humanistika - Sarajevske Sveske

Senadin Musabegović
Znak-tijelo-pismo u varijacijama
Nusreta Pašića
Tekst o slikarstvu Nusreta Pašić započeo bih pitanjem: kako i na koji način likovna
poetika Nusreta Pašića, dok odgoneta odnos tijelo-znak-pismo, uranja u dramu savremenog
svijeta života? Jer, i onda kada se trojstvo elemenata - tijelo-znak-pismo,
na kojem Pašić gradi svoju poetiku, reflektira kao univerzalni, aistorijski problem
što nadilazi vremenski kontekst, i suočava sa načelom i jezgrom prvotnog imenovanja
i označavanja svijeta, ono upravo kroz diskontinuitet ova tri elementa, uplivava
u rasklimanu logiku savremene stvarnosti i iz te neautentične, rasute stvarnosti, u
kojoj se privid, kako to kaže Guy Debord, stavio na mjesto stvarnosti, crpi svoju inspiraciju.
Drama prvobitnog imenovanja svijeta se tako doseže kroz diskontinuitet,
a ne kroz aistorijsko kosmičko jedinstvo, te se granica između tijela-znaka-pisma
formira iz fragmenata i krhotina savremenog svijeta života, a ne kroz simboličku
harmoniju čovjeka i svijeta. Traumatsko nejedinstvo, dakle, uspostavlja odnos između
tijela-znaka-pisma kroz diskontinuitet, kroz pukotine, kroz poroznu granicu
i, na taj način, se suočava sa dramom prvobitnog imenovanja svijeta i, ujedno, sa
dramom savremenog života.
Tijelo-znak-krik
Odnos između tijela-znaka, te tijela-pisma u likovnom smislu je kod Pašića povezan
sa njegovom vertikalom, prepoznatljivim elementom njegove poetike, dok njihov
odnos, u kontekstu ikonografskih sadržina, može se sagledati u logici krika, u
kojoj se logika tijela i logika jezika kroz raskol ujedinjuju. Da bih ovaj odnos učinio
380 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33