humanistika - Sarajevske Sveske
humanistika - Sarajevske Sveske humanistika - Sarajevske Sveske
matike te povijesti književnosti. Seminar za slovansko filologijo se u tridesetim godinama 20. stoljeća preimenovao u Inštitut za slovansko filologijo, od 1956. do 1962. se ponovo zvao Seminar za slovansko filologijo, nakon toga Oddelek za slovanske jezike in književnosti, u sedamdesetim se godinama zvao Pedagoško-znanstvena enota za slovanske jezike in književnosti, u osamdesetima je opet preimenovan u Oddelek za slovanske jezike in književnosti, a u studijskoj se godini 2002/03 podijelio na Oddelek za slovenistiko i Oddelek za slavistiko. Srpskohrvatski se jezik studirao i na Višoj pedagoškoj akademiji koja je počela raditi 1947. godine i 1964. postala Pedagoška akademija. 1987. godine preoblikovala se u Pedagoški fakultet (četverogodišnji studij za razliku od prijašnjeg trogodišnjeg) i zadržala samo pedagoška predmetna područja, a studij jezika preuzeo je Filozofski fakultet. U devedesetim su se godinama aktualizirala razmišljanja kako bi se odsjek za slavenske jezike i književnosti trebao podijeliti na odsjek za slovenistiku i odsjek za slavistiku, pri čemu je uz preopterećenost (u studijskoj je godini 1999/2000 na ljubljanskoj slavistici bilo upisanih skoro 1000 studenata) 1 bio bitan razlog i činjenica kako ima istraživanje i podučavanje slovenskog jezika i književnosti s jedne strane te slavenskih jezika i književnosti s druge posve različite ciljeve i zadaće. “Slovenistika je kod nas temeljna znanost, dobivati i širiti treba znanje koje je ugrađeno u postojanje i djelovanje naše države. Slavistika istražuje i podučava slavenske jezike i književnosti koje se u našim školama najčešće ne podučavaju, ali su zbog povijesnih i suvremenih kulturnih i ekonomskih kontakata za nas bitni, uz to produbljuje znanje o slovenskom jeziku kao o slavenskom jeziku.” (Zbornik FF, 392). Što se tiče južnoslavenskih jezika, na ljubljanskoj su slavistici uz lektorat srpskohrvatskog jezika (1953-1956, ponovo pokrenut 1958-) postojali i lektorat bugarskog jezika (1948, ponovo pokrenut 1992-) te lektorat makedonskog jezika (1961-). Predavači na studijskoj grupi koja je prethodnica današnjeg bolonjskog studija južne slavistike na ljubljanskom sveučilištu, Južnoslovanski študiji, “u devedesetim su se godinama morali odazvati na sociolingvistične promjene na južnoslavenskom prostoru što se odrazilo i na promjenama naziva njihovih predmetnih područja” (Ibid., 388). Tako je studij srpskohrvatskog jezika i makedonskog jezika koji je samostalnu (dvopredmetnu) studijsku grupu na Filozofskom fakultetu dobio 1960. godine (prije je bio sastavni dio studijske grupe slovenski jezik i književnost) u devedesetim godinama preimenovan u Hrvaški, srbski in makedonski jezik s književnostmi, a od studijske godine 2009/10 kad su se počeli izvoditi bolonjski programi u Južnoslovanski študiji. Preimenovanje studija nije značilo samo promjenu imena, nego i sadržaja, postojećim su temeljnim jezikoslovnim i književnim predmetnim područjima dodani i kulturološki sadržaji te bugarski jezik i književnost. Budući da su predviđeni i kolegiji slovenskog jezika i slovenske književnosti doista se radi o južnoslavenskim 1 Na studijskim grupama slovenski jezik i književnost; rusistika; hrvatski, srpski i makedonski jezik s književnostima; poredbeno slavensko jezikoslovje. 132 | SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33
studijima, tj. naziv Južnoslovanski študiji nije samo priručna sintagma kojom se u najrazličitijim situacijama tako rado služimo kako bismo izbjegli pojedinačne nazive ili izraz “na području bivše Jugoslavije”. Ljubljanski je bolonjski studij južne slavistike interdisciplinaran, moguće je povezivanje sa svim studijskim grupama na Filozofskom fakultetu, a možemo govoriti i o njegovoj unutarnjoj interdisciplinarnosti, tj. o povezivanju jezikoslovnih i književnoznanstvenih predmeta te o prelaženju okvira pojedinih južnoslavističkih disciplina i filologija. Studij je osmišljen na komparativnom pristupu i problematiziranju pojava – srodnih, sličnih ili suprotnih u južnoslavenskim književnostima i jezicima. Bolonjski magistarski studij južne slavistike koji ćemo početi izvoditi u studijskoj godini 2012/13 predviđa prije svega kolegije interkulturne metodološke orijentacije, prevoditeljsko-teorijske predmete, problemske kolegije iz svih južnoslavenskih jezika i književnosti, urbane kulture, interkulturne komunikacije, naglašeno je proučavanje književnosti (i jezika) u interkulturnom položaju te interkulturno posredovanje. Studij na grupi Južnoslovanski študiji organiziran je prema modelu koji možemo usporediti s onim što je Zvonko Kovač 1987. godine zapisao o proučavanju jugoslavenskih književnosti na stranim sveučilištima, govoreći o recepciji književnog djela, koja je zavisna “od činjenica samoga djela, ali i od kreativnog odnosa recipijenta, koji raspolaže određenim izvantekstovnim činjenicama, prvenstveno iz književnoteorijskoga, književnopovijesnoga, kulturološkoga i sociološkoga područja. U visokoškolskoj nastavi seminarskoga tipa, gdje učestvuje veći broj različitih pojedinaca, osobito pak u nastavi određenoga jezika i književnosti na stranim sveučilištima, naročito je važna deskripcija onih izvantekstovnih činjenica za koje se pretpostavlja da nedostaju u recipijentovu znanju: u krug pojašnjenja takvih činjenica idu i književnopovijesne činjenice, osobito one koje se tiču opisa određene književne tradicije kojoj pojedino djelo pripada, kao naravno i one koje djelo svrstavaju u širi vremenski i prostorni kontekst.” (Kovač 1987 : 121). Ovdje treba napomenuti da su položaj, organiziranost i sadržaj ljubljanske južne slavistike u mnogočemu drukčiji od npr. južnih slavistika u drugim slavenskim i neslavenskim zemljama gdje postoje kao studijske grupe (ili kao obavezni ili izborni kolegiji unutar studija slavistike). Ne radi se naime o hermetičnom studiju jednog južnoslavenskog jezika i kulture (npr. hrvatskih) koji nije povezan s isto tako hermetičnim studijem drugog južnoslavenskog jezika i kulture (npr. srpskih) – o takvoj praksi “sužavanja horizonta” na primjer piše Krystyna Żukowska (2009) u tekstu o varšavskoj južnoj slavistici te uz hermetičnost studija ističe još nacionalističnost i ideološku zloupotrebu struke i znanosti. Upravo radi “širine” studija južne slavistike u Ljubljani i svjesnosti potrebe za “interkulturnom interpretacijom, oslobođen[om] (često isključive) nacionalne monološke perspektive” (Kovač 2005: 94) u posljednjih smo nekoliko godina svjedoci rastućem interesu stranih studenata južne slavistike (prije svega iz Poljske, Rumunjske, Bugarske, Austrije i Češke) da u okviru studentske razmjene (bilateralne stipendije, mreže Erasmus, Ceepus, Basileus) jedan semestar (ili čitavu godinu) slušaju predavanja ili pišu diplomske radove na ljubljanskoj južnoj slavistici. SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 133
- Page 81 and 82: Ja sam stranac! Dobar večer./Dal
- Page 83 and 84: do poljske i lužičkosrpske ulazi
- Page 85 and 86: 4. teza: Gledano povijesno, slavens
- Page 87 and 88: Čini se kao da je i općenito sve
- Page 89 and 90: obzirom na suvremene medije knjiže
- Page 91 and 92: književnosti u raznim višenaciona
- Page 93 and 94: Tihomir Brajović Južnoslovenska k
- Page 95 and 96: okrenuti “dijalogu” sa značajn
- Page 97 and 98: takvog dijaloga nema “bez dugogod
- Page 99 and 100: stati onog ‘kupanja’ u nečem b
- Page 101 and 102: sti, onda upućuje na gnoseološki
- Page 103 and 104: Posebna pogodnost ovakvog, “horiz
- Page 105 and 106: Jasmina Mojsijeva-Guševa Regionaln
- Page 107 and 108: ili implicitnog čitatelja zajedno
- Page 109 and 110: ne komparativistike, međutim sa od
- Page 111 and 112: Tuzli 2002. godine, koje tretira pi
- Page 113 and 114: šansu regionalnom - da se nametne
- Page 115 and 116: pekt (kroz školske programe, na pr
- Page 117 and 118: mad i Drugi postali vrlo efikasna k
- Page 119 and 120: Imamo li mi “svoje” autore dete
- Page 121 and 122: između kultura nije uvijek, kao š
- Page 123 and 124: itanskih ostrva) kao dugo metodolo
- Page 125 and 126: Sonja Stojmenska-Elsezer Kontekstua
- Page 127 and 128: i književnoj raznolikosti još uvi
- Page 129 and 130: Južnoslavenski, odnosno slavenski
- Page 131: Đurđa Strsoglavec Južna slavisti
- Page 135 and 136: Sanjin Sorel Da li nam je potrebna
- Page 137 and 138: Jedno od pitanja koja se pritom nam
- Page 139 and 140: Tatjana Bečanović Interkulturalno
- Page 141 and 142: azgrađeni su mitovi i kultovi na k
- Page 143 and 144: su uže nacionalne semiosfere i pri
- Page 145 and 146: jezičku, vjersku, moralnu i, narav
- Page 147 and 148: dolazi i kakve semantičke eksplozi
- Page 149 and 150: “istini” da je Bog ipak na njih
- Page 151 and 152: Krištof Jacek Kozak Politika knji
- Page 153 and 154: jedini pravi i neposredni izrazi na
- Page 155 and 156: iskustva pod štitom jedne nauke, j
- Page 157 and 158: Multikulturalnost Ovo pitanje ima u
- Page 159 and 160: podređene jednom krovnom pojmu i u
- Page 161 and 162: lestvica. Zato se u igru opet vrać
- Page 163 and 164: Mihajlo Pantić Da li su danas mogu
- Page 165 and 166: čistog afekta. A afekt je, to znam
- Page 167 and 168: Enver Kazaz Tradicija i tradicije u
- Page 169 and 170: U jednoj aproksimativnijoj dimenzij
- Page 171 and 172: ideju ilirizma, koja je uz jugoslav
- Page 173 and 174: O moderni u Bosni i Hercegovini nu
- Page 175 and 176: Naprotiv, u nastojanju da potpuno p
- Page 177 and 178: i kraćim proznim formama interlite
- Page 179 and 180: Anton Berishaj Balkanska komparatis
- Page 181: 3. Kada je riječ o albanskoj knji
studijima, tj. naziv Južnoslovanski študiji nije samo priručna sintagma kojom se u<br />
najrazličitijim situacijama tako rado služimo kako bismo izbjegli pojedinačne nazive<br />
ili izraz “na području bivše Jugoslavije”.<br />
Ljubljanski je bolonjski studij južne slavistike interdisciplinaran, moguće je povezivanje<br />
sa svim studijskim grupama na Filozofskom fakultetu, a možemo govoriti<br />
i o njegovoj unutarnjoj interdisciplinarnosti, tj. o povezivanju jezikoslovnih i književnoznanstvenih<br />
predmeta te o prelaženju okvira pojedinih južnoslavističkih disciplina<br />
i filologija. Studij je osmišljen na komparativnom pristupu i problematiziranju<br />
pojava – srodnih, sličnih ili suprotnih u južnoslavenskim književnostima i jezicima.<br />
Bolonjski magistarski studij južne slavistike koji ćemo početi izvoditi u studijskoj<br />
godini 2012/13 predviđa prije svega kolegije interkulturne metodološke<br />
orijentacije, prevoditeljsko-teorijske predmete, problemske kolegije iz svih južnoslavenskih<br />
jezika i književnosti, urbane kulture, interkulturne komunikacije,<br />
naglašeno je proučavanje književnosti (i jezika) u interkulturnom položaju te interkulturno<br />
posredovanje.<br />
Studij na grupi Južnoslovanski študiji organiziran je prema modelu koji možemo<br />
usporediti s onim što je Zvonko Kovač 1987. godine zapisao o proučavanju<br />
jugoslavenskih književnosti na stranim sveučilištima, govoreći o recepciji književnog<br />
djela, koja je zavisna “od činjenica samoga djela, ali i od kreativnog odnosa<br />
recipijenta, koji raspolaže određenim izvantekstovnim činjenicama, prvenstveno<br />
iz književnoteorijskoga, književnopovijesnoga, kulturološkoga i sociološkoga područja.<br />
U visokoškolskoj nastavi seminarskoga tipa, gdje učestvuje veći broj različitih<br />
pojedinaca, osobito pak u nastavi određenoga jezika i književnosti na stranim<br />
sveučilištima, naročito je važna deskripcija onih izvantekstovnih činjenica za koje<br />
se pretpostavlja da nedostaju u recipijentovu znanju: u krug pojašnjenja takvih činjenica<br />
idu i književnopovijesne činjenice, osobito one koje se tiču opisa određene<br />
književne tradicije kojoj pojedino djelo pripada, kao naravno i one koje djelo svrstavaju<br />
u širi vremenski i prostorni kontekst.” (Kovač 1987 : 121).<br />
Ovdje treba napomenuti da su položaj, organiziranost i sadržaj ljubljanske<br />
južne slavistike u mnogočemu drukčiji od npr. južnih slavistika u drugim slavenskim<br />
i neslavenskim zemljama gdje postoje kao studijske grupe (ili kao obavezni ili<br />
izborni kolegiji unutar studija slavistike). Ne radi se naime o hermetičnom studiju<br />
jednog južnoslavenskog jezika i kulture (npr. hrvatskih) koji nije povezan s isto<br />
tako hermetičnim studijem drugog južnoslavenskog jezika i kulture (npr. srpskih)<br />
– o takvoj praksi “sužavanja horizonta” na primjer piše Krystyna Żukowska (2009)<br />
u tekstu o varšavskoj južnoj slavistici te uz hermetičnost studija ističe još nacionalističnost<br />
i ideološku zloupotrebu struke i znanosti. Upravo radi “širine” studija<br />
južne slavistike u Ljubljani i svjesnosti potrebe za “interkulturnom interpretacijom,<br />
oslobođen[om] (često isključive) nacionalne monološke perspektive” (Kovač<br />
2005: 94) u posljednjih smo nekoliko godina svjedoci rastućem interesu stranih<br />
studenata južne slavistike (prije svega iz Poljske, Rumunjske, Bugarske, Austrije i<br />
Češke) da u okviru studentske razmjene (bilateralne stipendije, mreže Erasmus,<br />
Ceepus, Basileus) jedan semestar (ili čitavu godinu) slušaju predavanja ili pišu diplomske<br />
radove na ljubljanskoj južnoj slavistici.<br />
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 133
Change language