humanistika - Sarajevske Sveske
humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske
ka mržnje i netolerancije. Ova verzija bošnjačkoga nacionalizma, nastala kao reakcija na agresivnost srpskoga, učvrstila se u vremenima nakon rata i nailazi sve više istomišljenika unutar redova bošnjačke zajednice. O tome govori i radikalizirajuća uloga religioznog vođe Bošnjaka, reisa Mustafe Cerića. No već su i za vrijeme rata radikali skinuli maske i odustali od prerušavanja te se počeli služiti diskurzom čistoga rasizma. Opet ću se poslužiti dvama primjerima: tekstom “Nejma više ‚Nina nana...’” kasnijega profesora znanosti o književnosti s tuzlanskog sveučilišta Vedada Spahića, iz časopisa Zmaj od Bosne 21 a onda “znanstvenim” izvedbama sarajevskog sociologa Fuada Saltage iz knjige Anatomija srpske destruktivnosti (1994). Rasizam Vedada Spahića je ekstatičan i brahijalan, u njemu se rabi retorički egzaltirana forma kojom se želi posvjedočiti jedva prikriveni trijumfalizam pred žuđenom pobjedom nad omrznutim protivnikom – djecom iz miješanih brakova – koja se nalazi na dohvatu ruke. 22 Dolazi do bitnoga zaoštrenja Latićevih teza. No uzrok je tome prije svega neobuzdana retorika. Slično Kariću Spahić operira kategorijama iz svijeta usmenoga. One više ne služe ponovnome oživljavanju navodne narodne mudrosti, već skretanju pažnje na suvremenu, napola zabavnu, napola ozbiljnu formulaciju. Njegova je polazišna točka kuplet kojega se često rabilo u predratnoj Bosni i Hercegovini kada bi se pomalo posprdno govorilo o djeci iz miješanih brakova. Sadržaj mu se može označiti apsurdnim, možda čak i glupavim, ali jedva nacionalističkim, ili čak rasističkim: “Nina nana svoga pehlivana / pola Vlaha, pola Muslimana.” Akrobatska pozicija subjekta kupleta ukazuje na ravnotežu koju je de facto nužno održavati, već zbog samog njegova miješanog porijekla. Promjena smisla kakvu poduzima Spahić aksiološki je usmjerena. Testiraju li se potencijalne mogućnosti autorovih intencija vidjet će se da su sve one, manje ili više, zasnovane na psihološki motiviranoj zavisti. Jedva prikriveno, on optužuje djecu iz miješanih brakova kao privilegirane članove jugoslavenskog socijalističkog društva. Prošli sistem mješance je tetošio, ukazivao im šansu za probitak eo ipso, samim faktom da su čeljad iz miješanog braka. Jer zaboga, njihovi roditelji nikako ne mogu biti sumnjivi, oni bratstvo-jedinstvo, tu ‚zjenicu oka’ komunističke diktature učvršćuju u svojoj postelji. Ali, nisu Jugoslavija i blagodeti njenih iluzija bili samo pro forme (sic!) ljubljene u domovima miješanih. Dapače, svete tekovine revolucije tu su njegovane poput ikone. 23 21 Zmaj od Bosne bilo je nomme de guerre legendarnog bosanskog junaka iz 19. stoljeća, Husein-bega Gradaščevića, koji je stradao u borbi protiv Turaka. Njegova se borba kasnije, u nacionalno-romantičkom ključu, počela tumačiti kao ustanak u ime nacionalnog oslobođenja Bosne. Sam se časopis promatrao kao svojevrstan bedem protiv komunističke, ili bar lijeve, Tuzle. 22 Teško je obuhvatiti sve facete Spahićeva rasizma. Ovdje mogu samo ukratko ukazati na to da djeca iz miješanih brakova nisu jedine žrtve njegova fanatizma. Mali se uvid u njegovo ponašanje prema Drugome može steći uvidom u sljedeći citat: “Srpsko prokletstvo je genetskog porijekla. Glupost, primitivizam, smrad, zatucanost, zov tuđe krvi hereditarne su kategorije u biću srpskog naroda.” Nav. prema Vešović, Marko “Šetnja po Sarajevu i po internetu”, u: Dani 629, 3.7.2009. 23 Spahić, Vedad, “Nejma više ‚nina nana’”,u: Zmaj od Bosne. s.a. 2 (istakao D.B.) 430 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
Narativna je situacija sljedeća: na jednoj strani imamo prošlost, komunistički obilježenu, s ideologijom izjednačavanje i brisanja razlika između religija i nacija. No to je vrijeme prošlo. Nastaje novi svijet u kojemu komunističke iluzije nemaju što tražiti a na njihovu mjestu stupaju religiozno osviješćeni društveni slojevi. 24 Duhovno pročišćenje u apokalipsi rata u Spahićevom emfatičkom diskurzu sobom nosi i rasno koje će postapokaliptičkoj Bosni darovati vladavinu jedne nepomućene skupine. No poslije Strašnog suda za jednu skupinu više neće biti mjesta u novome društvu: za mješance. Oni ne ispunjavaju uvjete opstanka u promijenjenoj konstelaciji: Status predestiniranih favorita jamčen im u bivšem režimu od “Triglava do Đevđelije” učinio je i to da su mješanci u intelektualnom pogledu bivali poglavito tipični mediokriteti. Zašto? Pa ranom spoznajom da im bez plaho zahmeta u životu uglavnom ide k’o po loju, mješanci se obrazovno, intelektualno, počesto i moralno zapuštaju i ostaju duduci i tokmaci cijelog života. (isto) U ovim recima dolazi do doslovnoga zgušnjavanja diskurza rasne mržnje. Jedini problem koji se ovdje postavlja pred Spahića jest relativno teško određenje zašto su “mješanci” toliko drukčiji i na osnovu čega se ta Drugost može detektirati pa onda i determinirati. Druge boje kože nema, i jezik je isti, pokatkad čak i imena. Svatko tko može razmišljati lako će doći do spoznaje da je test inteligencije kao kriterij razgraničenja teško sprovediv. Stoga i autor ostaje kod plakativnih iskaza koji pregrijanom retorikom stječu više emocionalno značenje, no ono se ni u kojem slučaju ne može prevesti na razinu smisla koji bi bio prijemčiv i na složenijim intelektualnim stupnjevima dokazivanja. Upravo zbog pokušaja da se uzdigne na tu razinu je Fuad Saltaga, kada se radi o tituli bosanskoga rasiste Nr. 1, nepobjediv. 5. Scientia postapocalyptica Postapokaliptički diskurz Kulturkritik koji se intenzivno širio po novinama i časopisima pseudoznanstvenu inačicu pronašao je u tekstovima teoretičara rase Fuada Saltage, najznačajnijeg predstavnika neorasizma u redovima Bošnjaka. Kao stanovitu protutežu Saltagi na srpskoj strani promotrit ću zbornik tekstova Jagnje Božije i zvijer iz bezdana. Saltagina knjiga, objavljena 1995. pod naslovom Anatomija srpske destruktivnosti, 25 započinje s pretpostavkom da Srbi nikada nisu na istinski način primili kršćanstvo. 24 Kao što sam već pokazao u prošlome odsječku, bosanski su muslimani, što se tiče nacionalnoga oslobođenja, najviše profitirali od nacionalne politike socijalizma. 25 Ovdje ne mogu ni približno analizirati sve elemente knjige. Zbog toga će i neki važni dijelovi Saltagine motivacije ostati neprokomentirani. Pa ipak ne mogu se suzdržati da ne citiram više nego zabavnu posvetu: “Aliji Izetbegoviću, najvećoj historijskoj ličnosti Bošnjaka, koji je svojom mišlju i činom konstitucije suverene Republike Bosne i Hercegovine anatomiju srpske destruktivnosti u odnosu na Bošnjake učinio izlišnom za naredna pokoljenja.” Gotovo je nevjerojatna ulizička energija koja se iščitava iz ovih redaka i koja je, bez ikakve dvojbe, spiritus movens Saltagina “pothvata”. SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 431
- Page 379 and 380: hajćeve duhovne poruke. Knjiga je
- Page 381 and 382: što razuđenijim i jasnijim, pozva
- Page 383 and 384: Krik silovanih žena Za vrijeme ops
- Page 385 and 386: slika za konzumiranje. Stoga, da bi
- Page 387 and 388: unutrašnje praznine; naprotiv, iz
- Page 389 and 390: da se slikom vlada svijetom, gubi u
- Page 391: BALKAN Enver Kazaz Davor Beganović
- Page 394 and 395: U studiji Nadzirati i kažanjavati
- Page 396 and 397: čitave slojeve povijesne zbilje i
- Page 398 and 399: zamijeni ona osvajačka, kad se nam
- Page 400 and 401: historiografijom u kojoj se skrival
- Page 402 and 403: Metanarativ stalnog disokntinuiteta
- Page 404 and 405: Mnogostruka unutrašnja lica unutra
- Page 406 and 407: 4. Studija slučaja - Ljetopis kre
- Page 408 and 409: njenog rada, ciljeve, obaveze, sve
- Page 410 and 411: Iz te muke i proističe prva fabula
- Page 412 and 413: u uslovima njegove marginalizacije,
- Page 414 and 415: A potom za isti dokument i pregled
- Page 416 and 417: napetosti i stalnom klizanju svakog
- Page 418 and 419: Kako bih što preciznije istražio
- Page 420 and 421: 2. Spengler u ničijoj zemlji Misli
- Page 422 and 423: kom za vrijeme Drugog svjetskog rat
- Page 424 and 425: zalnog, estetskog, poetskog i onog
- Page 426 and 427: Tamo se, od početka devedesetih, n
- Page 428 and 429: otvorene i prikrivene radikale. Prv
- Page 432 and 433: Uvijek su ostali tamo gdje se nalaz
- Page 434 and 435: stova jest ekskulpacija Srba od bil
- Page 436 and 437: se poziva na svoj raniji tekst u ko
- Page 438 and 439: Nije jasno da li autor rabi metafor
- Page 440 and 441: tram tekst Škola kulture pamćenja
- Page 442 and 443: tet. To se pitanje uvijek iznova ra
- Page 444 and 445: Kabinu dijelim s jednim koreanskim
- Page 446 and 447: Pokušavam da se našalim: Beograđ
- Page 448 and 449: provizorno izdate lične isprave u
- Page 450 and 451: ulazim, ne sačekavši obavezno “
- Page 453: MOJ IZBOR Boris A. Novak Vojka Smil
- Page 456 and 457: mljenoj nekoliko dna prije njegovog
- Page 459 and 460: Vojka Smiljanić-Đikić Knjiga mrt
- Page 463: Držim da su sretni, nisu videli ov
- Page 467 and 468: Marko Čudić Rubni mozaik složene
- Page 469 and 470: perfekcije dovedeno jezičko majsto
- Page 471 and 472: efleksiju. Kao i kod Tolnaija, Neme
- Page 473 and 474: ijskim radovima Kornelija Farago ud
- Page 475 and 476: na parafraza teze Vedrane Rudan)
- Page 477 and 478: ma sadašnjosti, jer iz prošlosti
- Page 479 and 480: ovu svoju ulogu, može da doprinese
Narativna je situacija sljedeća: na jednoj strani imamo prošlost, komunistički<br />
obilježenu, s ideologijom izjednačavanje i brisanja razlika između religija i nacija. No<br />
to je vrijeme prošlo. Nastaje novi svijet u kojemu komunističke iluzije nemaju što tražiti<br />
a na njihovu mjestu stupaju religiozno osviješćeni društveni slojevi. 24 Duhovno<br />
pročišćenje u apokalipsi rata u Spahićevom emfatičkom diskurzu sobom nosi i rasno<br />
koje će postapokaliptičkoj Bosni darovati vladavinu jedne nepomućene skupine. No<br />
poslije Strašnog suda za jednu skupinu više neće biti mjesta u novome društvu: za<br />
mješance. Oni ne ispunjavaju uvjete opstanka u promijenjenoj konstelaciji:<br />
Status predestiniranih favorita jamčen im u bivšem režimu od “Triglava<br />
do Đevđelije” učinio je i to da su mješanci u intelektualnom pogledu bivali<br />
poglavito tipični mediokriteti. Zašto? Pa ranom spoznajom da im bez<br />
plaho zahmeta u životu uglavnom ide k’o po loju, mješanci se obrazovno,<br />
intelektualno, počesto i moralno zapuštaju i ostaju duduci i tokmaci cijelog<br />
života. (isto)<br />
U ovim recima dolazi do doslovnoga zgušnjavanja diskurza rasne mržnje. Jedini<br />
problem koji se ovdje postavlja pred Spahića jest relativno teško određenje<br />
zašto su “mješanci” toliko drukčiji i na osnovu čega se ta Drugost može detektirati<br />
pa onda i determinirati. Druge boje kože nema, i jezik je isti, pokatkad čak i imena.<br />
Svatko tko može razmišljati lako će doći do spoznaje da je test inteligencije kao<br />
kriterij razgraničenja teško sprovediv. Stoga i autor ostaje kod plakativnih iskaza<br />
koji pregrijanom retorikom stječu više emocionalno značenje, no ono se ni u kojem<br />
slučaju ne može prevesti na razinu smisla koji bi bio prijemčiv i na složenijim<br />
intelektualnim stupnjevima dokazivanja. Upravo zbog pokušaja da se uzdigne na<br />
tu razinu je Fuad Saltaga, kada se radi o tituli bosanskoga rasiste Nr. 1, nepobjediv.<br />
5. Scientia postapocalyptica<br />
Postapokaliptički diskurz Kulturkritik koji se intenzivno širio po novinama i časopisima<br />
pseudoznanstvenu inačicu pronašao je u tekstovima teoretičara rase Fuada<br />
Saltage, najznačajnijeg predstavnika neorasizma u redovima Bošnjaka. Kao stanovitu<br />
protutežu Saltagi na srpskoj strani promotrit ću zbornik tekstova Jagnje Božije<br />
i zvijer iz bezdana.<br />
Saltagina knjiga, objavljena 1995. pod naslovom Anatomija srpske destruktivnosti, 25<br />
započinje s pretpostavkom da Srbi nikada nisu na istinski način primili kršćanstvo.<br />
24 Kao što sam već pokazao u prošlome odsječku, bosanski su muslimani, što se tiče nacionalnoga oslobođenja,<br />
najviše profitirali od nacionalne politike socijalizma.<br />
25 Ovdje ne mogu ni približno analizirati sve elemente knjige. Zbog toga će i neki važni dijelovi Saltagine<br />
motivacije ostati neprokomentirani. Pa ipak ne mogu se suzdržati da ne citiram više nego zabavnu<br />
posvetu: “Aliji Izetbegoviću, najvećoj historijskoj ličnosti Bošnjaka, koji je svojom mišlju i činom konstitucije<br />
suverene Republike Bosne i Hercegovine anatomiju srpske destruktivnosti u odnosu na Bošnjake<br />
učinio izlišnom za naredna pokoljenja.” Gotovo je nevjerojatna ulizička energija koja se iščitava<br />
iz ovih redaka i koja je, bez ikakve dvojbe, spiritus movens Saltagina “pothvata”.<br />
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 431
Change language