humanistika - Sarajevske Sveske

pravo na život u simbiozi sa prirodom. Nije se ljutio, dapače, razmišljajući kako je
možda njegov sin bio jedan od uličnih mangupa, koji je zadavao glavobolje gradskoj
administraciji osjećao je očinski ponos i lice mu je sijalo od veselosti. Ipak, dobro je
znao da će odmah večeras, pred svojim sinom, a za ljubav svoje supruge, morati oštrim
riječima nagrditi te male vragolane i njihove aktivnosti, posebno ističući kako
je njihovo ponašanje siguran put u maloljetničku delinkvenciju.
* * *
Nije bilo više opravdanja za odlaganje, naročito nakon što se Armin jednog
jutra probudio sa velikim i ružnim herpesom na desnoj strani gornje usne. Nazebao
je jučer tokom dana, sinoć je gledajući film nekoliko puta rekao da osjeća
zimu po leđima i po rukama, ali ona nije obraćala pažnju. Mislila je da je riječ o
nekom prolaznom i bezopasnom naletu osjećaja tjelesne hladnoće, ali ugledavši
ga jutros sa crvenom flekom na ustima i krvavih očiju znala je da je pogriješila.
Prvo što će danas uraditi kada se vrati sa posla biće zamjena odjeće. Prozračna,
tanka ljetna odjeća završit će u fijokama plakara, a zamijenit će je deblja i toplija,
primjerenija godišnjem dobu u kome se nalaze. Iz osjećaja krivnje dozvoli Arminu
da ostane u kući, pobrinuvši se prije odlaska na posao da mu tokom cijelog
dana topla deka i jorgan budu uvijek na dohvat ruke. Skuha mu veliki lonac čaja i
objasni kako da ga ugrije na plinskom štednjaku svaki put kada ga bude htio piti.
Strogo mu zabrani da pije hladnu vodu, jede hranu tek izvađenu iz frižidera i izlazi
iz kuće. Nakon toga izađe iz kuće zanesena mislima. Nehajnost i usporenost
izazvanu rastresenošću primijetili su svi na poslu. Ne može se reći da je posao trpio
zbog njene nezainteresovanosti i duhovne odsutnosti, svoje obaveze obavljala
je strpljivo i predano, ali svako ko bi i na tren zastao da je osmotri mogao je vidjeti
kako danas nije unosila onaj samo njoj svojstven žar u rješavanje poslovnih zadataka.
Misli su joj lutale i negdje malo iza podne zamoli šefa odjela da je oslobodi
od posla za taj dan. Kao opravdanje navede nekakvu jeftinu izliku, požali se na
neodređeni umor u tijelu i fizičku iscrpljenost. Otpust bez puno priče dobi odmah
nakon traženja, jer ne samo šef, već cijeli kolektiv je poznavao i cijenio njenu predanost
poslu i njeno nikada ukaljano poštenje. Pozdravi se sa kolegicama i kolegama,
ne dozvoli nikakve rasprave o njenom zdravstvenom stanju, ljubazno odbi
prijedlog da je se kući odvede autom i napusti preduzeće. Do kuće je stigla veoma
brzo. Sina kojeg je jutros ostavila bolesnog u krevetu zateče kako, pokriven dekom
do brade, gleda televizijsku emisiju o divljim, afričkim životinjama. Brižljivo
ga pomilova po glavi i upita treba li mu nešto, a kad on odrično odgovori zaputi
se u dječije sobe. Našavši se pred velikim plakarom naslonjenim uz cijelu stranu
sobe napokon osjeti olakšanje. Nema druge nego odmah prionuti na posao, pomisli
u sebi i stade iz njega vaditi odjeću. Prvo je izvadila deblju posteljinu, nekoliko
debelih deka i velikih jorgana, zatim iz najdubljeg mraka plakara, zamotanog u
najlonsku vreću, izvadi veliki debeli biljac, koji je planirala svako večer prostirati
na dječiji krevet. Pamti da je još majka govorila da svaka bolest dolazi ili od nogu
ili od tankog dušeka za spavanje i zato je sada izvadila veliki, dlakavi biljac s namjerom
da ga svaku večer, ignorišući dječiju ljutnju, jer govorili su da se od biljca
262 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33