humanistika - Sarajevske Sveske

humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske

30.12.2012 Views

NA VEKE VEKOVA (Mindétig) preveo Slavko Matković 496 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 Mészöly Miklós-u Ako je ovde samo o meni reč, pa neka bude. Sve će se ionako pretvoriti u ono što mora. I nemam volju spasavati ono što se spasti da. Jer nije radost da nas vuku za kosu kao dobrog ludaka... Smejati se. Ali ni ćutati. I sve to ne radi čiste privrženosti. Jer koja je mudrost vredna pokajanja, koje je ponekad toliko živa da se pretura preko glave po kori leda, u podneblje kada na pola sata sunce grane... O čemu to sad opet pričam! A ne prepirem se. I gle ipak se sudaramo sa čudom i ne čudimo se, mada... Poput starih majstora žeženo zlato zubima svojim merimo, poput nepostojećih stvari, koje se ni zamisliti ne mogu... Iz loze – sutrašnjicu?! Jer se ne može odreći bolesnog prokletstva merenja... O gramzivosti mila moja! uzalud opomena. Bacimo je sve do zvezda i gledamo za njom kako se kotrlja po trotoaru, kikoćemo se poput onih što nemaju pametnija posla, niti su ga imali, krivimo se poput slova “s”! Ja mislim i umreti ovako s kikotom do večnosti bez saveta.

Kalman Feher JANUARSKI ĆILIBAR Uvredljivo raskriljen nebeski svod. Treperavi Svetlaci zvezda i ko zna koliko puta već Dva jogunasta para očiju. Smetlište, odbačeno đubre. Smrzla slamka Prasne i škripne sivi pesak na putu. Čovek u središtu. Stoji. Naokolo jalova brda uglja. Slika koja se sužava i udaljava. Zvezdano nebo. Mraz. Čovek prema vratima gleda, Oblak pare pre glasa: “Pokupi jaja.” UBISMO GRAD Ubismo Grad Zbog vijugavih kopija mustri lepih zabata, Koje su načele stamenu materiju Pre nego što je prekrila prašina I pre nego što smo pod njima osetili dom svoj Sad već i Grad izbegavamo: Ponavljanje je to glasova orgulja, I kao pobijeni negdanji glasovi, Ne vraćamo se na njegove ulice, nego Dopuštamo da našu pesmu vetrovi odgude. Donkihotska koplja su to, Na njih se hvataju lakoverni Koji su do sada navikli da motre činove čoveka. Na njih se hvataju i čame tako kao i u snu nezadovoljne žene koje po mustrama rade. SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 497

Kalman Feher<br />

JANUARSKI ĆILIBAR<br />

Uvredljivo raskriljen nebeski svod. Treperavi<br />

Svetlaci zvezda i ko zna koliko puta već<br />

Dva jogunasta para očiju.<br />

Smetlište, odbačeno đubre.<br />

Smrzla slamka<br />

Prasne i škripne sivi pesak na putu.<br />

Čovek u središtu. Stoji.<br />

Naokolo jalova brda uglja.<br />

Slika koja se sužava i udaljava.<br />

Zvezdano nebo. Mraz.<br />

Čovek prema vratima gleda,<br />

Oblak pare pre glasa:<br />

“Pokupi jaja.”<br />

UBISMO GRAD<br />

Ubismo Grad<br />

Zbog vijugavih kopija mustri lepih zabata,<br />

Koje su načele stamenu materiju<br />

Pre nego što je prekrila prašina<br />

I pre nego što smo pod njima osetili dom svoj<br />

Sad već i Grad izbegavamo:<br />

Ponavljanje je to glasova orgulja,<br />

I kao pobijeni negdanji glasovi,<br />

Ne vraćamo se na njegove ulice, nego<br />

Dopuštamo da našu pesmu vetrovi odgude.<br />

Donkihotska koplja su to,<br />

Na njih se hvataju lakoverni<br />

Koji su do sada navikli da motre činove čoveka.<br />

Na njih se hvataju i čame tako kao i u snu<br />

nezadovoljne žene koje po mustrama rade.<br />

SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 497

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!