humanistika - Sarajevske Sveske

Enver Kazaz
Tradicija i tradicije u
bosanskohercegovačkoj
interliterarnoj zajednici
U pjesmi Izbjeglica Amir Brka postavlja ovo, da li retorsko, pitanje: i gdje je
danas mogućnost za bosanskog pjesnika / da, na poljski način barem, angažiran
bude. Svijest da je ta mogućnost ukinuta dolazi kao podloga autoreferentnosti ovih
stihova. A potom nju prati saznanje da je naša recentna književna praksa unutar
pesimističnog obzora što ga isijava na planu angažiranja (uz stav o proklizavanju
opsega ovog pojma u odnosu na onaj tradicionalni) više obilježena ideologijskom
nego artističkom strukturom vrijednosti, više epskim kodom nego li poetskim modelom
kakav zasnivaju Różewicz, Herbert, Milosz ili Szymborska, i da je, zapravo,
mogućnost angažiranja ukinuta u pjesništvu proizašlom iz usko shvaćene nacionalne
književne tradicije. Nakon stihova u kojima se zrcali egzistencijalna situacija
(semantički zbijena u naslovu Izbjeglica) lirskog subjekta u postratnom političkoideologijskom
kontekstu: Pišam se, veli, / na temelje ove države. / Pišam se u cipele
Predsjedniku, / ako me ne vrati kući, što ih izgovara lirski subjekt čiji se stav prema
logici ustrojstva pjesme na tragu Browningovog postupka posuđivanja ili uvlačenja
tuđeg glasa u pjesmu, postupka veoma često u našoj recentnoj poeziji, ne može
potpuno izjednačiti sa stavom aktuelnog autora – Brka će u ovoj pjesmi zbrisati i
mogućnost bilo kojeg oblika nacionalnog/državnog atribuiranja pjesnika: Pišam se
na pjesnika bosanskog, / uostalom.
Ova pjesma, što zasniva estetiku šoka upotrebom tradicionalno nepoetskih
riječi, mada je danas nemoguće povući razliku između poetske i nepoetske leksike,
samo je u jednom sloju referencijalna, samo u jednom sloju hoće uspostaviti
semantički luk prema onome što se određuje kao politički aspekt društvene
stvarnosti (i ovaj pojam danas je također upitan). Kroz postupak opalizacije ona
u cjelini postaje autoreferencijalna u horizontu postmoderne poetike, pri čemu
je bitniji njen polemički odnos prema tradiciji i tekućoj književnoj praksi, nego
li prema aktualnoj društvenoj stvarnosti u njenoj političkoj ravni. Otud nedvo-
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 167