30.12.2012 Views

humanistika - Sarajevske Sveske

humanistika - Sarajevske Sveske

humanistika - Sarajevske Sveske

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Željko Kipke<br />

Deset dana veljače<br />

UVOD<br />

BIJELI MAČIĆ. Moja prva dnevnička priča trajala je punu godinu dana i zvala se<br />

Od veljače do veljače (Durieux, Zagreb, 2005). Završio sam je s pričom o malom bijelom<br />

mačiću koji 2005. nije doživio kraj simptomatičnog mjeseca. Što zbog zime,<br />

a što zbog okrutnih susjeda. Šest godina poslije pojavio se drugi bijeli mačić čije je<br />

krzno prošarano s nekoliko fleka okera i crne. Mala divlja životinja za sada je dobro<br />

– miljenik je svih stanara i susjeda iz okolnih kuća.<br />

DAN 1.<br />

FAIR GAME. Čovjek bi pomislio da se iza naslova krije poštena igra. Tako je, naime,<br />

distributer za hrvatsko tržište preveo naslov filma Fair Game. Politički triler prema<br />

istinitim zbivanjima i likovima sve je samo ne priča o poštenoj igri. Naprotiv, riječ<br />

je o filmu koji koristi metafore iz političkog žargona kojima se označavaju delikatni<br />

sadržaji. Fair game je sintagma za otvoreni lov na neposlušnog agenta Američke<br />

obavještajne službe (CIA). Nju su – riječ je o Valerie Plame (igra je Naomi Watts)<br />

– predsjednikovi ljudi pokušali žrtvovati kako bi opravdali šefov ratni angažman u<br />

Iraku. Dakako, zavjera iz 2003. je razotkrivena i nakon sedam godina stavljena na<br />

filmski ekran. Nevjerojatno je kako glavna glumica u trenutku kada daje izjavu pred<br />

državnim povjerenstvom sliči na stvarnu Valerie koja se pojavljuje u završnim kadrovima<br />

na ekranu unutar ekrana. Na trenutak mi se učinilo da nema fizičke razlike<br />

između fikcijskog i stvarnog lika. Možda zbog činjenice što je redatelj, nakon prve<br />

rečenice Naomi Watts pred povjerenstvom, s punog ekrana prešao na manji pa je<br />

dokumentarna snimka s televizijskog ekrana dodatno stanjila razlike između žive<br />

agentice i njezine filmske inačice.<br />

GHOST WRITER. Priče o preklapanju stvarnosti i filmskih proizvoda nisu nove,<br />

no uvijek su iznova intrigantne, posebno ako su drugačijeg predznaka ili na tragu<br />

novoga obrasca. Sličnom sam preklapanju svjedočio otprilike prije tri mjeseca, nakon<br />

što sam odgledao film Romana Polanskog Ghost Writer. Gledao sam ga nakon<br />

što su ga u Švicarskoj uhitili za silovanje maloljetnice koje je počinio davnih dana u<br />

Americi pa mi je, moram priznati, bilo čudno što se to zbiva u jeku reklamne kampanje<br />

za spomenuti film. No, nakon što sam ga odgledao i shvatio da se redateljeva<br />

fikcijska priča očešala o zanimljivu vezu između bivšeg britanskog premijera, njegove<br />

žene i Američke obavještajne službe, potez američke administracije je dobio<br />

suvisli okvir. Barem iz mog rakursa gledanja. Kada sam poznanika upozorio kako ta<br />

SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 311

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!