humanistika - Sarajevske Sveske

OPAKI SLATKOGOVORNIK VELIKIH LAŽI
ili
ONAJ SA SJENOM VELIKE SJEKIRE U OČIMA SVOJIM
Ratnici moji donesite mi mozak neba, Sunce,
i stavite u žrtvenu posudu ispred doma moga.
Strašno je moje stanište koje sam rukama svojim sagradih:
Razapete kože jaguara i lavova su krov kuće moje,
Osušene kože zmija zastori su na vratima i prozorima,
Ojačah blato zidova kostima i lubanjama svojih protivnika,
Od kandži puma i zuba strašnih zvijeri se melje brašno za moj hljeb.
Srce žena mi je postelja, mjesto moga ustoličenja, mnogo mekše od usana
njihovih.
U mom pogledu bdije neprestano drozd zelenih očiju
žderač vremena, proždirač svoje djece.
Ima sedam srca od kojih su dva smještena u njegovim krilima.
Ko ga vidi postane nesretan,
Ko ga pokuša da ustrijeli sam umre,
Ko ga sluša sije mržnju i zlo.
Krvav mu kljun i kandže.
Kada psi pojedu sunce iz žrtvene posude
Drveće će rasti sa korijenjem okrenutim nebu,
Ptice jahati na konjima,
Svinje će obući ljudska odijela
Kuće govoriti jezike ljudske.
A mi ćemo se ljubiti i grliti,
Jesti hljeb od brašna skakavaca,
Piti napitke od znoja zmijskoga.
I tvoje će sretne oči, poklon mojoj krvožednosti, biti među zvijezdama.
Ne govorite mi ništa, moji podanici.
Kroz vaša usta ukazaće mi se Božija riječ.
Mogu na tren povjerovati u njegovu, a ne svoju moć.
Vidim
Nad širokim poljem pada plava kiša tvojih pogleda,
Nad dalekom šumom lije zelena kiša tvojih uzdaha,
Nad bliskom rijekom škropi crna kiša tvojih zagrljaja.
A nad mojim nebom vijenci spleteni od riba tvojih grudi neuhvatljivih,
Buketi mirisni tvojih prstiju nad pustinjom moga lica.
248 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33