humanistika - Sarajevske Sveske
humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske
pravo na život u simbiozi sa prirodom. Nije se ljutio, dapače, razmišljajući kako je možda njegov sin bio jedan od uličnih mangupa, koji je zadavao glavobolje gradskoj administraciji osjećao je očinski ponos i lice mu je sijalo od veselosti. Ipak, dobro je znao da će odmah večeras, pred svojim sinom, a za ljubav svoje supruge, morati oštrim riječima nagrditi te male vragolane i njihove aktivnosti, posebno ističući kako je njihovo ponašanje siguran put u maloljetničku delinkvenciju. * * * Nije bilo više opravdanja za odlaganje, naročito nakon što se Armin jednog jutra probudio sa velikim i ružnim herpesom na desnoj strani gornje usne. Nazebao je jučer tokom dana, sinoć je gledajući film nekoliko puta rekao da osjeća zimu po leđima i po rukama, ali ona nije obraćala pažnju. Mislila je da je riječ o nekom prolaznom i bezopasnom naletu osjećaja tjelesne hladnoće, ali ugledavši ga jutros sa crvenom flekom na ustima i krvavih očiju znala je da je pogriješila. Prvo što će danas uraditi kada se vrati sa posla biće zamjena odjeće. Prozračna, tanka ljetna odjeća završit će u fijokama plakara, a zamijenit će je deblja i toplija, primjerenija godišnjem dobu u kome se nalaze. Iz osjećaja krivnje dozvoli Arminu da ostane u kući, pobrinuvši se prije odlaska na posao da mu tokom cijelog dana topla deka i jorgan budu uvijek na dohvat ruke. Skuha mu veliki lonac čaja i objasni kako da ga ugrije na plinskom štednjaku svaki put kada ga bude htio piti. Strogo mu zabrani da pije hladnu vodu, jede hranu tek izvađenu iz frižidera i izlazi iz kuće. Nakon toga izađe iz kuće zanesena mislima. Nehajnost i usporenost izazvanu rastresenošću primijetili su svi na poslu. Ne može se reći da je posao trpio zbog njene nezainteresovanosti i duhovne odsutnosti, svoje obaveze obavljala je strpljivo i predano, ali svako ko bi i na tren zastao da je osmotri mogao je vidjeti kako danas nije unosila onaj samo njoj svojstven žar u rješavanje poslovnih zadataka. Misli su joj lutale i negdje malo iza podne zamoli šefa odjela da je oslobodi od posla za taj dan. Kao opravdanje navede nekakvu jeftinu izliku, požali se na neodređeni umor u tijelu i fizičku iscrpljenost. Otpust bez puno priče dobi odmah nakon traženja, jer ne samo šef, već cijeli kolektiv je poznavao i cijenio njenu predanost poslu i njeno nikada ukaljano poštenje. Pozdravi se sa kolegicama i kolegama, ne dozvoli nikakve rasprave o njenom zdravstvenom stanju, ljubazno odbi prijedlog da je se kući odvede autom i napusti preduzeće. Do kuće je stigla veoma brzo. Sina kojeg je jutros ostavila bolesnog u krevetu zateče kako, pokriven dekom do brade, gleda televizijsku emisiju o divljim, afričkim životinjama. Brižljivo ga pomilova po glavi i upita treba li mu nešto, a kad on odrično odgovori zaputi se u dječije sobe. Našavši se pred velikim plakarom naslonjenim uz cijelu stranu sobe napokon osjeti olakšanje. Nema druge nego odmah prionuti na posao, pomisli u sebi i stade iz njega vaditi odjeću. Prvo je izvadila deblju posteljinu, nekoliko debelih deka i velikih jorgana, zatim iz najdubljeg mraka plakara, zamotanog u najlonsku vreću, izvadi veliki debeli biljac, koji je planirala svako večer prostirati na dječiji krevet. Pamti da je još majka govorila da svaka bolest dolazi ili od nogu ili od tankog dušeka za spavanje i zato je sada izvadila veliki, dlakavi biljac s namjerom da ga svaku večer, ignorišući dječiju ljutnju, jer govorili su da se od biljca 262 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
znoje i da ih neugodno žuljaju njegove oštre dlačice, razastre na njihov krevet. Iza toga, već pomalo uspuhana i oznojena, poče vaditi topliju odjeću. Debele čarape, duge majice, farmerice od debljeg tekstila, šuškave i jakne za zaštitu od vjetra i obavezno debele čarape, desetine pari, novih i izlizanih od nošnje. Sve to baci na krevet, a onda stade po kući kupiti odjeću koja će u plakaru zamijeniti izvađenu. Slagala je strpljivo šorceve i majice, zamatala papuče i sandale u kese i gurala u plakar, tržila posebno mjesto za svoje slamnate šešire, pakovala svoju bižuteriju u kutije od cipela, koje je onda smještala u dubinu plakara iza kesa natrpanih svakojakom odjećom. Razvrsta na dvije strane košulje od pamuka i lana, a zatim ovu drugu ubaci u posebnu pregradu ormara. Na kraju izvadi iz plakara obuću. Kožne tenisice i kožne cipele, čak i one modele za koje je znala da će djeca kad ih vide odmah početi zanovijetati. Ali, na njihove prigovore ostajala je hladna. Moraju već jednom shvatiti, rezonovala je majčinski trezveno, da je njoj važnije njihovo zdravlje, nego njihov izgled i ove godine je bila odlučna, budu li zbog izgleda izrugivani u školi, otići i toj neodgojenoj balavurdiji održati bukvicu. Gledajući ih sad u svojim rukama nije joj bilo jasno šta sa tim cipelama nije u redu. Sjetila se svoga djetinjstva i ondašnje oskudice i od te pomisli spopade je blagi bijes koji je, na sreću, brzo prođe. Primirivši se, cipele obrisa vlažnom krpom, a kad se osušiše namaza ih kremom za impregnaciju kože. Radila je u tišini ne obazirući se na stvari oko sebe. Kćerku na povratku iz škole priupita kako je provela dan i onda, prije nego je čula odgovor, prionu ponovo na posao. Oznojenoj i ushuktaloj, muž joj na povratku sa posla i ne priđe, dobro je znao da ne voli da je se ometa dok radi. Neprimjetno pade noć, tama se uvuče u kuću. Iznenadi se neprijatno kad to primijeti, ali svjetlo odmah upali. Svjetlost električne sijalice u trenu otjera dva nezvana gosta; mrak koji nestade u trenu i njenu nelagodnost, jer u dobro osvijetljenoj kući zamijeti da je sve sređeno i složeno pod konac, sve je na svom mjestu. Garderobu jednog godišnjeg doba zamijenila je druga. * * * Dugo iščekivanoj suboti svi u kući su se iskreno radovali i kada napokon dođe vedra, sunčana i topla, raspoloženje svih graničilo je sa neumjerenom razdraganošću. Kućna rutina biće razbijena i dan će proći u mukotrpnom radu i veselju, sitnim podbadanjima i grohotnom smijehu. Za ovu sudbonosnu subotu cijele godine šparala se svaka para, a cijela sedmica koja je prethodila potrošena je na pažljive pripreme. Veliki lonci i šerpe za kuhanje izneseni su iz podruma, staklene tegle i staklene flaše dobro su oprane, a njih dva muškarca očistili su plastično bure kupljeno prije ko zna koliko godina. I kad napokon dođe subota cijela porodica zaputi se na zelenu pijacu. Kao i uvijek kada je porodica zajednički radila neku egzistencijalno važnu zadaću svojim ženskim razumom i poslovično poznatom trezvenošću majka je usmjeravala želje cijele porodice. Njih dvojica, bez ikakvog pretjerivanja, bili su samo radna snaga, poslušni izvršioci njenih naredbi. Stvari su bile poredane na taj način od pamtivjeka i niko se nije bunio, jer svi ukućani, naročito njeni muški članovi, cijenili su njenu poduzetnost i inicijativu. Pod njenim materinskim nadzorom njihova mala porodica živjela je ugodno i sretno. Na pijacu se uputiše sa metal- SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 263
- Page 211 and 212: “To je zato šta si ti mačka, gu
- Page 213 and 214: Tanja Rosić Kraj građanske epohe
- Page 215 and 216: Želja nikada ne sme i ne može bit
- Page 217 and 218: smislu otac sprečava odstupnicu ko
- Page 219 and 220: no ispostavljanje računa ocu i pok
- Page 221 and 222: Edi Shukriu POEZIJA preveo sa alban
- Page 223 and 224: SREĆA DA NISMO BILI PTICE /Upad sr
- Page 225 and 226: ĐOLEV BIK Ne idosmo do Đolevih li
- Page 227 and 228: BUDALE Kako je moguće oteti se iz
- Page 229 and 230: Jasna Šamić Pjesme MOST Prije no
- Page 231 and 232: Dok Mezzetin na klupi Serenadu za t
- Page 233 and 234: Dok promiču Ruske mamice s djecom
- Page 235 and 236: U ruskoj kafani Na Brighton Beachu
- Page 237 and 238: Svoju sreću u tuđoj nesreći Vidi
- Page 239 and 240: PLES U VENECIJI Na potpuno pustom T
- Page 241 and 242: BUVLJAK Na Porte de Vanves Metež S
- Page 243 and 244: Ko je lud Ona ili ti Ali ona je nas
- Page 245 and 246: Gdje niko ne govori Gdje se samo zv
- Page 247 and 248: Nenad Tanović O LJUBAVI NEPROLAZNO
- Page 249 and 250: Ovo je vrijeme kada mi i kamenje mo
- Page 251 and 252: A sve je počelo od jednostavnih ri
- Page 253 and 254: III I nad svim pečat oblaka, nejas
- Page 255: Al’ ništa se ne može uporediti
- Page 258 and 259: čija družina provodila je duge sp
- Page 260 and 261: Emina, školska prijateljica s koji
- Page 264 and 265: nim kolicima kupljenim prije par go
- Page 266 and 267: starijim svijetom, mlađarija sklon
- Page 268 and 269: Na povratku u kuću nije bilo komad
- Page 270 and 271: je opušteno izvaljena u ugodnoj so
- Page 272 and 273: Muzafer Čauši Dark waltz Otkad je
- Page 274 and 275: misliti o meni, jer znam da o usaml
- Page 276 and 277: smušen sam i ukočen i djelujem od
- Page 278 and 279: Blijeda djevojčica došla je da os
- Page 280 and 281: su hteli da spreče njenu prirodnu
- Page 282 and 283: ludac, povratiću ako i to pretvore
- Page 284 and 285: treba, kursevi i seminari o human r
- Page 286 and 287: izabrao, ili da sve pripišem usudu
- Page 288 and 289: isto kao u stvarnosti, zime su prev
- Page 290 and 291: cirane i kritički predočene na na
- Page 292 and 293: za to da pokreće radnju, da se oko
- Page 294 and 295: mih društvenopovijesnih okolnosti
- Page 296 and 297: Gazzanigov Don Giovanni sljedeće z
- Page 298 and 299: Prva razina prepoznavanja simbola j
- Page 300 and 301: za glupake; pravo je svake lepotice
- Page 302 and 303: Kameni gost, usmrćeni Komandant ko
- Page 304 and 305: ZERLINA: Moje srce malko drhti - DO
- Page 306 and 307: Kršćanska tradicija je u mogućno
- Page 308 and 309: govog poimanja života 37 ), simbol
- Page 310 and 311: 310 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
pravo na život u simbiozi sa prirodom. Nije se ljutio, dapače, razmišljajući kako je<br />
možda njegov sin bio jedan od uličnih mangupa, koji je zadavao glavobolje gradskoj<br />
administraciji osjećao je očinski ponos i lice mu je sijalo od veselosti. Ipak, dobro je<br />
znao da će odmah večeras, pred svojim sinom, a za ljubav svoje supruge, morati oštrim<br />
riječima nagrditi te male vragolane i njihove aktivnosti, posebno ističući kako<br />
je njihovo ponašanje siguran put u maloljetničku delinkvenciju.<br />
* * *<br />
Nije bilo više opravdanja za odlaganje, naročito nakon što se Armin jednog<br />
jutra probudio sa velikim i ružnim herpesom na desnoj strani gornje usne. Nazebao<br />
je jučer tokom dana, sinoć je gledajući film nekoliko puta rekao da osjeća<br />
zimu po leđima i po rukama, ali ona nije obraćala pažnju. Mislila je da je riječ o<br />
nekom prolaznom i bezopasnom naletu osjećaja tjelesne hladnoće, ali ugledavši<br />
ga jutros sa crvenom flekom na ustima i krvavih očiju znala je da je pogriješila.<br />
Prvo što će danas uraditi kada se vrati sa posla biće zamjena odjeće. Prozračna,<br />
tanka ljetna odjeća završit će u fijokama plakara, a zamijenit će je deblja i toplija,<br />
primjerenija godišnjem dobu u kome se nalaze. Iz osjećaja krivnje dozvoli Arminu<br />
da ostane u kući, pobrinuvši se prije odlaska na posao da mu tokom cijelog<br />
dana topla deka i jorgan budu uvijek na dohvat ruke. Skuha mu veliki lonac čaja i<br />
objasni kako da ga ugrije na plinskom štednjaku svaki put kada ga bude htio piti.<br />
Strogo mu zabrani da pije hladnu vodu, jede hranu tek izvađenu iz frižidera i izlazi<br />
iz kuće. Nakon toga izađe iz kuće zanesena mislima. Nehajnost i usporenost<br />
izazvanu rastresenošću primijetili su svi na poslu. Ne može se reći da je posao trpio<br />
zbog njene nezainteresovanosti i duhovne odsutnosti, svoje obaveze obavljala<br />
je strpljivo i predano, ali svako ko bi i na tren zastao da je osmotri mogao je vidjeti<br />
kako danas nije unosila onaj samo njoj svojstven žar u rješavanje poslovnih zadataka.<br />
Misli su joj lutale i negdje malo iza podne zamoli šefa odjela da je oslobodi<br />
od posla za taj dan. Kao opravdanje navede nekakvu jeftinu izliku, požali se na<br />
neodređeni umor u tijelu i fizičku iscrpljenost. Otpust bez puno priče dobi odmah<br />
nakon traženja, jer ne samo šef, već cijeli kolektiv je poznavao i cijenio njenu predanost<br />
poslu i njeno nikada ukaljano poštenje. Pozdravi se sa kolegicama i kolegama,<br />
ne dozvoli nikakve rasprave o njenom zdravstvenom stanju, ljubazno odbi<br />
prijedlog da je se kući odvede autom i napusti preduzeće. Do kuće je stigla veoma<br />
brzo. Sina kojeg je jutros ostavila bolesnog u krevetu zateče kako, pokriven dekom<br />
do brade, gleda televizijsku emisiju o divljim, afričkim životinjama. Brižljivo<br />
ga pomilova po glavi i upita treba li mu nešto, a kad on odrično odgovori zaputi<br />
se u dječije sobe. Našavši se pred velikim plakarom naslonjenim uz cijelu stranu<br />
sobe napokon osjeti olakšanje. Nema druge nego odmah prionuti na posao, pomisli<br />
u sebi i stade iz njega vaditi odjeću. Prvo je izvadila deblju posteljinu, nekoliko<br />
debelih deka i velikih jorgana, zatim iz najdubljeg mraka plakara, zamotanog u<br />
najlonsku vreću, izvadi veliki debeli biljac, koji je planirala svako večer prostirati<br />
na dječiji krevet. Pamti da je još majka govorila da svaka bolest dolazi ili od nogu<br />
ili od tankog dušeka za spavanje i zato je sada izvadila veliki, dlakavi biljac s namjerom<br />
da ga svaku večer, ignorišući dječiju ljutnju, jer govorili su da se od biljca<br />
262 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33