humanistika - Sarajevske Sveske

humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske

30.12.2012 Views

254 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 IV Moja zla kob - njene oči među ugaslim zvijezdama. Krik tišine. Dug. Bezglasan. Gori vrijeme. Osmijesi jutrom su lijepi kao i more. Slutnje skorašnje grmljavine duše. Ne spominjem sunce, ono je uvijek prisutno. Nisam dozivao ni ljude sa drugih obala. Slabiji sam od taštine, Lomniji od kristala zore, Gospodar oštroumnih terazija, Al’ mnogo jači od ljubavi. Poslije? Poslije sam sanjao mnoge budućnosti, bez tebe. Mirne kiše. Koraljne otoke u noći. Prazne prozore. Proljeća. Korake. Mjesečinu. Tvoje tijelo. Mnoge krošnje. Tvoje pokrete. Frule i grmljavina u sobama, Puteve u haljinama od cvijeća. Riječi, Tvoje riječi, One neizgovorene. Sada kada je sve što je bilo ljubav tek sjećanje, Prošle sreće me čine neizmjerno tužnim. A vjetar? On duva. Razasut u sva četiri godišnja doba. Njene oči, moja zla kob. Ili njena? Uzorana ledina snova. Vidjeh stvari veličanstvene: Egipatske tablice zakona života i smrti, Magazine krcate ljetopisima asirskih kraljeva, Proročanstva ispisana u kamenu hramova, Razna groblja, mnoga mora.

Al’ ništa se ne može uporediti Sa crnim stubovima svjetlosti tvojih vlasi. Kapija izgnanstva je otključana, A oštri vrhovi kopalja brižljivo naoštreni i premazani otrovom. Ostalo je u očima i na usnama malo gipsa mjesečine I ushićenja zaboravljenih ljeta. Moja glava je na pijesku pustinje Dok pada noć i priča o svojim mnogobrojnim zabludama. Tama se oslanja na zvijezde, Jedra su razapeta, kobilica broda opravljena. Vrebam udarac južnog vjetra na kraju svijeta. Sidro je podignuto, napuštena sigurnost zemlje. Može li ljubav biti najtačnija mjera prolaznosti, Poljupci zaborava. Sperite luda obećanja sa usana mlade paprati I spremite se da budete svježa razgolićena zemlja na stolovima histerične historije, Fosilni zub mazge u postelji neupotrebljivog znanja. Strašna noć pada na postelju vode, Dok kiša nanovo ispisuje ljetopise uzaludnih proroka. Kako je svijet bezuman - poput pustinje. Sjena vjetra prelazi preko moga čela, Dok crna mreža svjetlosti tvojih vlasi se rasprostire Iznad svega. SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 255

254 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33<br />

IV<br />

Moja zla kob - njene oči među ugaslim zvijezdama.<br />

Krik tišine.<br />

Dug.<br />

Bezglasan.<br />

Gori vrijeme.<br />

Osmijesi jutrom su lijepi kao i more.<br />

Slutnje skorašnje grmljavine duše.<br />

Ne spominjem sunce, ono je uvijek prisutno.<br />

Nisam dozivao ni ljude sa drugih obala.<br />

Slabiji sam od taštine,<br />

Lomniji od kristala zore,<br />

Gospodar oštroumnih terazija,<br />

Al’ mnogo jači od ljubavi.<br />

Poslije?<br />

Poslije sam sanjao mnoge budućnosti, bez tebe.<br />

Mirne kiše. Koraljne otoke u noći.<br />

Prazne prozore. Proljeća. Korake.<br />

Mjesečinu. Tvoje tijelo.<br />

Mnoge krošnje. Tvoje pokrete.<br />

Frule i grmljavina u sobama,<br />

Puteve u haljinama od cvijeća.<br />

Riječi,<br />

Tvoje riječi,<br />

One neizgovorene.<br />

Sada kada je sve što je bilo ljubav tek sjećanje,<br />

Prošle sreće me čine neizmjerno tužnim.<br />

A vjetar?<br />

On duva. Razasut u sva četiri godišnja doba.<br />

Njene oči, moja zla kob.<br />

Ili njena?<br />

Uzorana ledina snova.<br />

Vidjeh stvari veličanstvene:<br />

Egipatske tablice zakona života i smrti,<br />

Magazine krcate ljetopisima asirskih kraljeva,<br />

Proročanstva ispisana u kamenu hramova,<br />

Razna groblja, mnoga mora.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!