humanistika - Sarajevske Sveske
humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske
Georg Breitner – Amsterdam
Daša Drndić Džepni Amsterdam Let na liniji Beograd – New York bio je s presjedanjem u Amsterdamu, gdje sam išetala s aerodroma i ostala tri dana. Bilo je to sredinom 1970-tih. Imala sam dvadeset i nešto godina, imala sam snagu i korak za polijetanje. (Danas to nemam.) Po džepovima nosila sam sveučilišnu diplomu, nekoliko ljubavnih avantura, nakon burne i razočaravajuće 1968. – neuspješnu bitku s birokratskim partijskim službenicima i prestrašenim radnicima beogradske izdavačke kuće “Vuk Karadžić”, poslije koje sam dobila otkaz, dvije godine staža na Radničkom univerzitetu “Đuro Salaj” kao profesorica engleskog jezika u večernjim smjenama i – Fulbrightovu stipendiju za magistarski studij u SAD-u. Ne sjećam se gdje sam u Amsterdamu odsjela, ne sjećam se što sam uradila s vjerojatno glomaznom i teškom prtljagom, što sam jela. Tek se bio pojavio Bertoluccijev Posljednji tango u Parizu oko kojeg su se lomila koplja između licemjernih čuvara morala diljem zapadne hemisfere (i kritika i publika) i esteta, buntovnika, mahom ljevičara. Ne sjećam se u kojem su to amsterdamskom kinu Marlon Brando i Maria Schneider odmotavali svoje životne priče, ali do danas čuvam njihovu suspregnutu tugu koja se gotovo četrdeset godina prelijeva iz jedne recimo fiktivne stvarnosti u ovu koju vrijeme troši i mrvi. Ne znam kada je točno Posljednji tango otplesao svoje u Jugoslaviji, s nekoliko godina “zakašnjenja” svakako. Onda je bio zabranjen za maloljetnike, i projekcije – u skraćenoj verziji, odvijale su se od 23.00 sata ili kasnije. Na televiziji je prikazan 1981. U nekom malom amsterdamskom kazalištu gledala sam izvedbu Beckettove monodrame Not I (premijera je na komornoj sceni njujorškog Lincoln Centera održana u listopadu 1972.) i prošetala Crvenom četvrti. Ništa nisam znala o Nizozemskoj, ništa o Amsterdamu, tada perifernoj stanici na putu u posve drugačiji svijet (i život), ali slike i mirisi našeg uzajamnog trodnevnog zavođenja smjestili su se izgleda u neku od onih tajanstvenih komorica uma za koje, zgnječene godinama, vjerujemo da su se urušile, pretvorile u zrnca, u nebitne markere naše prošlo- SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 17
- Page 2 and 3: Časopis Sarajevske sveske izražav
- Page 5 and 6: SADRŽAJ 32/33 U PRVOM LICU Samuel
- Page 7 and 8: Davor Beganović Postapokalipsa u z
- Page 9 and 10: U PRVOM LICU Samuel Žbogar SARAJEV
- Page 11 and 12: Samuel Žbogar Balkan: svi smo potr
- Page 13: U tom velikom zajedničkom projektu
- Page 18 and 19: sti, da bi se nenadano, čak nakon
- Page 20 and 21: u magličastu prošlost, tamo na tr
- Page 22 and 23: ulice) iskače iz jednog u drugi sv
- Page 24 and 25: kvalitete, namirnice su skupe i če
- Page 26 and 27: Sylvia Plath pisala je o tulipanima
- Page 28 and 29: nekako okej, ipak. Kad sam se vrati
- Page 30 and 31: jelo, u kojima hranu (hitro, u žur
- Page 32 and 33: sam utipkala Nenad Banda i otvorilo
- Page 34 and 35: odozdo, unose i nemir i čežnju. V
- Page 36 and 37: Dok sam bila u Torontu, Kena Sara W
- Page 38 and 39: pogotovo na njene ratne vođe, prof
- Page 40 and 41: Guido Snel odveo je Mašu i mene u
- Page 42 and 43: slala mi je fotografiju svoga djeda
- Page 45: Robert Alađozovski Šeherzada Dža
- Page 48 and 49: pravoj liniji vjetra - osluškivali
- Page 50 and 51: što struktuira samo razumijevanje
- Page 52 and 53: solutno najjačeg pokretača čitav
- Page 54 and 55: transplantacijom ključnih socijaln
- Page 56 and 57: U odnosu na Evropu, njena sadašnja
- Page 58 and 59: istorijskim iskustvima kroz koja je
- Page 60 and 61: osvojile Bosnu 1463. godine, tamo n
- Page 62 and 63: smatra najvrijednijim u ljudskom ž
- Page 64 and 65: Berlin, bilo je potpuno isto. I mis
Georg Breitner – Amsterdam
Change language