humanistika - Sarajevske Sveske

To je vidljivo u dijalogu, odnosno duetu Don Giovannija i Zerline br. 7. scene
IX. prvoga čina koji prethodi pridruživanju Donne Elvire ( još jedne “žrtve” Don
Giovannija) navedenom paru. Dijalog slijedi nakon što Leporello od njih uspijeva
odvesti Masetta.
Masseto je muškarac za koga se Zerlina treba udati, no pojava Don Giovannija
sasvim očekivano, zavođenjem Zerline, narušava taj odnos/plan.
Dijalog/arija izgleda ovako:
DON GIOVANNI: Konačno smo slobodni od tog glupog klipana, lijepa mala
Zerlina, što kažeš na to, moja draga? Zar ne znam kako da dobijem ono što želim?
Pokušava da zagrli Zerlinu ali ona ustukne.
ZERLINA: Gospodine, on je moj zaručnik!
DON GIOVANNI: Tko? On? Da li misliš da jedan pošten čovjek, plemić na što sam
ponosan, može trpjeti da to malo dragocjeno lice, to slatko lice, niski prostak uvrijedi?
ZERLINA: Ali, gospodine, dala sam mu riječ da ću se udati za njega.
DON GIOVANNI: Takva riječ ne znači ništa: ti nisi predodređena da budeš seljanka,
te nestašne okice dosudit će ti drugu sudbinu, te dražesne male usne ti bijeli
i mirisni prstići; to je kao dodirivati trsku i mirisati ruže.
ZERLINA: Ah, ja neću –
DON GIOVANNI: Šta nećeš?
ZERLINA: Neću da budem prevarena na kraju. Znam kako ste rijetko vi plemići
iskreni i ozbiljni sa ženama.
DON GIOVANNI: Oh, to je kleveta među svjetinom! Aristokracija ima iskrenost
oslikanu u očima. Hajde sada, ne gubimo vrijeme; hoću odmah da te oženim.
ZERLINA: Vi?
Don Giovanni maše rukom u smjeru svog zamka.
* Nakon ovoga dijela dueta nastavlja se dio poznat kao La ci darem la mano gdje se glasovi Don Giovannija
i Zerline sve češće izmjenjuju. U njemu je vidljivo kako nagovorena Zerlina napokon popušta
Don Giovannijevom udvaranju.
(...)
DON GIOVANNI: Ja, sigurno. Ona mala kuća je moja, bićemo sami. I tamo,
moj biseru, vjenčat ćemo se. Tamo ćemo spojiti ruke, tamo ćeš mi reći pristanak;
vidiš, nije daleko, hajdemo draga.
ZERLINA: Hoću, i neću, moje srce malko drhti, biću sretna, točno je, ali možda
me ipak ismijavaš, ali možda me ipak ismijavaš!
DON GIOVANNI: Hajdemo moja slatka radosti!
ZERLINA: Žao mi je Masetta!
DON GIOVANNI: Promijenit ću ti sudbinu!
ZERLINA: Uskoro se neću više opirati, neću se više opirati, neću se više opirati!
U međuvremenu, Dona Elvira se pojavljuje sa strane i promatra što se događa.
DON GIOVANNI: Hajde, hajde! Tamo ćemo spojiti ruke –
ZERLINA: Hoću, i neću –
DON GIOVANNI: Tamo ćeš mi reći da –
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 303