
Evo jednog komentara na tvoje inspirativne opservacije! Prvo, nijedna
nacija nije izmišljena! Priče o makedonskoj naciji kao izmišljotini Kominterne,
ili kao o ličnoj Titovoj izmišljotini, kao i o bilo kojoj drugoj “izmišljenoj” naciji,
samo su eho bespomoćnog gnijeva, koji se odbija o prazninu totalne neargumentovanosti!
Kako može da se izmisli nacija!? I ko može da je izmisli!? Drugo, stvaranje
amalgama, dakle, ukidanje tabua i relativizacija etničkog aparthejda, vodi
ka relativizaciji prethodno postojećeg, zatečenog etničkog, nacionalnog, rasnog,
socijalnog itd. poretka, a ne ka stvaranju novih “samoizmišljenih” etnosa i nacija!
A sad, pitanje o tome možemo li ovdje, u Makedoniji, da stvorimo jedan nov amalgam,
jednu mješavinu koja će se integrisati u koherentni entitet bez obzira na
broj disparatnih sastojaka!? Eto pravog problema! Sad kad imamo svoju državu,
svjesni smo koliko nam treba politički ujedinjen građanski korpus i marginalizovanje
faktora etničkih razlika! Zašto se motiv etnocentričkih aspiracija tako jako
protivio istom zahtjevu u vrijeme kada je SFRJ nastojala da ga marginalizuje s
ciljem da konstituše “jugoslovensku naciju”? Hoćemo li ponovo da slušamo priče
o “vještačkoj naciji”? Pa kakva nacija su Francuzi!? S tolikim procentom Alžiraca,
Marokanaca, stanovnika ekvatorijalne Afrike (“Afriljue noire”), sa značajnim
njemačkim i italijanskim, korzikanskim i španskim primjesama, kakav homogen
etnički identitet oni stvaraju!? A šta da se kaže o notorno nerješivoj zagonetki
etničkog fundamenta takozvane “američke nacije”, o prisustvu svih tih rasnih,
kulturnih, etničkih, jezičkih, religioznih elemenata, o takvim nevjerovatnim
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 57