humanistika - Sarajevske Sveske
humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske
otvorene i prikrivene radikale. Prvo se posvećujem prikrivenima. Oni svoje narative prilagođavaju očekivanjima adresanata. Pri tome nastaje dvostruki diskurzivitet čije smo klice mogli promatrati već u Latićevu tekstu. Dvostruki se diskurzivitet prema unutra pojavljuje kao strategija legitimiranja moći, a prema van kao pojava koju bi se najbolje moglo subsumirati pod pojmom “pretvaranja” (Dissimulatio). Najvažniji je predstavnik te grupe Enes Karić. I on je islamski teolog, ali s utjecajem i ugledom koji je, čak i u zapadnim znanstvenim krugovima, neusporedivo veći od Latićeva. U njima on vrijedi za liberalnoga muslimana koji se zauzima za dijalog među religijama. 18 Njegov tekst, objavljen pod naslovom “‚Dobroćudnici’” 19 (pri čemu osobitu pažnju treba pokloniti navodnim znakovima!), usmjerava pažnju recipijenata na upravo tu, “dobroćudnu”, komponentu njegova iskustva sa Zapadom, tuđim i neprijateljskim svijetom. Tamo je s osobitom brižnjom izučavao novine koje su slijedile taktiku takozvane “Dobroćudnosti”: “Da bi duhovno kolonizirao jedan narod ne smiješ ga mijenjati u krupnicama, već u početku u sitnicama.” (115) Tu je mudrost naučio od svojega profesora s Yale University. 20 Karićev je tekst s pripovjedno-tehničkoga stajališta konstruiran kao fiktivni dijalog između njega i spomenutoga (naravno anonimnog) profesora. Fiktivno se u retoričkome smislu sadrži u tome da Amerikanac govori prepoznatljivim bosanskim dijalektom, a cjelina je komponirana kao pripovjedni tekst. Iza toga se krije priča kojom se – što je još jedno tajno oružje Kulturkritik – želi podučiti. Vaspitati u procesu pripovijedanja priča, rabiti elemente fantastike, poput sna, ali iza njih prikriti poduku – to je Karićeva dvostruka strategija. “Fikcionaliziranjem” se postiže važan cilj: on sam se ne pojavljuje kao “autor” istina; one se u svijet pripovjednoga teksta unose putem posrednika čime se poziva na neosporive autoritete. Ovdje su tri najvažnija: kao prvo, već spomenuti profesor s Yalea, potom nena Hanifa i, nakraju, anonimni katolički svećenik. Tako se konstruira pripovjedni trokut u kojemu alegorijske figure zastupaju određene pozicije koje pripovjedač, kao vrhovna narativna instanca, ovjerovljuje i otvara prostor za njihovu slobodnu upotrebu (naravno, on je i glavni korisnik te licentia poetica). Nena Hanifa je zastupnica poslovične narodne prirodne mudrosti. Ona djeluje poput osobe koja je, zahvaljujući naivnoj perspektivi, sposobna raskrinkati tajne planove koji se kriju iza navodno dobroćudnih radnji: “U žurnalistici vi morate biti vješti. Nikada nemojte sve reći, ali provucite čitateljstvu nit! Tj. komunistički upljuvak, rekla bi moja nena Fatima. Teologija veli: Nije satana kod onih kod kojih je ostavio svoje prdeži!” (120) Neprijatelji su obilježeni, ali ne u riječima pripovjedača, već onih koji posjeduju su-višak informacija. No jedan korak dalje ide profesor s Yalea. 18 Ta je pozicija i nagrađena na odgovarajući način. Karić je u trenutku u kojemu ovi redovi nastaju gostprofesor na Ludwig-Maximilian sveučilištu u Münchenu, gostujuća profesura koju daruje jedan od najvećih svjetskih osiguravajućih koncerna Allianz. Cilj joj je širiti toleranciju između religija, a nastala je kao neposredna reakcija na događaje od 11. rujna. 19 Karić, Enes: “’Dobroćudnici’”, u: Rijaset islamske zajednice (iz.), 117-124. 20 Valja obratiti pažnju na to da Karić ime sveučilišta piše u njegovu američkome izvornom obliku. 428 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
Komunisti Rusi su htjeli iskorijeniti Estonce, Litvance itd., upravo mješovitim brakovima! Znate vi, bolan (sic!), profesore Kariću, da je Rusa komunista bilo mnogo, znate vi, siguran sam, da i vaši velikosrbi pjevaju onu pjesmu “Nas i Rusa trista miliona!” Onda se šalje na vas dva i pol miliona Bošnjaka u Bosni osam miliona Srba, pa onda vaši komunisti kažu: “Idu na Plitvice Janko i Halima!” To su, izvijestila me je CIA, bili jednoć predstavnici Be i Ha bračnoga vjenčanja u srećnoj komunističkoj Jugoslaviji! To je objavljivalo redovito Oslobođenje, znate vi taj list profesore Kariću. A nakon slanja četničkih sinova na vaše kćeri četnici će na vaše gradove poslati, bogme i granate. (123f.) Kakvu se kodiranu poruku ovdje prenosi? Tajna služba (CIA koja nema pametnijega posla nego da svoje strogo povjerljive informacije o zavjerama prosljeđuje profesorima s Yalea) promatra kako Srbi infiltriraju Bošnjake i kako ih, ciljanim miješanjem rasa, želi iskorijeniti. Radi se o komplotu kojega, u obliku narativa, uprizoruje američki profesor-savjetnik tajne službe. Teorija zavjere, još jedna od konstanti i središnjih toposa desnoga kulturnokritičkog diskurza, u ovome slučaju prominenciju stječe ne samo legitimacijom koju joj pridaje tuđi glas. Komplot u takvoj konstelaciji postaje stvar koju njome izravno pogođeni mogu shvatiti tek naknadno, potrebna joj je neka vrst otkrovenja da bi uopće i mogla postati prezentna kao sadržaj spoznaje. Ono što Kariću još nedostaje jest jasna poruka koja treba težiti podučavanju njegova čitateljstva i njegovu vođenju ka ispravnome putu. Zato je nužno bar djelimično napuštanje strategije pretvaranja i oslobađanje dotada predočenih razmišljanja od vela anonimnosti. Unatoč tome, on taj proces deanonimizacije ne može sprovesti sam. Opet mu je potrebna tuđa pomoć koja se ovaj put pojavljuje u obličju treće paradigmatske figure, koju sam već spomenuo, naime katoličkoga svećenika: Kao pripadnik muslimanskog naroda i vjernik molim da svi u Bosni imaju svoje bašče i da svak svoje zelje otud bere! Taj mi je stih jednom kazao jedan učeni katolički svećenik. Daj, Bože, da poštujemo obraz jedni drugima ovdje u Bosni, i da ga ne kaljamo kao što nam ga kaljaju komunisti iz Oslobođenja. Podaj, dragi Bože, pameti Oslobođenju, da nam ne kalja naše šehide i našu šehidsku krv! (124) Krivnju za nesreću bosanskih Muslimana snose mnogi, ali najveći je njezin dio na leđima komunista koji su se namjerno brinuli o tome da svatko ne preuzme kontrolu isključivo nad svojim vrtom. Ponovno anonimni nositelj te istine (katolički svećenik) jest Karićev alibi. Za čitatelje Kulturkritik poruka je poražavajuća: hice odozgo ispaljuju četnici, protiv njih se ipak može boriti, ali valja uvidjeti činjenicu da su Srbi (ovdje osobitu pažnju treba obratiti na inzistentno izjednačavanje Srba i četnika) nacionalno svjesno i bar po tome slični nama. Ono protiv čega se daleko više, i drugim sredstvima, trebamo boriti jesu komunističke poruke nacionalne, religiozne i, ako se baš hoće, rasne jednakosti. To je u veo tolerancije zamotana poru- SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 429
- Page 377 and 378: Duhu i Svjetlosti. Rane predstavlja
- Page 379 and 380: hajćeve duhovne poruke. Knjiga je
- Page 381 and 382: što razuđenijim i jasnijim, pozva
- Page 383 and 384: Krik silovanih žena Za vrijeme ops
- Page 385 and 386: slika za konzumiranje. Stoga, da bi
- Page 387 and 388: unutrašnje praznine; naprotiv, iz
- Page 389 and 390: da se slikom vlada svijetom, gubi u
- Page 391: BALKAN Enver Kazaz Davor Beganović
- Page 394 and 395: U studiji Nadzirati i kažanjavati
- Page 396 and 397: čitave slojeve povijesne zbilje i
- Page 398 and 399: zamijeni ona osvajačka, kad se nam
- Page 400 and 401: historiografijom u kojoj se skrival
- Page 402 and 403: Metanarativ stalnog disokntinuiteta
- Page 404 and 405: Mnogostruka unutrašnja lica unutra
- Page 406 and 407: 4. Studija slučaja - Ljetopis kre
- Page 408 and 409: njenog rada, ciljeve, obaveze, sve
- Page 410 and 411: Iz te muke i proističe prva fabula
- Page 412 and 413: u uslovima njegove marginalizacije,
- Page 414 and 415: A potom za isti dokument i pregled
- Page 416 and 417: napetosti i stalnom klizanju svakog
- Page 418 and 419: Kako bih što preciznije istražio
- Page 420 and 421: 2. Spengler u ničijoj zemlji Misli
- Page 422 and 423: kom za vrijeme Drugog svjetskog rat
- Page 424 and 425: zalnog, estetskog, poetskog i onog
- Page 426 and 427: Tamo se, od početka devedesetih, n
- Page 430 and 431: ka mržnje i netolerancije. Ova ver
- Page 432 and 433: Uvijek su ostali tamo gdje se nalaz
- Page 434 and 435: stova jest ekskulpacija Srba od bil
- Page 436 and 437: se poziva na svoj raniji tekst u ko
- Page 438 and 439: Nije jasno da li autor rabi metafor
- Page 440 and 441: tram tekst Škola kulture pamćenja
- Page 442 and 443: tet. To se pitanje uvijek iznova ra
- Page 444 and 445: Kabinu dijelim s jednim koreanskim
- Page 446 and 447: Pokušavam da se našalim: Beograđ
- Page 448 and 449: provizorno izdate lične isprave u
- Page 450 and 451: ulazim, ne sačekavši obavezno “
- Page 453: MOJ IZBOR Boris A. Novak Vojka Smil
- Page 456 and 457: mljenoj nekoliko dna prije njegovog
- Page 459 and 460: Vojka Smiljanić-Đikić Knjiga mrt
- Page 463: Držim da su sretni, nisu videli ov
- Page 467 and 468: Marko Čudić Rubni mozaik složene
- Page 469 and 470: perfekcije dovedeno jezičko majsto
- Page 471 and 472: efleksiju. Kao i kod Tolnaija, Neme
- Page 473 and 474: ijskim radovima Kornelija Farago ud
- Page 475 and 476: na parafraza teze Vedrane Rudan)
- Page 477 and 478: ma sadašnjosti, jer iz prošlosti
Komunisti Rusi su htjeli iskorijeniti Estonce, Litvance itd., upravo mješovitim<br />
brakovima! Znate vi, bolan (sic!), profesore Kariću, da je Rusa komunista<br />
bilo mnogo, znate vi, siguran sam, da i vaši velikosrbi pjevaju onu<br />
pjesmu “Nas i Rusa trista miliona!” Onda se šalje na vas dva i pol miliona<br />
Bošnjaka u Bosni osam miliona Srba, pa onda vaši komunisti kažu: “Idu<br />
na Plitvice Janko i Halima!” To su, izvijestila me je CIA, bili jednoć predstavnici<br />
Be i Ha bračnoga vjenčanja u srećnoj komunističkoj Jugoslaviji!<br />
To je objavljivalo redovito Oslobođenje, znate vi taj list profesore Kariću.<br />
A nakon slanja četničkih sinova na vaše kćeri četnici će na vaše gradove<br />
poslati, bogme i granate. (123f.)<br />
Kakvu se kodiranu poruku ovdje prenosi? Tajna služba (CIA koja nema pametnijega<br />
posla nego da svoje strogo povjerljive informacije o zavjerama prosljeđuje<br />
profesorima s Yalea) promatra kako Srbi infiltriraju Bošnjake i kako ih, ciljanim<br />
miješanjem rasa, želi iskorijeniti. Radi se o komplotu kojega, u obliku narativa,<br />
uprizoruje američki profesor-savjetnik tajne službe. Teorija zavjere, još jedna od<br />
konstanti i središnjih toposa desnoga kulturnokritičkog diskurza, u ovome slučaju<br />
prominenciju stječe ne samo legitimacijom koju joj pridaje tuđi glas. Komplot<br />
u takvoj konstelaciji postaje stvar koju njome izravno pogođeni mogu shvatiti tek<br />
naknadno, potrebna joj je neka vrst otkrovenja da bi uopće i mogla postati prezentna<br />
kao sadržaj spoznaje.<br />
Ono što Kariću još nedostaje jest jasna poruka koja treba težiti podučavanju<br />
njegova čitateljstva i njegovu vođenju ka ispravnome putu. Zato je nužno bar djelimično<br />
napuštanje strategije pretvaranja i oslobađanje dotada predočenih razmišljanja<br />
od vela anonimnosti. Unatoč tome, on taj proces deanonimizacije ne može<br />
sprovesti sam. Opet mu je potrebna tuđa pomoć koja se ovaj put pojavljuje u obličju<br />
treće paradigmatske figure, koju sam već spomenuo, naime katoličkoga svećenika:<br />
Kao pripadnik muslimanskog naroda i vjernik molim da svi u Bosni imaju<br />
svoje bašče i da svak svoje zelje otud bere! Taj mi je stih jednom kazao jedan<br />
učeni katolički svećenik. Daj, Bože, da poštujemo obraz jedni drugima ovdje<br />
u Bosni, i da ga ne kaljamo kao što nam ga kaljaju komunisti iz Oslobođenja.<br />
Podaj, dragi Bože, pameti Oslobođenju, da nam ne kalja naše šehide<br />
i našu šehidsku krv! (124)<br />
Krivnju za nesreću bosanskih Muslimana snose mnogi, ali najveći je njezin dio<br />
na leđima komunista koji su se namjerno brinuli o tome da svatko ne preuzme kontrolu<br />
isključivo nad svojim vrtom. Ponovno anonimni nositelj te istine (katolički<br />
svećenik) jest Karićev alibi. Za čitatelje Kulturkritik poruka je poražavajuća: hice<br />
odozgo ispaljuju četnici, protiv njih se ipak može boriti, ali valja uvidjeti činjenicu<br />
da su Srbi (ovdje osobitu pažnju treba obratiti na inzistentno izjednačavanje Srba<br />
i četnika) nacionalno svjesno i bar po tome slični nama. Ono protiv čega se daleko<br />
više, i drugim sredstvima, trebamo boriti jesu komunističke poruke nacionalne, religiozne<br />
i, ako se baš hoće, rasne jednakosti. To je u veo tolerancije zamotana poru-<br />
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 429
Change language