humanistika - Sarajevske Sveske
humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske
ja potvrdim njezinu autentičnost. Pokazalo se da je moja pričljivost u nepoznata kupca izazvala silni apetit. Čovjek će mi se javiti za koji dan i potvrditi da je kupio sliku te tražiti susret, a ja ću pristati, samo da ga se riješim. Međutim, do susreta neće doći jer se moja trenutna slabost s vremenom pretvara u bijes, pa ću kratkim SMS-om otkloniti susret. Simptomatično je kako je nepoznati kolekcionar brzo reagirao, iako je bio vikend i vrijeme popodnevnog odmora. Nema problema, može bilo koji dan, samo u isto vrijeme. SUMNJA. Nekoliko je činjenica zbog kojih sumnjam u njegove namjere. Prije svega, promptno reagiranje na moj prvi i ujedno posljednji SMS. Naime, predvidio sam brzinu i ponudu za novi susret, pa mogu skromno reći da sam pročitao njegov psihološki profil u mjeri u kojoj mi je potrebno da bih se zaštitio od neovlaštenog upada u moj radni prostor. Zatim posebna znatiželja oko izdavanja certifikata za slike, pa njihove cijene, pa dovlačenje slike koju mu nisam prodao nego je platno “kupio” negdje drugdje, pa dvostruki zvuk u mobilnom aparatu tijekom prvog razgovora... Zatim koincidencija poziva i novinskog napisa o potrazi za nestalim slikama iz kolekcije bivšeg premijera. Baš me zanima, hoće li hajka na moj atelje stati na tome? LE SAMOURAÏ. U kasni sam sat pogledao Melvilleov film s Alen Delonom u naslovnoj ulozi. Usamljeni je “gradski tigar” vješto manipulirao policijom te ih je na kraju doveo u zabludu nakon koje više nije bilo povratka. Vrhunska se manipulacija u završnici plaća glavom, bez obzira s koje strane dolazila – bilo represivne institucije i njezinih njuškala bilo progonjene zvijeri. Na špici francuskog filma stoji citat o usamljenosti samuraja koja se jedino može mjeriti s tigrovom u džungli, odnosno džungli na asfaltu. Isti se citat našao i na špici eksperimentalnog filma Ivana Faktora koji je premijerno prikazan u Kinu Tuškanac u drugoj polovini siječnja. Posvetio ga je pokojnom kolegi i prijatelju umjetniku Tomislavu Gotovcu. Usamljeniku i čudaku koji je vlastiti stan ispunjavao različitim predmetima i tiskovinama te je na taj način sebi ograničavao kretanje i otežavao disanje. Usamljeni je umjetnik od stana napravio džunglu kroz koju se jedva probijao. U 22 minute filmskog eksperimenta redatelj nije uspio približiti duh zagrebačke wunderkammere brojnoj publici u kinodvorani. Bez obzira na to što je posudio naslov Melvilleova filma, ulomak iz bušido filozofije o samurajevoj usamljenosti te činjenice da je film sniman još za života umjetnika i pod njegovim patronatom. DAN 5. AUTOBUSNI KOLODVOR. Zaustavili smo se u nekom kafiću autobusnog kolodvora. Marinko je izašao po nekom poslu, a Neđo je pitao što ćemo popiti dok sam Jerku Denegriju objašnjavao Raspućinovu rendgensku strategiju u doba carske Rusije. Pomno je pratio moju priču o policijskom praćenju ruskog čudotvorca izuzetne životne energije, koji je svakodnevno vodio prostitutke i ugledne dame u peterburške hotele i tamo ostajao otprilike dva sata. Ponekad je u istom danu znao u dva navrata ponoviti istu radnju, ali s dvije različite dame upitna morala. Ne bi to bilo nimalo čudno da tijekom ispitivanja jedna od njegovih klijentica nije objasnila 314 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
kako se u toj sobi ništa posebno nije zbivalo. Čudak bi sjedio preko puta nje, nudio pivo i strijeljao očima njezino razgolićeno tijelo. Na izlasku joj je rekao da ima loše bubrege, a 26 godina kasnije žena je završila na operacijskom stolu gdje joj je odstranjen bubreg. Prema tome, ruski mužik sa silnim energetskim potencijalom u sebi u hotelskim je sobama vježbao i potvrđivao vještinu rendgenskog pogleda. Svjedokinja je dodala kako se plašila prodornog pogleda te bi svaki put odahnula kada bi za odlazak u hotel odabrao neku od njezinih kolegica. O rendgenskom sam pogledu opširnije pisao u svojoj knjizi koincidencija (Figura 17 – Nebo može pričekati, Durieux, Zagreb, 2007) DVA NJUŠKALA. Za susjednim je stolom sjedio mladić obrijane glave i sumanuta pogleda. Dok je slušao moju priču neprestano je trzao glavom, čak nije skrivao znatiželju nego je besramno slušao što se zbiva za našim stolom. Međutim, ja nisam mogao preći preko činjenice da nas netko promatra sa strane i pomno upija tuđi sadržaj. Ubrzo je izašao, no tim činom nije poljuljao moju sumnju u doušnika ili prikrivenog žbira. Ni Jerko ni Neđo nisu dijelili moju nelagodu, štoviše prihvaćali su je s dozom simpatije prema nekome tko projicira sadržaje koji su, po njima, u znatnoj mjeri upitni. Zatim se s lijeve strane pojavio tip koji je više slušao što pričamo nego što se koncentrirao na listanje dnevnih novina. Stvarno bih pretjerao da sam inzistirao i na tom slučaju. U međuvremenu se kafić ispraznio pa smo se i mi digli od stola. Na putu prema automobilu prošli smo pokraj mladića sumanuta pogleda. Pojavio se niotkuda, s ruksakom u ruci i jaknom na sebi – u lokalu je inače sjedio bez ičega, samo u košulji te izlizanim trapericama. Kako je automobil grabio prema jugu tako su polagano blijedile slike njuškala iz kolodvorskog kafića. DAN 6. KAZALIŠNA MIMIKA. Otišao sam na zagrebačku premijeru Gogoljeva Revizora te napustio predstavu nakon pauze. Ne zato što nije bila dobra, nego zbog dužine trajanja i neudobnih sjedišta. Ne pamtim kada sam izdržao puna tri sata na nekoj predstavi. S obzirom na redateljsku koncepciju komad je bio naporan za nositelje glavnih uloga. Vili Matula kao gubernijski šef nije mogao sakriti znoj na licu, no uloga mu je sjela i prvi je dio odigrao suvereno. Pogotovo scene u kojima je mimika tijela i lica zahtijevala dobru koordinaciju, fizičku umješnost i kondiciju. Sve do trenutka kada je redatelj protagonistima koji su svi odreda nosili suvremene uniforme – crno odijelo, uske crne kravate i bijele košulje – zamijenio iste za povijesne kostime. U tom je trenutku pala tenzija, kostimi su prekrili grimase i nikakav napor na tijelima i licima glumaca nije mogao izaći iz povijesnog kaveza. Kao da je lakrdijaška odjeća izbrisala granice između glumaca i kulisa. Treba, dakako, uvažiti činjenicu da sam otišao prije kraja predstave. No, prije nego sam napustio glavnu dvoranu Zagrebačkog kazališta mladih zapamtio sam ukočeno tijelo Vilija Matule, dakako i ostalih protagonista, a pogotovo njegove žene u predstavi (igrala ju je Nina Violić), glumice koja je drastično pala nakon navlačenja teškog kostima. Njezina prepotencija tijekom prvog dijela predstave nestala je kao nožem odsječena nakon što je utonula u tešku opravu. SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 315
- Page 264 and 265: nim kolicima kupljenim prije par go
- Page 266 and 267: starijim svijetom, mlađarija sklon
- Page 268 and 269: Na povratku u kuću nije bilo komad
- Page 270 and 271: je opušteno izvaljena u ugodnoj so
- Page 272 and 273: Muzafer Čauši Dark waltz Otkad je
- Page 274 and 275: misliti o meni, jer znam da o usaml
- Page 276 and 277: smušen sam i ukočen i djelujem od
- Page 278 and 279: Blijeda djevojčica došla je da os
- Page 280 and 281: su hteli da spreče njenu prirodnu
- Page 282 and 283: ludac, povratiću ako i to pretvore
- Page 284 and 285: treba, kursevi i seminari o human r
- Page 286 and 287: izabrao, ili da sve pripišem usudu
- Page 288 and 289: isto kao u stvarnosti, zime su prev
- Page 290 and 291: cirane i kritički predočene na na
- Page 292 and 293: za to da pokreće radnju, da se oko
- Page 294 and 295: mih društvenopovijesnih okolnosti
- Page 296 and 297: Gazzanigov Don Giovanni sljedeće z
- Page 298 and 299: Prva razina prepoznavanja simbola j
- Page 300 and 301: za glupake; pravo je svake lepotice
- Page 302 and 303: Kameni gost, usmrćeni Komandant ko
- Page 304 and 305: ZERLINA: Moje srce malko drhti - DO
- Page 306 and 307: Kršćanska tradicija je u mogućno
- Page 308 and 309: govog poimanja života 37 ), simbol
- Page 310 and 311: 310 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
- Page 312 and 313: dva podatka - filmski zaplet i hap
- Page 316 and 317: VRTNI PATULJCI, CRVENI I PLAVI. Dan
- Page 318 and 319: doveo i preporučio marero zajednic
- Page 320 and 321: OD ANTIKE DO RENESANSE. Dan ranije,
- Page 322 and 323: F2: Parižanke/Parisian Ladies, 201
- Page 324 and 325: F4: Metafora/Metaphor, 2011. ulje n
- Page 326 and 327: F6: Muzej nevinosti/Museum of Innoc
- Page 328 and 329: F8: Mladi konobar i crtež/Young Wa
- Page 330 and 331: F10: Le Chat/Le Chat, 2011. ulje na
- Page 332 and 333: F12: Istanbulska tabla/Istanbul Pla
- Page 334 and 335: pesničkih postjugoslovenskih kultu
- Page 336 and 337: “Narod kao blokirani pokret je ta
- Page 338 and 339: Pišući o periodu od 1960. do 1969
- Page 340 and 341: koliko naslova: “Države i gradov
- Page 342 and 343: Bagićevoj i Vukovićevoj konstrukc
- Page 344 and 345: kritičar i antologičar Miloš Đu
- Page 346 and 347: vencionalan, intimiziran, boemičan
- Page 348 and 349: U pomenutom periodu ističu se pesn
- Page 350 and 351: definisali američki jezički pesni
- Page 352 and 353: pisati da veliki broj ljudi veruje
- Page 354 and 355: Ženskom književnošću se bavila
- Page 356 and 357: kao jedina alternativa ponuđen je
- Page 358 and 359: nistička matrica istrajala je unut
- Page 360 and 361: iopolitički nomus carstava oko nas
- Page 362 and 363: - Jovanović, Borislav (2006). Bibl
ja potvrdim njezinu autentičnost. Pokazalo se da je moja pričljivost u nepoznata<br />
kupca izazvala silni apetit. Čovjek će mi se javiti za koji dan i potvrditi da je kupio<br />
sliku te tražiti susret, a ja ću pristati, samo da ga se riješim. Međutim, do susreta<br />
neće doći jer se moja trenutna slabost s vremenom pretvara u bijes, pa ću kratkim<br />
SMS-om otkloniti susret. Simptomatično je kako je nepoznati kolekcionar brzo reagirao,<br />
iako je bio vikend i vrijeme popodnevnog odmora. Nema problema, može<br />
bilo koji dan, samo u isto vrijeme.<br />
SUMNJA. Nekoliko je činjenica zbog kojih sumnjam u njegove namjere. Prije svega,<br />
promptno reagiranje na moj prvi i ujedno posljednji SMS. Naime, predvidio sam<br />
brzinu i ponudu za novi susret, pa mogu skromno reći da sam pročitao njegov psihološki<br />
profil u mjeri u kojoj mi je potrebno da bih se zaštitio od neovlaštenog upada<br />
u moj radni prostor. Zatim posebna znatiželja oko izdavanja certifikata za slike,<br />
pa njihove cijene, pa dovlačenje slike koju mu nisam prodao nego je platno “kupio”<br />
negdje drugdje, pa dvostruki zvuk u mobilnom aparatu tijekom prvog razgovora...<br />
Zatim koincidencija poziva i novinskog napisa o potrazi za nestalim slikama iz kolekcije<br />
bivšeg premijera. Baš me zanima, hoće li hajka na moj atelje stati na tome?<br />
LE SAMOURAÏ. U kasni sam sat pogledao Melvilleov film s Alen Delonom u naslovnoj<br />
ulozi. Usamljeni je “gradski tigar” vješto manipulirao policijom te ih je na<br />
kraju doveo u zabludu nakon koje više nije bilo povratka. Vrhunska se manipulacija<br />
u završnici plaća glavom, bez obzira s koje strane dolazila – bilo represivne institucije<br />
i njezinih njuškala bilo progonjene zvijeri. Na špici francuskog filma stoji citat<br />
o usamljenosti samuraja koja se jedino može mjeriti s tigrovom u džungli, odnosno<br />
džungli na asfaltu. Isti se citat našao i na špici eksperimentalnog filma Ivana Faktora<br />
koji je premijerno prikazan u Kinu Tuškanac u drugoj polovini siječnja. Posvetio<br />
ga je pokojnom kolegi i prijatelju umjetniku Tomislavu Gotovcu. Usamljeniku i čudaku<br />
koji je vlastiti stan ispunjavao različitim predmetima i tiskovinama te je na taj<br />
način sebi ograničavao kretanje i otežavao disanje. Usamljeni je umjetnik od stana<br />
napravio džunglu kroz koju se jedva probijao. U 22 minute filmskog eksperimenta<br />
redatelj nije uspio približiti duh zagrebačke wunderkammere brojnoj publici u kinodvorani.<br />
Bez obzira na to što je posudio naslov Melvilleova filma, ulomak iz bušido<br />
filozofije o samurajevoj usamljenosti te činjenice da je film sniman još za života<br />
umjetnika i pod njegovim patronatom.<br />
DAN 5.<br />
AUTOBUSNI KOLODVOR. Zaustavili smo se u nekom kafiću autobusnog kolodvora.<br />
Marinko je izašao po nekom poslu, a Neđo je pitao što ćemo popiti dok sam<br />
Jerku Denegriju objašnjavao Raspućinovu rendgensku strategiju u doba carske<br />
Rusije. Pomno je pratio moju priču o policijskom praćenju ruskog čudotvorca izuzetne<br />
životne energije, koji je svakodnevno vodio prostitutke i ugledne dame u peterburške<br />
hotele i tamo ostajao otprilike dva sata. Ponekad je u istom danu znao u<br />
dva navrata ponoviti istu radnju, ali s dvije različite dame upitna morala. Ne bi to<br />
bilo nimalo čudno da tijekom ispitivanja jedna od njegovih klijentica nije objasnila<br />
314 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33