humanistika - Sarajevske Sveske
humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske
što struktuira samo razumijevanje neprijatelja na Zapadu, samorazumijevanje Zapada i njegovo definisanje odnosa između religije i politike. S druge strane, u konfliktnim situacijama uvijek se postavlja pitanje treće strane u konfliktu. On tvrdi da, kad god postoji konflikt između jednoga i drugoga, obje strane postaju gubitnici, a pravo pitanje koje treba postaviti je: ko stimuliše ili ko ima nekakav benefit ili nekakvu korist od tog konflikta. Ko investira u to da se konflikt toliko dugo održi i zbog čega to čini? U vezi s konfliktom između Jevreja i Palestinaca, s kovanjem ujedinjenja, Semitima, a zatim i u vezi s razdvajanjem na dobre Jevreje i loše Palestince – Anidžar korijene vidi u Zapadnom, odnosno istorijskom, evropskom kolonijalzmu. Svjestan toga da se dovodim u opasnost da podlegnem nekakvoj teoriji zavjere i da me neko optuži kako ruku pod ruku koračam s onima koji brane nacionalistički diskurs, pitam se ko je investirao u dugotrajnost naših konflikata, lokalnih i regionalnih, na nekadašnjim jugoslovenskim prostorima. Ko je imao i ko danas ima koristi od toga? Muhić: Gil Anidžar, Edvard Said, Arundati Roj, Hauard Zin, potom (i naročito radikalno) Vard Čerčil, pripadnik Lakota Sijuksa u SAD... Duga je lista odličnih istraživača s impresivnim intelektualnim integritetom, oslobođenih robovanju vladajućim paradigmama, koje predstavljaju ključnu prepreku kreativnom mišljenju u sferi nauke (podsjetimo se samo Tomasa Kuna!). Ipak, u našem slučaju onaj ko ima koristi nije treća strana, riječ je, naime, o drugoj strani u konfliktu. A naši su konflikti, u stvari, samo unutrašnji. Dvije stvari su interesantne u ovom slučaju. Prva se tiče sljedećega: kako to da jedan tako bogat empirijski događaj nije dobio ni najskromniju teorijsku elaboraciju. To je kao i u stvaralaštvu: ako želiš intenzivnu i bogatu biografiju to će se odraziti na veoma skromnu bibliografiju. Život je rascvjetan i zelen, a pisanje je sivo i logično; u krajnjoj liniji, koliko god iznutra bilo bogato, pisanje traži jednoličnost, traži žrtvu. Svaka bogata bibliografija plaćena je vrlo skromnom biografijom, svaka bogata biografija rezultirala je vrlo skromnom ili nikakvom bibliografijom. Najljepše ljubavne pjesme napisane su u odsustvu voljene ili voljenog, jer kad si zajedno s nekim koga voliš, ako imaš imalo pameti i istinske strasti, nećeš pisati pjesme. Izgleda da je preokupiranost Evrope neprijateljem bila toliko velika da nije ostalo vremena za bilo što drugo, postojala je strast i želja da se stalno stvaraju, nalaze, generišu neprijatelji zato što je Evropa imala ogroman potencijal kad je riječ o konfliktima, o potrebi za sukobom. Alađozovski: Tu je i psihoanalitička koncepcija stvaranja identiteta. Potrebno je da postoji i drugi da bismo mi, nasuprot njemu, mogli sami sebe definisati. Iako, ako se prebacimo u sadašnjost, neki teoretičari, među kojima je i nama bliski Rastko Močnik, kažu da su SAD faktički bivši gospodar svijeta. Ipak, njihova ideja da sebi pronađu neprijatelja i da na njemu pokažu svoju snagu još uvijek postoji. Kako da, u tom smislu, shvatimo njihovu poziciju? Kao pokušaj da se po svaku cijenu izvuku iz onoga što bi ih neminovno odvelo u propast? I što su svjesniji da propadaju i ekonomski i civilizacijski, te da se nove sile kao što su Kina i Indija bude, utoliko njihova doktrina postaje sve nategnutija. Hantington, jedan blijed filozof, 50 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
ali i opasan ideolog, u svojoj posljednjoj knjizi pokušava da definiše američke vrijednosti i ono što predstavlja prijetnju tim vrijednostima. U stvari, riječ je o jednoj zastrašujuće tijesnoj definiciji amerikanizma i američkih vrijednosti: anglo-saksonsko pravo, radna etika, engleski jezik, privatno vlasništvo, ideal slobode, jednakosti i individualizma (gdje je isčezlo bratstvo iz buržoarske trijade?). On kaže da je ostvarivanje ovih ključnih vrijednosti potrebno kako bi se došlo do objedinjujuće snage, neophodne za postizanje nacionalne moći i odgovarajuće bezbjednosti. Prijetnjama smatra čak i stvari kao što su bilingvizam, pozitivna akcija, pluralizam, multikulturalizam; stvari za koje tvrdi da su dio anti-evropske i anti-zapadne ideologije. Između ostalog, ta teorija može se sresti i kod lokalnih, regionalnih ideologa i spin-doktora... Prvo se bila pojavila njegova knjiga Sudar civilizacija – i, zaista, činilo se kao da se svjetska politika odvijala prema naznakama te knjige. A sad imamo i tezu iz njegove knjige Ko smo mi, iz 2004. godine, koja je još radikalnija, i u okviru koje nam on, uz jednu projektivističku SWOT analizu, pokazuje koje su jake strane Amerike i koje su prijetnje za nju. Muhić: O ovome bi se moglo štošta reći, čak i u toku narednih nekoliko decenija. Rastko Močnik odlično razumije vrijeme u kojem živimo, što je jasno demonstrirao ne samo u svojoj knjizi Teorija našeg vremena, već i u svim svojim tekstovima. On je oduvijek bio vizionar i on je uvijek bar desetak godina ispred svog vremena, tako da je i ovo “bivši gospodar” anticipacija koja će se svakako jednog dana ostvariti, ali SAD su sadašnji gospodar, i to vrlo konkretan. A to nije srećna okolnost ni za Svijet, ni za SAD – jer ako pretpostavimo da je svaka potčinjenost teška, onda je i svako gospodarenje sramno! I da se podsjetimo: “Progonjeni je bolji od gonitelja!” Dovoljno je da se vidi kako su SAD praktično jedini, dominantni globalizator, dok su drugi globalizovani; da su one neko ko nameće pravila koja za njih nikako ne važe, neko ko uzima sebi za pravo da kažnjava druge svuda po svijetu, ali i zadržava pravo da njegovi građani nigdje u svijetu ne budu kažnjavani. Lista je duga i nema potrebe da se dopunjava, pa je, na osnovu dosad izrečenog, i zaključak jasan: sve manifestacije pravog gospodara su tu – i to je nesumljivo. SAD su danas vjerovatno na vrhu svoje moći, a budući da je svaki korak od vrha korak prema dolje, to znači i da je ono što dalje slijedi silazak. Koliko će on trajati, to je već drugo pitanje. S druge strane, bilo bi savim nepravedno i netačno, kada bismo samo SAD okrivljivali za sistematsku proizvodnju neprijatelja. Riječ je o univerzalnoj i, rekao bih, perenijalnoj osobenosti čovječanstva, koju neki filozofi društva i politički mislioci promovišu u brend roda homo sapiens sapiens, a koju antropolozi nazivaju intra-species aggresivity (unutar-rodovska agresivnost). Iako žestoko napadan kroz čitav period humanističke tranzicije (i s religiozne, i s moralizatorske pozicije) kao nedostojan, stigmatizovan, kao smrtni grijeh i kao što još ne – rat, ne samo što nije potisnut iz svijesti i iz prakse kad je riječ o ljudskom rodu, nego danas stoji na samom pijedestalu objektivno najjačih motivacijskih struktura svjetskog poretka! Unutar-rodovska agresivnost ili, jednostavnije rečeno, rat (koji je, u osnovi, planiranje i praksa uništavanja predstavnika vlastitog roda u najmasovnijim mogućim razmjerama), na našu sramotu i užas postavljen je u poziciju nedvosmisleno i ap- SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 51
- Page 2 and 3: Časopis Sarajevske sveske izražav
- Page 5 and 6: SADRŽAJ 32/33 U PRVOM LICU Samuel
- Page 7 and 8: Davor Beganović Postapokalipsa u z
- Page 9 and 10: U PRVOM LICU Samuel Žbogar SARAJEV
- Page 11 and 12: Samuel Žbogar Balkan: svi smo potr
- Page 13: U tom velikom zajedničkom projektu
- Page 16 and 17: Georg Breitner - Amsterdam
- Page 18 and 19: sti, da bi se nenadano, čak nakon
- Page 20 and 21: u magličastu prošlost, tamo na tr
- Page 22 and 23: ulice) iskače iz jednog u drugi sv
- Page 24 and 25: kvalitete, namirnice su skupe i če
- Page 26 and 27: Sylvia Plath pisala je o tulipanima
- Page 28 and 29: nekako okej, ipak. Kad sam se vrati
- Page 30 and 31: jelo, u kojima hranu (hitro, u žur
- Page 32 and 33: sam utipkala Nenad Banda i otvorilo
- Page 34 and 35: odozdo, unose i nemir i čežnju. V
- Page 36 and 37: Dok sam bila u Torontu, Kena Sara W
- Page 38 and 39: pogotovo na njene ratne vođe, prof
- Page 40 and 41: Guido Snel odveo je Mašu i mene u
- Page 42 and 43: slala mi je fotografiju svoga djeda
- Page 45: Robert Alađozovski Šeherzada Dža
- Page 48 and 49: pravoj liniji vjetra - osluškivali
- Page 52 and 53: solutno najjačeg pokretača čitav
- Page 54 and 55: transplantacijom ključnih socijaln
- Page 56 and 57: U odnosu na Evropu, njena sadašnja
- Page 58 and 59: istorijskim iskustvima kroz koja je
- Page 60 and 61: osvojile Bosnu 1463. godine, tamo n
- Page 62 and 63: smatra najvrijednijim u ljudskom ž
- Page 64 and 65: Berlin, bilo je potpuno isto. I mis
- Page 66 and 67: naročito devedesetih, bio dominant
- Page 68 and 69: U kontekstu suverenosti svakog ljud
- Page 70 and 71: jedan od najčudnijih susreta s pis
- Page 72 and 73: I. H.: Za neke ljude knjiga nije ni
- Page 74 and 75: ku navodim samo dva: Alfir, jedan m
- Page 77 and 78: Zvonko Kovač Slavistika vs. region
- Page 79 and 80: tologija i globalizacija svijeta. D
- Page 81 and 82: Ja sam stranac! Dobar večer./Dal
- Page 83 and 84: do poljske i lužičkosrpske ulazi
- Page 85 and 86: 4. teza: Gledano povijesno, slavens
- Page 87 and 88: Čini se kao da je i općenito sve
- Page 89 and 90: obzirom na suvremene medije knjiže
- Page 91 and 92: književnosti u raznim višenaciona
- Page 93 and 94: Tihomir Brajović Južnoslovenska k
- Page 95 and 96: okrenuti “dijalogu” sa značajn
- Page 97 and 98: takvog dijaloga nema “bez dugogod
- Page 99 and 100: stati onog ‘kupanja’ u nečem b
ali i opasan ideolog, u svojoj posljednjoj knjizi pokušava da definiše američke vrijednosti<br />
i ono što predstavlja prijetnju tim vrijednostima. U stvari, riječ je o jednoj<br />
zastrašujuće tijesnoj definiciji amerikanizma i američkih vrijednosti: anglo-saksonsko<br />
pravo, radna etika, engleski jezik, privatno vlasništvo, ideal slobode, jednakosti<br />
i individualizma (gdje je isčezlo bratstvo iz buržoarske trijade?). On kaže da<br />
je ostvarivanje ovih ključnih vrijednosti potrebno kako bi se došlo do objedinjujuće<br />
snage, neophodne za postizanje nacionalne moći i odgovarajuće bezbjednosti. Prijetnjama<br />
smatra čak i stvari kao što su bilingvizam, pozitivna akcija, pluralizam,<br />
multikulturalizam; stvari za koje tvrdi da su dio anti-evropske i anti-zapadne ideologije.<br />
Između ostalog, ta teorija može se sresti i kod lokalnih, regionalnih ideologa<br />
i spin-doktora... Prvo se bila pojavila njegova knjiga Sudar civilizacija – i, zaista, činilo<br />
se kao da se svjetska politika odvijala prema naznakama te knjige. A sad imamo<br />
i tezu iz njegove knjige Ko smo mi, iz 2004. godine, koja je još radikalnija, i u okviru<br />
koje nam on, uz jednu projektivističku SWOT analizu, pokazuje koje su jake strane<br />
Amerike i koje su prijetnje za nju.<br />
Muhić: O ovome bi se moglo štošta reći, čak i u toku narednih nekoliko decenija.<br />
Rastko Močnik odlično razumije vrijeme u kojem živimo, što je jasno demonstrirao<br />
ne samo u svojoj knjizi Teorija našeg vremena, već i u svim svojim tekstovima.<br />
On je oduvijek bio vizionar i on je uvijek bar desetak godina ispred svog<br />
vremena, tako da je i ovo “bivši gospodar” anticipacija koja će se svakako jednog<br />
dana ostvariti, ali SAD su sadašnji gospodar, i to vrlo konkretan. A to nije srećna<br />
okolnost ni za Svijet, ni za SAD – jer ako pretpostavimo da je svaka potčinjenost<br />
teška, onda je i svako gospodarenje sramno! I da se podsjetimo: “Progonjeni je<br />
bolji od gonitelja!”<br />
Dovoljno je da se vidi kako su SAD praktično jedini, dominantni globalizator,<br />
dok su drugi globalizovani; da su one neko ko nameće pravila koja za njih nikako ne<br />
važe, neko ko uzima sebi za pravo da kažnjava druge svuda po svijetu, ali i zadržava<br />
pravo da njegovi građani nigdje u svijetu ne budu kažnjavani. Lista je duga i nema<br />
potrebe da se dopunjava, pa je, na osnovu dosad izrečenog, i zaključak jasan: sve<br />
manifestacije pravog gospodara su tu – i to je nesumljivo. SAD su danas vjerovatno<br />
na vrhu svoje moći, a budući da je svaki korak od vrha korak prema dolje, to znači i<br />
da je ono što dalje slijedi silazak. Koliko će on trajati, to je već drugo pitanje.<br />
S druge strane, bilo bi savim nepravedno i netačno, kada bismo samo SAD<br />
okrivljivali za sistematsku proizvodnju neprijatelja. Riječ je o univerzalnoj i, rekao<br />
bih, perenijalnoj osobenosti čovječanstva, koju neki filozofi društva i politički<br />
mislioci promovišu u brend roda homo sapiens sapiens, a koju antropolozi nazivaju<br />
intra-species aggresivity (unutar-rodovska agresivnost). Iako žestoko napadan kroz<br />
čitav period humanističke tranzicije (i s religiozne, i s moralizatorske pozicije) kao<br />
nedostojan, stigmatizovan, kao smrtni grijeh i kao što još ne – rat, ne samo što nije<br />
potisnut iz svijesti i iz prakse kad je riječ o ljudskom rodu, nego danas stoji na samom<br />
pijedestalu objektivno najjačih motivacijskih struktura svjetskog poretka!<br />
Unutar-rodovska agresivnost ili, jednostavnije rečeno, rat (koji je, u osnovi, planiranje<br />
i praksa uništavanja predstavnika vlastitog roda u najmasovnijim mogućim<br />
razmjerama), na našu sramotu i užas postavljen je u poziciju nedvosmisleno i ap-<br />
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 51
Change language