humanistika - Sarajevske Sveske

humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske

30.12.2012 Views

REČE PJESNIK Naučili smo Ne da govorimo nego mrmljamo Tek osluškujući žubor vijeka Koji narasta Stekli smo jezik Reče pjesnik Ne krijući prezir Prema Tolstoju Njegovoj sagi o porodici Rusiji i Djetinjstvu Možda ti mucaš ne govoriš Dok rezbariš sjećanja Razastrta po stolu Iznova poigravajući se njima Sagu djetinjstva kerajući kao maramu Zaboravljenog doba Na svoj Volšeban način Ne osluškujući zvuke stoljeća Ne mareći za žamor moći Tek ćutiš Usne i Daljinu I sve što u neprospavanim noćima Nepokolebljivo postoji Ravnodušna na zvuke svih mrtvih Vjekova Koji u tebi ne žive 246 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33

Nenad Tanović O LJUBAVI NEPROLAZNOJ Ekser Čega se sjeća glava eksera ? Nježnog zagrljaja prstiju neke ruke ili čekića? Ni prstiju ni čekića. Samo udaraca i jeke. U sjećanju ne postoje, Izbrisani su Kišna popodneva, Skladni pejsaži, Nečije oči & Koljena, Daleki horizonti. Ostali su samo udarci i jeke. I tmina u koju se, kao u tajnu, s nadom prodire. Zatim beskrajna besmislenost sljepoće. I sveprisutna Tjeskoba. I nakon svega apsolutna nepokretnost tišine. Tako okrepljujuće i otrežnjujuće. A govorili su mu stalno, neprestano: U životu samo treba imati nesavitljivu kičmu. Nikada nije pomislio da će mu ona doći glave. Vjerovao je, da će prodirući u nepoznato, postati ljubavnik koji se dugo pamti. SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 247

REČE PJESNIK<br />

Naučili smo<br />

Ne da govorimo nego mrmljamo<br />

Tek osluškujući žubor vijeka<br />

Koji narasta<br />

Stekli smo jezik<br />

Reče pjesnik<br />

Ne krijući prezir<br />

Prema Tolstoju<br />

Njegovoj sagi o porodici<br />

Rusiji i<br />

Djetinjstvu<br />

Možda ti mucaš ne govoriš<br />

Dok rezbariš sjećanja<br />

Razastrta po stolu<br />

Iznova poigravajući se njima<br />

Sagu djetinjstva kerajući kao maramu<br />

Zaboravljenog doba<br />

Na svoj<br />

Volšeban način<br />

Ne osluškujući zvuke stoljeća<br />

Ne mareći za žamor moći<br />

Tek ćutiš<br />

Usne i<br />

Daljinu<br />

I sve što u neprospavanim noćima<br />

Nepokolebljivo postoji<br />

Ravnodušna na zvuke svih mrtvih<br />

Vjekova<br />

Koji u tebi ne žive<br />

246 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!