humanistika - Sarajevske Sveske

Emina, školska prijateljica s kojim je dijelila klupu u učionici i s kojom je svakog
jutra zajedno išla u školu. Na putu se ne desi ništa što se nije dešavalo i prije. Nekoliko
dječaka, onako mangupski u prolazu, povukoše ih za kosu i malo potegnuše za
ručku od tašne koja je visila na leđima, na šta one uz hinjene uzvike bola zaprijetiše
prijavljivanjem učiteljici i oni uz smijeh otrčaše dalje. Preživjela je gađanje kestenjem,
na ulazu u školu izgrli se s školskim prijateljicama koje nije vidjela tri mjeseca,
na prvim časovima prihvati se svih razrednih dužnosti. Bila je najbolja učenica
u razredu i voljela je školu, voljela je prisnost sa svojom starom učiteljicom, voljela
je odgovornost i obaveze, voljela se osjećati odraslom. Grozila se dugih toplih ljeta
koja su tako mnogo uveseljavala njenog starijeg brata. Dok je on po cijele dane
lutao po gradu i odlazio se kupati na rijeku ona je ostajala u kući uvijek dovoljno
blizu majke i oca da čuje sve njihove tajno izgovorene riječi, da prisustvuje kućnim
svađama i nemirima, da vidi očaj u njihovim napaćenim očima. Ljeto je za nju bilo
robovanje kući, uskom prostoru pet soba i povremeni izlasci u večernje šetnje kada
bi hodala uz roditelje i bila uzorno dijete. U školi je bila druga osoba, mala odgovorna
i ozbiljna predsjednica razreda, učenica od najvećeg učiteljičinog povjerenja i
najbolja drugarica djevojčicama koje su u njoj vidjele neformalnu predvoditeljicu
njihove ženske grupice. Stojički bi u školi trpjela buku i neozbiljnost dječaka, nered
koji su svojim nestašlukom stvarali na svakom koraku. Nije se obazirala na njihova
zadirkivanja, a svako štipanje i čupanje za kosu uredno je prijavljivala učiteljici i
zatim uživala gledajući kako pred cijelim razredom trpe kaznu za svoje dječačke
pasjaluke. Na odmorima bi, dok su se drugi zabavljali kojekakvim dječijim igrama,
sjedila na svome mjestu pripremajući stvari za sljedeći čas. Učiteljičina predavanja
slušala bi pomno nastojeći odmah razumjeti gradivo i uvijek bi, ama baš uvijek,
na kraju sata kada bi ostarjela i od života umorna učiteljica zatražila od nekog u
razredu da ponovi šta se to radilo na času, prva dizala ruku i ne bi je spuštala dok
učiteljica ne bi izgovorila njeno ime i uljudno je zamolila da ostatku razreda prepriča
šta je sve čula tokom časa. Učionicu je tokom nastave napuštala samo za vrijeme
velikog odmora kada bi otišla do toaleta napuniti praznu flašicu vodom. Po završetku
školskog dana nije se nigdje zadržavala, žurila je kući obaviti sve nesvršene
školske zadatke. Roditeljima bi u kući do u detalj prepričavala sve šta se desilo tog
dana u školi i, ako je bilo kakvih nedoumica ili nepoznanica, savjetovala se sa njima
o najboljem načinu izrade zadaće. Pred spavanje popila bi šolju toplog mlijeka ne
zato što je uživala u njegovom ukusu, nego zato što je vjerovala da se u prohladnim
septembarskim noćima bolje spava ako se organizam ugrije toplim pićem. Lijegala
bi s tugom, a budila se s radošću, jer voljela je školu.
* * *
Ušao je u godine kada ga je posao već dobrano zamarao. Sjedenje u kancelariji
iziskivalo je poseban psihički trud, jer sve mu je nekako išlo na nerve, ali najviše tiha
kancelarijska došaptavanja. Dobro je znao da mlade radne kolegice ispod glasa, kada
završe sa prepričavanjem restoranskih događaja na pauzi, pogrdno pričaju o njegovom
odnosu prema poslu i njegovom radnom učinku. Samo prije nekoliko sedmica
svaki put gada bi im se glave približile na samo nekoliko centimetara i kada se iz
260 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33