humanistika - Sarajevske Sveske
humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske
kao jedina alternativa ponuđen je nacionalni kanon. Važno je naglasiti i to da je po Kazazu vladajući bošnjački, književni kanon, ali i ostali, čudovište (bastard) nastalo “anahronom saradnjom anahrone političke sa anahronom kulturalnim ideologijama”. (Kazaz 131) On insistira na tome da kultura i umetnost ne samo da su “sjajno sarađivale sa fašiziranim balkanskim ideologijama, nego su ih i proizvodile.” (Kazaz, 132) Štaviše, kultura je tako postala, između ostalog, rodno mesto fašizma. Moranjak-Bamburać i Kazaz izveli su kritiku savremene kulture, ukazujući na njenu spregu sa ratno-huškačkim ideologijama, osudivši temeljno neznanje koje određuje polje književnih studija. A nova generacija teoretičara/teoretičarki formuliše nove politike u polju kulture i u polju poezije. U nastavku ću interpretirati dvoje autora, Damira Arsenijevića i Jasminu Husanović, koji su 2006. godine u knjizi Kultura i obrazovanje u Bosni i Hercegovini - Na tragu novih politika, sa još nekoliko teoretičara i teoretičarki iz generacije rođene oko 1970, oblikovali platformu koja se čini važnom za kulturni prostor BIH, ali i za ostale postjugoslovenske prostore. U “Uvodu: o viziji i zborniku”, Arsenijević i Husanović su insistirali na tome da o kulturi i obrazovanju treba pisati politički: “Politički govoriti o kulturi i obrazovanju znači govoriti protiv isključujuće nacionalističke utopije kao i protiv liberalnog konformizma koji samo održava satus quo.” (Arsenijević, Husanović 9) Ono što će ovo dvoje autora sa saradnicima/saradnicama ovde postaviti kao program, svako će razvijati dalje u sopstvenom radu. Oni će ustvrditi: “Politička kritika kulture je pozicija koja tvrdi da je kultura proizvod politike, a ne obratno.” (Arsenijević, Husanović 10) Njihova namera je intervenisanje u kultralnoj memoriji, te stoga insistiraju na praksama repolitizacije. U knjizi Između trauma, imaginacije i nade – Kritički ogledi o kulturnoj produkciji i emancipovanoj politici, Jasmina Husanović sa pozicija nove političke teorije, zasnovane u teorijama Agambena, Žižeka, itd, obuhvata analizu politike i kulture, kako u periodu jugoslovenskog socijalizma, tako i u periodu ratova u bivšoj Jugoslaviji, posebno BIH, kao i u poratnom dobu. Posebno je za studije poezije važna kritika koju je razvila a uperena je protiv onoga što naziva folklornom matricom, jer je ova paradigma u većini jugoslovenskih kultura bila postavljena kao dominantna, određujuća i ograničavajuća. Folklorna matrica se zasnivala na epskom diskurzivnom univerzumu unutar književnosti i kulture. Objašnjavajući ovu matricu, ona razjašnjava dominaciju folklorne pesničke paradigme u većini jugoslovenskih kultura posle Drugog svetskog rata, ali i širu konstrukciju socijalističkih kulturnih identiteta i kulturne produkcije. Jasmina Husanović je pisala: “U bivšoj Jugoslaviji posebna mitsko-poetska kulturna matrica zasnovana na folkloru i tradiciji bila je zajednička os simboličkih borbi između raznih imaginacija koju su karakterizirali dominantni politički diskurs projekta nacionalne države. Ona je bila kod kojim se sačinjavalo društveno tkivo, pamćenje i samopoimanje, materijal za simboličke, mitološke i ideološke dimenzije koje su karakterizirale institucije jugoslovenskog društva i dominantne imaginarije kao saučesnike u rasapu tog društva. U 356 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
kontekstu BiH od ’90-tih naovamo ova je matrica izuzetno bolno osigurala političku efikasnost i povlaštenu poziciju vladajućim klasama i njihovim projektima raspodjele kapitala kroz etnonacionalno-neoliberalne, i duboko fašisoidne projekte. Simbolički kapital koji folklorna epska diskurzivna matrica posjeduje, njegovo pretakanje u politički i ekonomski kapital, te s tim vezani procesi metaforizacije, igrali su središnju ulogu u projektima razbijanja i građenja država tokom zadnjih decenija, kao i u prethodnim ratovima modernog perioda.” (Husanović 77). Govori se o hegemoniji folklorne matrice, koja je duboko depolitizirajuća, što znači da “ima atemporalnu strukturu mita i univerzalne Istine.” (Husanović 78): “Usidrivši u (političku) imaginaciju tu strukturu distinkcije (razlučivanja i raspoznavanja) na liniji uključivanje-isključivanje, i učinivši je temeljnom armaturom poretka bivanja, folklorna matrica sposobna je opsluživati cijeli spektar političkih ciljeva, što je razlog njenog zamaskiranog kontinuiteta koji potcrtava promjene režima u (post)jugoslovenskim zemljama. Bez obzira na progresivnu modernizaciju društva, popularni i populistički, epski i tradicijski kulturni obrazac ostao je netaknut, skupa sa svojim glavnim karakteristikama: tvrdokornim patrijarhalizmom, antiintelektualizmom, političkim populizmom, sumnjičavošću spram humanističke inteligencije, hvaljenjem militarističke organizacije, ratničkim duhom, i silovitošću, nepoštovanjem produktivnog rada, i tako dalje.” (Husanović: 81) Ova teoretičarka ističe da se glavna simbolička ili kulturna borba dešavala na marginama “vidljive” politike u Bosni i Hercegovini i pre raspada Jugoslavije, u poljima kulturne i književne produkcije, kroz dihotomiju između ‘ruralnih’, odnosno tradicionalističkih i ‘urbanih’, odnosno modernih imaginarija, bez kritičkih uvida u njihovo saučesništvo i komplementarnost u mnogim instancama političkog. (Husanović 82) Pisala je: “Političke prakse tako drastičnog stepena ne mogu bez imaginarija i kapitala koji podupiru afekat i radikalni rez državotvorenja, u posjedu učinkovito iskorištenih kulturnih/društvenih matrica uglavljenih u dominantne režime moći-znanja. Folklorna matrica je, pak, decenijama bivala društveno-historijski pozicionirana na način koji joj daje hegemoni status u političkoj realnosti BiH i njenih susjeda. Osnovni fond kulturnog znanja s obzirom na ovu matricu, na koju računa polje diskursa i praksi državotvorenja, utemeljen je i otjelovljen u habitusu koji su društveni čimbenici usvajali i kroz primarnu socijalizaciju i školovanje u bivšoj Jugoslaviji, ali dominantna je bila i ona socijalistička matrica. Sa raspadom nadređenih matrica imaginiranja društvenosti, epska matrica je uskočila uz već spreman simbolički prestiž i kapital koji se lako dao i daje prevesti u modernu politiku i državotvorenje. Patrijarhalna i kolonijalna, isključiva i mo- SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 357
- Page 306 and 307: Kršćanska tradicija je u mogućno
- Page 308 and 309: govog poimanja života 37 ), simbol
- Page 310 and 311: 310 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
- Page 312 and 313: dva podatka - filmski zaplet i hap
- Page 314 and 315: ja potvrdim njezinu autentičnost.
- Page 316 and 317: VRTNI PATULJCI, CRVENI I PLAVI. Dan
- Page 318 and 319: doveo i preporučio marero zajednic
- Page 320 and 321: OD ANTIKE DO RENESANSE. Dan ranije,
- Page 322 and 323: F2: Parižanke/Parisian Ladies, 201
- Page 324 and 325: F4: Metafora/Metaphor, 2011. ulje n
- Page 326 and 327: F6: Muzej nevinosti/Museum of Innoc
- Page 328 and 329: F8: Mladi konobar i crtež/Young Wa
- Page 330 and 331: F10: Le Chat/Le Chat, 2011. ulje na
- Page 332 and 333: F12: Istanbulska tabla/Istanbul Pla
- Page 334 and 335: pesničkih postjugoslovenskih kultu
- Page 336 and 337: “Narod kao blokirani pokret je ta
- Page 338 and 339: Pišući o periodu od 1960. do 1969
- Page 340 and 341: koliko naslova: “Države i gradov
- Page 342 and 343: Bagićevoj i Vukovićevoj konstrukc
- Page 344 and 345: kritičar i antologičar Miloš Đu
- Page 346 and 347: vencionalan, intimiziran, boemičan
- Page 348 and 349: U pomenutom periodu ističu se pesn
- Page 350 and 351: definisali američki jezički pesni
- Page 352 and 353: pisati da veliki broj ljudi veruje
- Page 354 and 355: Ženskom književnošću se bavila
- Page 358 and 359: nistička matrica istrajala je unut
- Page 360 and 361: iopolitički nomus carstava oko nas
- Page 362 and 363: - Jovanović, Borislav (2006). Bibl
- Page 365 and 366: Milorad Belančić O post-totalitar
- Page 367 and 368: domenu konkretnog angažmana. Svaka
- Page 369 and 370: su se i alternativni oblici kritike
- Page 371 and 372: profilisale različite kritičke st
- Page 373 and 374: Marksove socijalne kritike, ona se
- Page 375 and 376: Florence Graham Mahmutćehajićeva
- Page 377 and 378: Duhu i Svjetlosti. Rane predstavlja
- Page 379 and 380: hajćeve duhovne poruke. Knjiga je
- Page 381 and 382: što razuđenijim i jasnijim, pozva
- Page 383 and 384: Krik silovanih žena Za vrijeme ops
- Page 385 and 386: slika za konzumiranje. Stoga, da bi
- Page 387 and 388: unutrašnje praznine; naprotiv, iz
- Page 389 and 390: da se slikom vlada svijetom, gubi u
- Page 391: BALKAN Enver Kazaz Davor Beganović
- Page 394 and 395: U studiji Nadzirati i kažanjavati
- Page 396 and 397: čitave slojeve povijesne zbilje i
- Page 398 and 399: zamijeni ona osvajačka, kad se nam
- Page 400 and 401: historiografijom u kojoj se skrival
- Page 402 and 403: Metanarativ stalnog disokntinuiteta
- Page 404 and 405: Mnogostruka unutrašnja lica unutra
kao jedina alternativa ponuđen je nacionalni kanon. Važno je naglasiti i to da je po<br />
Kazazu vladajući bošnjački, književni kanon, ali i ostali, čudovište (bastard) nastalo<br />
“anahronom saradnjom anahrone političke sa anahronom kulturalnim ideologijama”.<br />
(Kazaz 131) On insistira na tome da kultura i umetnost ne samo da su “sjajno<br />
sarađivale sa fašiziranim balkanskim ideologijama, nego su ih i proizvodile.” (Kazaz,<br />
132) Štaviše, kultura je tako postala, između ostalog, rodno mesto fašizma.<br />
Moranjak-Bamburać i Kazaz izveli su kritiku savremene kulture, ukazujući na<br />
njenu spregu sa ratno-huškačkim ideologijama, osudivši temeljno neznanje koje<br />
određuje polje književnih studija. A nova generacija teoretičara/teoretičarki formuliše<br />
nove politike u polju kulture i u polju poezije. U nastavku ću interpretirati<br />
dvoje autora, Damira Arsenijevića i Jasminu Husanović, koji su 2006. godine u<br />
knjizi Kultura i obrazovanje u Bosni i Hercegovini - Na tragu novih politika, sa još<br />
nekoliko teoretičara i teoretičarki iz generacije rođene oko 1970, oblikovali platformu<br />
koja se čini važnom za kulturni prostor BIH, ali i za ostale postjugoslovenske<br />
prostore.<br />
U “Uvodu: o viziji i zborniku”, Arsenijević i Husanović su insistirali na tome da<br />
o kulturi i obrazovanju treba pisati politički: “Politički govoriti o kulturi i obrazovanju<br />
znači govoriti protiv isključujuće nacionalističke utopije kao i protiv liberalnog<br />
konformizma koji samo održava satus quo.” (Arsenijević, Husanović 9) Ono što<br />
će ovo dvoje autora sa saradnicima/saradnicama ovde postaviti kao program, svako<br />
će razvijati dalje u sopstvenom radu. Oni će ustvrditi: “Politička kritika kulture je<br />
pozicija koja tvrdi da je kultura proizvod politike, a ne obratno.” (Arsenijević, Husanović<br />
10) Njihova namera je intervenisanje u kultralnoj memoriji, te stoga insistiraju<br />
na praksama repolitizacije.<br />
U knjizi Između trauma, imaginacije i nade – Kritički ogledi o kulturnoj produkciji<br />
i emancipovanoj politici, Jasmina Husanović sa pozicija nove političke teorije,<br />
zasnovane u teorijama Agambena, Žižeka, itd, obuhvata analizu politike i kulture,<br />
kako u periodu jugoslovenskog socijalizma, tako i u periodu ratova u bivšoj Jugoslaviji,<br />
posebno BIH, kao i u poratnom dobu. Posebno je za studije poezije važna<br />
kritika koju je razvila a uperena je protiv onoga što naziva folklornom matricom,<br />
jer je ova paradigma u većini jugoslovenskih kultura bila postavljena kao dominantna,<br />
određujuća i ograničavajuća. Folklorna matrica se zasnivala na epskom diskurzivnom<br />
univerzumu unutar književnosti i kulture. Objašnjavajući ovu matricu,<br />
ona razjašnjava dominaciju folklorne pesničke paradigme u većini jugoslovenskih<br />
kultura posle Drugog svetskog rata, ali i širu konstrukciju socijalističkih kulturnih<br />
identiteta i kulturne produkcije. Jasmina Husanović je pisala:<br />
“U bivšoj Jugoslaviji posebna mitsko-poetska kulturna matrica zasnovana<br />
na folkloru i tradiciji bila je zajednička os simboličkih borbi između<br />
raznih imaginacija koju su karakterizirali dominantni politički diskurs<br />
projekta nacionalne države. Ona je bila kod kojim se sačinjavalo društveno<br />
tkivo, pamćenje i samopoimanje, materijal za simboličke, mitološke<br />
i ideološke dimenzije koje su karakterizirale institucije jugoslovenskog<br />
društva i dominantne imaginarije kao saučesnike u rasapu tog društva. U<br />
356 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33