humanistika - Sarajevske Sveske
humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske
Blijeda djevojčica došla je da ostane. Svojim Mjesec-licem donijela je i svoje ime – Luna. Rasla je uz mene i moju majku i neprestano me salijetala pitanjima. Kada sam izbjegao da odgovorim na ono najteže, a najprirodnije, kada sam pobjegao i nevješto se skrio, ne kazujući joj ni riječi o njenoj majci, ona je zauvijek prestala da pita bilo što. Ili joj je u trenu sve postalo jasno, ili je mislila da je besmisleno znati sve o svakom cvijetu, pčeli ili moru, a ne znati ko te rodio, ne znam, ali pitala me više nije. Bio sam rasterećen, olakšan i bio sam joj beskrajno zahvalan na tome. Rasla je okružena našom pažnjom i ljubavlju, strijepnjom i nježnošću. Što starija sve povučenija, sve samotnija, tajanstvenija... Sačekao sam da odu njene drugarice, da ostane sama u sobi. Lagano sam, uzbuđen i sretan, s posebno vrijednim rođendanskim poklonom u rukama, gurnuo vrata njene sobe i zakoračio u polumrak. I stao, ukočio se bez daha, našavši se odjednom, kao i one davne noći, u vrtlogu poznate muzike. Lunina soba bila je obavijena onim istim razlivenim maslinovim valcerom! Ženski glas, nestvaran u svojoj ljepoti, uzvišen nad svim zemaljskim, dopirao je iz jednostavno krojenih zvučnih kutija, smještenih na polici, među knjigama i lutkama. Kraj muzičkog uređaja stajao je plastični omotač kompakt-diska sa fotografijom djevojke koja je toliko sličila Luni da sam načas mislio da je ona. Ali, ispod bljedolikog portreta pisalo je Hayley Westenra. Sitnijim slovima: Dark Waltz. Potražio sam pogledom Lunu i nje nije bilo u sobi. Na vrhovima prstiju prišao sam širom raskriljenim balkonskim vratima i vidio svoju kćer kako ispruženih ruku gleda u Mjesec. Njeno je tijelo bilo obavijeno crnim velom ustalasanim vjetrom, a stopala joj nisu doticala tlo. Lebdjela je zanesena, slijepa i gluva za sve oko sebe. Nije se osvrnula i nije me vidjela. Ja sam stajao uspravan, ukočen i nijem i gledao je nepoznatu i daleku. I ona je, znači, i ona... slutio sam, osjećao, znao... Onda sam se, hodajući unazad, iskrao iz sobe. Priškrinuo sam vrata i ostao priljubljen uz njih da do kraja odslušam muziku rođenu u tami maslina. Sjutra je novi dan, sunčan i vedar, predviđaju meteorolozi. Poraniću na svoje radno mjesto; biće kupača i šetača, vole i roštilj da nalože, a iskre lete na sve strane. Odavno nije bilo kiše, sve je suvo i zapaljivo kao barut. Moram poći u samu zoru, nema meni do jeseni radnog vremena. Zato treba leći rano, valjalo bi se noćas naspavati. Luni ću poklon ostaviti na kuhinjskom stolu da ga raspakuje i raduje mu se ujutro, dok bude čekala da provri mlijeko za njenu bijelu kafu. 278 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
Laslo Vegel What is Yugoslavia preveo: Arpad Vicko Upire u mene pogled pun iščekivanja. Gospođa teacher. Ja sam na redu. Da govorim o my country. Tutnula mi je pre neki dan u ruke jedan raskošno opremljeni album fotografija, pripremite izveštaj o Jugoslaviji za sledeći čas, please, rekla je s ljubaznošću obaveznom u gradiću kakav je Bell, i s onom prirodnom engleskom melodioznošću koju ja nikad neću savladati. Tako je to u redu, čuli smo već priče o Italiji, Švajcarskoj, Tajlandu, Japanu, Španiji, Južnoj Koreji, a sad je Jugoslavija na redu da bude my country, šta sam drugo i mogao da radim, nego da ljubazno ponavljam, yes, my homework, this weekend I´ll write my homework, yes, Yugoslavia, yes; nisam mogao da joj kažem, da sam ovamo došao delom i zbog toga da makar nekoliko nedelja ne mislim na sve to, ali my country me, eto, prati kao senka, kao avet, i sad je kao grozomora hrupila u tu južno-englesku stvarnost; kao da sam pedeset godina sanjao, i kao da su me sad grubo probudili, prenuli iz sna, ali na javi se ne snalazim, jer java je manje stvarna od sna, pokušavam da odgonetnem koja je hipnoza stvarna, kakav je san bila ta Jugoslavija?, kakva će biti ta prisilna java?, zurim u nedoumici ispred sebe, zatim oklevajući, podozrivo, skoro kradom spuštam album u torbu, zar je Jugoslavija ikad postojala?, ili je već od rođenja bila na samrti, budući ožalošćeni su oko postelje samrtnika punih pedeset godina ispijali šampanjac, pljačkali su je rođaci, mrzeli je naslednici, bila je divlja mladika Monarhije, plišani Gulag i komični Borgesland; da li je zaista okončano jedno irealno hibridno razdoblje, pitao sam se pomalo preneražen, pomislivši čak u jednom trenutku, da je možda uopšte nije ni bilo, jer više ni u šta nisam siguran, juče sam još bio ubeđen da je postojala, samo što smo se rastali u krajnje žalosnim okolnostima, u okviru jednog grandioznog ratnog obreda, u poslednjem trenutku, u onom životnom dobu kada i stisak ruke podseća na rastanak, i sasvim je izvesno da takav rastanak podrazumeva jednoznačan ishod, minobacačkom i artiljerijskom vatrom, granatiranjem, razaranjem gradova SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 279
- Page 227 and 228: BUDALE Kako je moguće oteti se iz
- Page 229 and 230: Jasna Šamić Pjesme MOST Prije no
- Page 231 and 232: Dok Mezzetin na klupi Serenadu za t
- Page 233 and 234: Dok promiču Ruske mamice s djecom
- Page 235 and 236: U ruskoj kafani Na Brighton Beachu
- Page 237 and 238: Svoju sreću u tuđoj nesreći Vidi
- Page 239 and 240: PLES U VENECIJI Na potpuno pustom T
- Page 241 and 242: BUVLJAK Na Porte de Vanves Metež S
- Page 243 and 244: Ko je lud Ona ili ti Ali ona je nas
- Page 245 and 246: Gdje niko ne govori Gdje se samo zv
- Page 247 and 248: Nenad Tanović O LJUBAVI NEPROLAZNO
- Page 249 and 250: Ovo je vrijeme kada mi i kamenje mo
- Page 251 and 252: A sve je počelo od jednostavnih ri
- Page 253 and 254: III I nad svim pečat oblaka, nejas
- Page 255: Al’ ništa se ne može uporediti
- Page 258 and 259: čija družina provodila je duge sp
- Page 260 and 261: Emina, školska prijateljica s koji
- Page 262 and 263: pravo na život u simbiozi sa priro
- Page 264 and 265: nim kolicima kupljenim prije par go
- Page 266 and 267: starijim svijetom, mlađarija sklon
- Page 268 and 269: Na povratku u kuću nije bilo komad
- Page 270 and 271: je opušteno izvaljena u ugodnoj so
- Page 272 and 273: Muzafer Čauši Dark waltz Otkad je
- Page 274 and 275: misliti o meni, jer znam da o usaml
- Page 276 and 277: smušen sam i ukočen i djelujem od
- Page 280 and 281: su hteli da spreče njenu prirodnu
- Page 282 and 283: ludac, povratiću ako i to pretvore
- Page 284 and 285: treba, kursevi i seminari o human r
- Page 286 and 287: izabrao, ili da sve pripišem usudu
- Page 288 and 289: isto kao u stvarnosti, zime su prev
- Page 290 and 291: cirane i kritički predočene na na
- Page 292 and 293: za to da pokreće radnju, da se oko
- Page 294 and 295: mih društvenopovijesnih okolnosti
- Page 296 and 297: Gazzanigov Don Giovanni sljedeće z
- Page 298 and 299: Prva razina prepoznavanja simbola j
- Page 300 and 301: za glupake; pravo je svake lepotice
- Page 302 and 303: Kameni gost, usmrćeni Komandant ko
- Page 304 and 305: ZERLINA: Moje srce malko drhti - DO
- Page 306 and 307: Kršćanska tradicija je u mogućno
- Page 308 and 309: govog poimanja života 37 ), simbol
- Page 310 and 311: 310 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
- Page 312 and 313: dva podatka - filmski zaplet i hap
- Page 314 and 315: ja potvrdim njezinu autentičnost.
- Page 316 and 317: VRTNI PATULJCI, CRVENI I PLAVI. Dan
- Page 318 and 319: doveo i preporučio marero zajednic
- Page 320 and 321: OD ANTIKE DO RENESANSE. Dan ranije,
- Page 322 and 323: F2: Parižanke/Parisian Ladies, 201
- Page 324 and 325: F4: Metafora/Metaphor, 2011. ulje n
- Page 326 and 327: F6: Muzej nevinosti/Museum of Innoc
Laslo Vegel<br />
What is Yugoslavia<br />
preveo: Arpad Vicko<br />
Upire u mene pogled pun iščekivanja. Gospođa teacher. Ja sam na redu. Da govorim<br />
o my country. Tutnula mi je pre neki dan u ruke jedan raskošno opremljeni<br />
album fotografija, pripremite izveštaj o Jugoslaviji za sledeći čas, please, rekla je<br />
s ljubaznošću obaveznom u gradiću kakav je Bell, i s onom prirodnom engleskom<br />
melodioznošću koju ja nikad neću savladati. Tako je to u redu, čuli smo već priče o<br />
Italiji, Švajcarskoj, Tajlandu, Japanu, Španiji, Južnoj Koreji, a sad je Jugoslavija na<br />
redu da bude my country,<br />
šta sam drugo i mogao da radim, nego da ljubazno ponavljam, yes, my homework,<br />
this weekend I´ll write my homework, yes, Yugoslavia, yes; nisam mogao<br />
da joj kažem, da sam ovamo došao delom i zbog toga da makar nekoliko nedelja ne<br />
mislim na sve to, ali my country me, eto, prati kao senka, kao avet, i sad je kao grozomora<br />
hrupila u tu južno-englesku stvarnost; kao da sam pedeset godina sanjao, i<br />
kao da su me sad grubo probudili, prenuli iz sna, ali na javi se ne snalazim, jer java<br />
je manje stvarna od sna, pokušavam da odgonetnem koja je hipnoza stvarna, kakav<br />
je san bila ta Jugoslavija?, kakva će biti ta prisilna java?, zurim u nedoumici ispred<br />
sebe, zatim oklevajući, podozrivo, skoro kradom spuštam album u torbu, zar je Jugoslavija<br />
ikad postojala?, ili je već od rođenja bila na samrti, budući ožalošćeni su<br />
oko postelje samrtnika punih pedeset godina ispijali šampanjac, pljačkali su je rođaci,<br />
mrzeli je naslednici, bila je divlja mladika Monarhije, plišani Gulag i komični<br />
Borgesland; da li je zaista okončano jedno irealno hibridno razdoblje, pitao sam se<br />
pomalo preneražen, pomislivši čak u jednom trenutku, da je možda uopšte nije ni<br />
bilo, jer više ni u šta nisam siguran, juče sam još bio ubeđen da je postojala, samo<br />
što smo se rastali u krajnje žalosnim okolnostima, u okviru jednog grandioznog ratnog<br />
obreda, u poslednjem trenutku, u onom životnom dobu kada i stisak ruke podseća<br />
na rastanak, i sasvim je izvesno da takav rastanak podrazumeva jednoznačan<br />
ishod, minobacačkom i artiljerijskom vatrom, granatiranjem, razaranjem gradova<br />
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 279