humanistika - Sarajevske Sveske

humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske

30.12.2012 Views

U moj zagrljaj, tu vječnu stupicu, će te namamiti zlatna kiša skupljena iz tri neba Iz pustinje što se prostire preko sedam sunčevih godina. Odbacio sam svoj probodeni štit I svjetlosno koplje pobo u zemlju. Čekam. Moja je zaštitnica sovuljaga gatalica. Ima tijelo psa, a krila orlovska. Obnoć joj duša lisice prebiva u tijelu, danju ovce. Ona je preljubnica i ubica. Govori brzo i nadahnuto nerazumljive svete riječi. Maštovita, nepoštena, kolebljiva. Sovuljaga gatalica moja zaštitnica. Čekam. Čekam i razmišljam. Kada zadobijem tvoju ljubav Jesam li Pobjednik ili gubitnik? Svejedno. Tvojoj ljubavi se radujem. Pljačkaši meda ništa mi ne objašnjavajte. Sve znam. Doći će vrijeme brisanja poljubaca sa usana. Vrijeme proždiranja svega urađenog, raspadanja ostvarenog. I kada vrijeme vremenom izbriše vremena grijehova naših I duše nam pretoči u trave i poljsko cvijeće Pravda će doći na svoje. Na svoje će doći pravda. Sjediće na gomili naših rebara i lubanja Slušati eho daleke kiše i bliski vjetar u kostima I hod mišji kroz travu. Sjediće Pravda sama, zamišljena i nasmijana. Imaće na dlanovima svojih ruku sedam različitih, a mojih mrtvih srca, Sedam osmijeha od sedam ugaslih zvijezda, Sedam bedema nevjere moje. Vidim budućnost. Nemilosrdna rušiteljica ima mozak od vode Koji sve briše učeći se poput prave ljubavi Da iz mrtvih srca novoj duši sve ponovo stvori isto, a njoj drugačije. 250 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33

A sve je počelo od jednostavnih riječi. Jedne noći gledajući te u oči izgovorih: Ja te volim. Ja te zaista volim. I pustih te da u to povjeruješ. I sve što sačuvah u sjećanju (zagrljaj, miris jasmina, poljupce) tek fasada trošna je kuće koju ne izgradih. A i da je izgradih škripale bi daske stepenica, malter opao, sljemena greda pukla od težine krova i vremena, prozori se izvitoperili, vrata iz šarki ispala, … Bilo bi ružno i pogledati. Paučina i mišji izmet po sobama, zapušten vrt, cvijeće podivljalo, zmije u ribnjaku, čuvarkuće i korov svud uokolo. Sada u staračkom sjećanju jasmin najljepše miriše. Sada kada su zubi truli, hod nesiguran, mutan pogled. A u šumi opet drozd. K’o nekada. Kao nekada. I put prašnjav. Nikuda mi se ne ide. Nikoga ne očekujem. Ruka koja je grlila ogrubila. Onemoćala. Gledam u dlan utisnute linije života. Vinograde ugasle groznice. Izmišljena raskršća, zbunjeni horizonti, labirinti ogledala. Nije mi bila suđena ni kozija staza historije, ni onaj brod u Lisabonu, ni onaj osmijeh u Parizu. Tek oštri miris jasmina. Gdje nestadoše papirni vukovi iz moje krvi? Čoban pjeva. Maglovite stranputice sanja duša. Slijepe ulice žudnje. Tek pokoji prozor. Dvoja troja vrata tuđih kuća, sada ista. Siva. Neraspoznatljiva. Nekoliko imena. Ljubavnica. Hotela. Putovanja. Je li to ono o čemu mnogi sanjaju? Nije mi bila suđena strast, tek dahtanje. Oklijevanje. Taština. Hinjena radost. Glumljena ljubav. Ovo su godine pacova. Svojim se vrlinama podsmijevam, tuđim porocima zavidim. II SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 251

U moj zagrljaj, tu vječnu stupicu, će te namamiti zlatna kiša skupljena iz tri neba<br />

Iz pustinje što se prostire preko sedam sunčevih godina.<br />

Odbacio sam svoj probodeni štit<br />

I svjetlosno koplje pobo u zemlju.<br />

Čekam.<br />

Moja je zaštitnica sovuljaga gatalica.<br />

Ima tijelo psa, a krila orlovska.<br />

Obnoć joj duša lisice prebiva u tijelu, danju ovce.<br />

Ona je preljubnica i ubica.<br />

Govori brzo i nadahnuto nerazumljive svete riječi.<br />

Maštovita, nepoštena, kolebljiva.<br />

Sovuljaga gatalica moja zaštitnica.<br />

Čekam.<br />

Čekam i razmišljam.<br />

Kada zadobijem tvoju ljubav<br />

Jesam li<br />

Pobjednik ili gubitnik?<br />

Svejedno.<br />

Tvojoj ljubavi se radujem.<br />

Pljačkaši meda ništa mi ne objašnjavajte. Sve znam.<br />

Doći će vrijeme brisanja poljubaca sa usana.<br />

Vrijeme proždiranja svega urađenog, raspadanja ostvarenog.<br />

I kada vrijeme vremenom izbriše vremena grijehova naših<br />

I duše nam pretoči u trave i poljsko cvijeće<br />

Pravda će doći na svoje.<br />

Na svoje će doći pravda.<br />

Sjediće na gomili naših rebara i lubanja<br />

Slušati eho daleke kiše i bliski vjetar u kostima<br />

I hod mišji kroz travu.<br />

Sjediće Pravda sama, zamišljena i nasmijana.<br />

Imaće na dlanovima svojih ruku sedam različitih, a mojih mrtvih srca,<br />

Sedam osmijeha od sedam ugaslih zvijezda,<br />

Sedam bedema nevjere moje.<br />

Vidim budućnost.<br />

Nemilosrdna rušiteljica ima mozak od vode<br />

Koji sve briše učeći se poput prave ljubavi<br />

Da iz mrtvih srca novoj duši sve ponovo stvori isto, a njoj drugačije.<br />

250 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!