humanistika - Sarajevske Sveske

Enver Kazaz
Historiografski i kulturnopovijesni
metanarativi o osmanskoj Bosni
1. Ideološka moć i kulturnopovijesno pamćenje
Kulturnopovijesno pamćenje danas u BiH, unutar etnonacionalističkog ideološkog
konteksta, ali i u ranijim povijesnim periodima, nije jedino ideološki konstrukt
koji se mijenja u skladu sa promjenom institucija moći i njihovom logikom fukoovski
shvaćenog panoptičkog discipliniranja i mentalne kapilarne kontrole ukupne
društvene scene. Ono je istodobno i temelj ideologije i jedan od njenih osnovnih
instrumenta, te podloga za političku moć kojom ideološki moćnik nastoji vlastitu
intrepretaciju kulture i prošlosti nametnuti ukupnoj društvenoj zajednici. Na toj
osnovi kulturnopovijesno pamćenje i ideologija omogućuju jedno drugom egzistiranje,
argumentacijsku liniju i uvjerljivost, a složenu kulturnopovijesnu sliku,
mozaik njene raznorodnosti svode u međusobnom podržavanju na jednostavan
sistem ideoloških parola, da bi ideologija za sebe monopolizirala prošlost i kulturnu
tradiciju s ciljem proizvodnje podobnog i kolektivnog i individualnog identiteta
koji nije ništa drugo do identitet podanika. Tu ideologija kao suvremena mitologija,
(Terry Eagletton), sržno živi od kulturnopovijesnog pamćenja, pri čemu se ono javlja
ne samo u funkciji njene argumentacijske mreže, nego je i njen izvor i njen proizvođač,
a u tom procesu kulturnopovijesno pamćenje nastoji što više ideoloških
subjekata uključiti u svoju metanarativnu razinu.
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 393