humanistika - Sarajevske Sveske

nim kolicima kupljenim prije par godina od nekog naročito mrkog ciganina koji je u
cijeloj čaršiji bio poznat po svome poštenju i zanatskoj vještini. Ne pokajaše se, jer
za ovo godina koliko su sa pijace prevozili sirovine do kuće kolica se pokazaše kao
veoma korisna i pogodna za rukovanje. Te subote prvo kupiše kupus za kiseljenje
kod starijeg trgovca porijeklom iz Bugojna. Direktno sa kamiona šest velikih mrežastih
vreća napunjenih glavicama kupusa dva lokalna pijačna radnika prikačiše na
njihova kolica. Do kuće su ih vozili polako, pazeći na svakom koraku da težina vreća
ne prevrne kolica i da se kupus ne bi rasuo po cijeloj ulici. Nakon što kupus unesoše
u kuću vratiše se na pijacu, gdje se mati sa prodavačima već pogodila za crvene
paprike roge, patlidžan i drenjak. Povrće i voće privezaše sami za kolica i zaputiše
se kući. Usput su pričali o svemu, o ovogodišnjim cijenama na pijaci, o školi, o ne
tako dalekim vremenima kada se na pijaci nije moglo gotovo ništa kupiti, a i roba do
koje se moglo doći bila je bezobrazno skupa. U bezbrižnom ćaskanju dođoše kući,
rasteretiše kolica na dva točkića i kupljene namirnice iznesoše na balkon. Tad poče
pravi posao. Prvo jednu po jednu opraše sve glavice kupusa, iskružiše nožem njenu
tvrdu srčiku i napuniše svaku glavicu solju. Pripremljene glavice poslagaše po veličini
u bure, napuniše ga vodom, a kad nekoliko glavica sa najgornjeg reda do otvora
stade da pliva po površini vode pritisnuše ih sa dvije velike cjepanice. Vodu posoliše
i zatvoriše bure. Glavice su male i mesnate, kupus će se dobro ukiseliti, primijeti
otac i doda kako će ove godine sarma sigurno biti puno bolja nego prošle. Klimao
je zadovoljno glavom i govorio da je ovogodišnji kupus odličan. Obraditi drenjak
bilo je teže, ali ovom poslu prionuše istim žarom kao i kiseljenju kupusa. Da bi se
drenjak doveo u stanje da se može kuhati bilo je potrebno, nakon temeljitog pranja,
iz svakog ploda izvaditi košpu. Malac se brzo umori i odustade. Roditelji ga pustiše
da sa drugarima ode u gradski park igrati lopte i nastaviše trijebiti drenjak. Taj
naporni i smarajući posao radili su strpljivo i kako je vrijeme prolazilo i kako se
gomila očišćenog drenjka u šerpi povećavala njih dvoje počeše nekim samo njima
dvoma poznatim jezikom pričati o zajedničkom životu. Glas im je bio obojen radošću
i zrelom emotivnošću, pokreti su im bili savršeno usklađeni i svakom posmatraču
koji bi ih samo jednom, makar i ovlaš osmotrio, odmah bi bilo jasno da pred
sobom ima zadovoljni bračni par koji je i nakon petnaest godina braka uspio sačuvati
mladalačku ljubav. Nekoliko puta, mangupski, šeretski, baš kao prije petnaest
godina, muškarac poljubi ženu, a ona ga rukama, zamazanim gnjecavim drenjkom,
pomilova po licu. Grleno su se smijali njegovoj maskari koju on namjerno ne pobrisa
sa lica. Kad očistiše sav drenjak u veliku šerpu nališe vode tek toliko da se gusta
drenjkova smjesa malo razrijedi, ubaciše potrebnu količinu šećera i staviše lonac
na šporet da se kuha. Otac je vrijedno miješao smjesu vodeći brigu da ne zagori dok
je majka za to vrijeme pripremala tegle da se u njih, kad bude gotova, ulije vruća
kaša. Kad su se djeca u kasno poslijepodne vratila kući imala su šta vidjeti. Na kuhinjskom
stolu poredane sjajile su se tegle s domaćim džemom od drenjka. Zavrištaše
od sreće i zatražiše kašičicu da probaju proizvod na šta im majka otvori jednu
od tegli i upozori ih prije nego su stali jesti da je džem vruć i da ga jedu oprezno, jer
ne budu li kontrolisali svoje reakcije mogli bi u žurbi opeći jezik i nepce. Sijala je
od zadovoljstva kad na njihovim licima, prije nego što su stigli bilo šta izgovoriti,
264 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33