humanistika - Sarajevske Sveske
Share Embed Flag
Download ePaper

humanistika - Sarajevske Sveske

humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske

sveske.ba
30.12.2012 Views

Gazzanigov Don Giovanni sljedeće zime 1787 – 88 postaje operni događaj u Rimu, kojim je i Goethe vrlo impresioniran. “Nije postojao nitko, tko nije htio vidjeti Don Juana kako se prži u paklu te guvernera, kao blaženog duha, koji putuje u raj”, kasnije piše Zelteru. Naravno, Da Ponte zna za golemi uspjeh te opere u svom rodnom gradu Veneciji, čiji je tekst i partiture bečki intendant već naručio, kad se Mozart sredinom veljače vratio iz Praga s novom “scritturom”. “... Za Mozarta sam odabrao Don Giovannija koji mu se beskrajno svidio”, piše on i preuzima Bertatijev libreto kao podlogu svom djelu na tako izravan način kakav danas više ne bi bio dopušten, no u njegovo vrijeme nije nikome smetao. 3 Libretist Da Ponte, kako navodi David Cairns u Mozart and his Operas 4 vjerojatno je pišući libretto imao pred sobom i Molièreovu dramu Don Juan, dramu Tirsa de Moline El burlador di Sevilla, možda i Il Convitato di pietra Giacinto Andrea Cicogninija. Ta vjerojatnost ili činjenica po sebi ide u prilog težnji da se umjetnosti (ili ideje) ponovo povežu u jednu cjelinu. Čitava priča koja se temelji na relaciji književnost – glazba ponovo se potvrđuje. Rečenica Charlesa Rosena 5 u poglavlju pod naslovom Komična opera funkcionira kao objašnjenje Mozartovog zanimanja za “melodramu”. Prema njoj: Njegov kratkotrajni interes za “melodramu”, dok je bio u Manhajmu, predstavlja entuzijazam mladog kompozitora koji je upravo otkrio da muzika na sceni može učiniti više nego što je ispunjavanje zahteva pevača ili izražavanje osećanja, te da može da sažme i postane jedno i sa zapletom i sa intrigom. 6 I zaista, konkretan dokaz toga interesa se nalazi u skladateljevoj biografiji 7 , gdje Mozart opraštajući se od prijatelja obitelji Weber 8 , dobiva poklon od Fridolina Webera: jednu knjigu iz četverodjelnog paketa Molièrea na koju ispisuje posvetu na talijanskom svojemu “amicu” koji odlazi i koju će Mozart sačuvati do kraja života. Mozart je dakle itekako mogao biti upoznat sa dramom, dovoljno kompetentan 9 da uđe u svijet književnosti i glazbe očekujući konkretan ishod u konstruiranju Don Juana 10 . 3 Leonhart, Dorothea. Mozart - jedna biografija, 176/177. 4 Cairns, David. Mozart and his Operas, 148. 5 Rosen, Charles. Klasični stil -Haydn, Mozart, Beethoven, 357. 6 Rosen, Charles. Klasični stil -Haydn, Mozart, Beethoven, 358. 7 Leonhart, Dorothea. Mozart - jedna biografija, 51. 8 Mozartova supruga Konstanca je kćerka Fridolina Webera. Skladatelj ju je upoznao za svoga boravka u Mannheimu. 9 Što potvrđuje i sam Richard Wagner na početku svoje Opere i drame (str. 11.) postavljajući retoričko pitanje koje glasi: Da li je moguće pronaći išta savršenije od svakog pojedinačnog delića njegovog Don Đovanija? 10 Svoju sposobnost da glazbom izrazi ono što ne može niti jednom drugom umjetnošću, Mozart potvrđuje ocu iz Mannheima (Mozart. Pisma ocu, 66.) 8. 11. 1777. godine na samome početku pisma: Najdraži tata! Ne mogu pisati poetski, nisam pjesnik. Ne mogu tako umjetnički rasporediti fraze da daju svjetlo i sjenu, nisam slikar. Ne mogu čak ni jezikom, ni pantomimom izreći svoje nazore i misli, nisam ni plesač. Ali mogu tonovima, glazbenik sam. Posljednja rečenica: Ali mogu tonovima, glazbenik sam; govori o Mozartovoj svijesti. Vlastito priznavanje kompetentnosti očekuje dosljednu realizaciju opere. 296 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33

Jedan podatak, ponovno izveden iz Mozartove biografije može potvrditi ideju o stvaranju/konstruiranju Don Giovannija. Stvarna ličnost čija biografija se podudara s “biografijom” Don Juana je jedan Mozartov suvremenik. Sadržaj Don Giovannija vjerojatno mu posebno odgovara: On sam, jedan od najpoznatijih ljudi svog stoljeća, velike inteligencije, dobrote i putenosti, istovremeno je i jedan od najhimbenijih zavodnika u svetskoj povijesti – utjelovljenje čovjeka neodoljive erotske privlačnosti: Giacomo Casanova, tad 62 godine star, krezub i uništen, od prije dvije godine knjižničar grofa Waldsteina u dvorcu Dux u Češkoj. Osim Casanove postoji još jedan povijesni uzor nezasitnog, neodoljivog Don Juana, koji je po svojoj zlobi puno sličniji razuzdancu Mozartove opere od plemenitog Venecijanca: To je Španjolac Rodrigo Borgia, otac Lukrecije, kasniji papa Aleksandar VI., kojemu su pripisivana najveća umijeća zavođenja i zaluđivanja. Je li otišao u pakao, svakako ostaje nerazjašnjeno. 11 Aristokracija koja je najzaslužnija za otvaranje vrata svijeta operi, javno tijelo koje je staralo o njoj, zbog nametanja vlastitih pravila i manipulacije, biva ismijana od strane jednog najznačajnijih skladatelja uopće – Wolfganga Amadeusa Mozarta 12 . * * * Ispreplitanje svih segmenata dovedenih u vezu s Mozartovim Don Giovannijem (kao primjerice i ovog prethodnog o aristokraciji) očekuje objašnjenje poimanja simbolike/simboličnog 13 uopće (epohalni aspekt!) ali i u književno-glazbenoj sintezi “poigravanja” mitom. Mozart je svog Don Giovannija shvatio idealno, kao život, kao snagu, ali kao nešto idealno koje se odnosi na stvarnost (...). 14 Apercepcija prema kojoj unutar postojećeg i vidljivog postoji vidljivo postojeće na razini kontemplativnog (razmatrajućeg) koncepta prepoznavanja, jednostavno je traženje još jedne simbolike ili simboličnog u onome što je već i ranije prepoznato kao takvo. Mit je sam po sebi simboličan, odnosno prema shvaćanju pojma – simbol, mit je utjelovljenje. Don Juan je utjelovljenje zavodnika. 11 Leonhart, Dorothea. Mozart - jedna biografija, 189-190. 12 Konstatacija koja ide uz ovaj zaključak je i ova Charlesa Rosena (Klasični stil. Haydn, Mozart, Beethoven, str. 402.) prema kojoj: Skoro svaka umjetnost je subverzivna: ona napada utvrđene vrednosti i zamenjuje ih svojim sopstvenim kreacijama; ona zamenjuje poredak društva svojim sopstvenim. Uznemirujuće sugestivni aspekti Mocartovih opera – i moralni i politički – samo su površinska pojava ovakve agresivnosti. Njegova dela su u mnogo čemu napad na muzički jezik u čijem je stvaranju i on učestvovao (...) 13 Biti (Vladimir Biti. Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije) pod simbolom navodi postojanje dva oprečna tumačenja pojma: 1) visoko arbitrarna ili konvencionalna znaka i 2) kao ikonično (tj. podudarnošću) motivirana znaka. Prvo tumačenje mutatis mutandis zastupaju npr. Peirce, Morris, Cassirer, Bloomfield, Lotman i Lacan, a drugo npr. De Saussure, Hjelmslev, Barthes i Todorov. Čini se da ovaj tekst o Don Giovanniju slijedi Ecovo shvaćanje simbola (koje također navodi Biti). Za nj simbol nije toliko posebna vrsta znaka koliko poseban način njegove upotrebe (interpretacije): svaki se znak (tekst) može pročitati na simboličan način. 14 Kierkegaard, Sören. Ili – ili, 130. SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 297

Jedan podatak, ponovno izveden iz Mozartove biografije može potvrditi ideju<br />

o stvaranju/konstruiranju Don Giovannija. Stvarna ličnost čija biografija se podudara<br />

s “biografijom” Don Juana je jedan Mozartov suvremenik.<br />

Sadržaj Don Giovannija vjerojatno mu posebno odgovara: On sam, jedan od najpoznatijih<br />

ljudi svog stoljeća, velike inteligencije, dobrote i putenosti, istovremeno je<br />

i jedan od najhimbenijih zavodnika u svetskoj povijesti – utjelovljenje čovjeka neodoljive<br />

erotske privlačnosti:<br />

Giacomo Casanova, tad 62 godine star, krezub i uništen, od prije dvije godine<br />

knjižničar grofa Waldsteina u dvorcu Dux u Češkoj.<br />

Osim Casanove postoji još jedan povijesni uzor nezasitnog, neodoljivog Don Juana,<br />

koji je po svojoj zlobi puno sličniji razuzdancu Mozartove opere od plemenitog<br />

Venecijanca: To je Španjolac Rodrigo Borgia, otac Lukrecije, kasniji papa Aleksandar<br />

VI., kojemu su pripisivana najveća umijeća zavođenja i zaluđivanja. Je li otišao u<br />

pakao, svakako ostaje nerazjašnjeno. 11<br />

Aristokracija koja je najzaslužnija za otvaranje vrata svijeta operi, javno tijelo<br />

koje je staralo o njoj, zbog nametanja vlastitih pravila i manipulacije, biva ismijana<br />

od strane jednog najznačajnijih skladatelja uopće – Wolfganga Amadeusa Mozarta 12 .<br />

* * *<br />

Ispreplitanje svih segmenata dovedenih u vezu s Mozartovim Don Giovannijem<br />

(kao primjerice i ovog prethodnog o aristokraciji) očekuje objašnjenje poimanja<br />

simbolike/simboličnog 13 uopće (epohalni aspekt!) ali i u književno-glazbenoj<br />

sintezi “poigravanja” mitom. Mozart je svog Don Giovannija shvatio idealno, kao<br />

život, kao snagu, ali kao nešto idealno koje se odnosi na stvarnost (...). 14<br />

Apercepcija prema kojoj unutar postojećeg i vidljivog postoji vidljivo postojeće<br />

na razini kontemplativnog (razmatrajućeg) koncepta prepoznavanja, jednostavno<br />

je traženje još jedne simbolike ili simboličnog u onome što je već i ranije<br />

prepoznato kao takvo. Mit je sam po sebi simboličan, odnosno prema shvaćanju<br />

pojma – simbol, mit je utjelovljenje.<br />

Don Juan je utjelovljenje zavodnika.<br />

11 Leonhart, Dorothea. Mozart - jedna biografija, 189-190.<br />

12 Konstatacija koja ide uz ovaj zaključak je i ova Charlesa Rosena (Klasični stil. Haydn, Mozart, Beethoven,<br />

str. 402.) prema kojoj: Skoro svaka umjetnost je subverzivna: ona napada utvrđene vrednosti i zamenjuje<br />

ih svojim sopstvenim kreacijama; ona zamenjuje poredak društva svojim sopstvenim. Uznemirujuće sugestivni<br />

aspekti Mocartovih opera – i moralni i politički – samo su površinska pojava ovakve agresivnosti.<br />

Njegova dela su u mnogo čemu napad na muzički jezik u čijem je stvaranju i on učestvovao (...)<br />

13 Biti (Vladimir Biti. Pojmovnik suvremene književne i kulturne teorije) pod simbolom navodi postojanje<br />

dva oprečna tumačenja pojma: 1) visoko arbitrarna ili konvencionalna znaka i 2) kao ikonično (tj. podudarnošću)<br />

motivirana znaka. Prvo tumačenje mutatis mutandis zastupaju npr. Peirce, Morris, Cassirer,<br />

Bloomfield, Lotman i Lacan, a drugo npr. De Saussure, Hjelmslev, Barthes i Todorov. Čini se da ovaj<br />

tekst o Don Giovanniju slijedi Ecovo shvaćanje simbola (koje također navodi Biti). Za nj simbol nije<br />

toliko posebna vrsta znaka koliko poseban način njegove upotrebe (interpretacije): svaki se znak (tekst)<br />

može pročitati na simboličan način.<br />

14 Kierkegaard, Sören. Ili – ili, 130.<br />

SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 297

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!