humanistika - Sarajevske Sveske

Sonja Stojmenska-Elsezer
Kontekstualizacija
i književno obrazovanje
prevela sa makedonskog: Seida Beganović
Danas, u globalnom, tehnološki razvijenom i merkantilnom svijetu, nauka o literaturi,
kao i sama literatura, teško za sebe nalazi primjeren prostor za opstanak. Kako
u svakodnevnom životu, tako i u akademskom krugu književnost i njeno izučavanje
ostaju na marginama, poput sive zone u koju rijetko tko navraća da potraži utjehu
od životnih nedaća i koja je, u skladu sa duhom vremena u kojem živimo, i sama
određena nemilosrdnim zakonima tržišta i relativizacije vrijednosti. Samo oni
“obilježeni” prokletstvom ljubavi prema literaturi donose odluku da svoj profesionalni
angažman uz nju i vežu, a najčešće kao njeni kreatori ili ju, pak, prosljeđuju.
Izvorni motiv za studiranje literature, u današnjem vremenu kao i odvajkada,
ostaje ipak želja za čitanjem, komentiranjem i valoriziranjem, te eventualno
pisanjem literature. Međutim, šta čeka mladog čovjeka koji svoj životni poziv želi
da veže uz literaturu u trenutku kad se ispravi pred kapijom akademije? Na svim
filološkim i humanističkim fakultetima i školama predviđeni su programi za izučavanje
literature koji prije svega drže do svetog trojstva: istorija, teorija, kritika,
i na svojevrstan, manje ili više uspješan način, još u klasičnom udžbeniku književne
teorije Renea Welleka i Austina Warrena, oba kombiniraju opredijeljene
pristupe književnoj umjetnosti: “iznutra” – samo djelo i “izvana” – djelo u kontekstu.
Na većini filoloških odsjeka proučavanje literature je u neposrednoj vezi
sa izučavanjem odvojenih jezika i porodica jezika, a to ne znači neki naglašeniji
odnos prema književnostima na tim jezicima (preciznije: studenti koji studiraju
anglistiku, romanistiku ili bohemistiku, na primjer, mogu malo, skoro zanemarivo
da pokazuju interes prema književnom segmentu tih studija u poređenju sa
praktičnim interesom za boljim znanjem jezika). Klasični model studija književnosti
svodi se na bibliografski kompendijum odvojene nacionalne književnosti,
podređen dijahronijskoj perspektivi, veoma često bez ikakvog uvida u savremene
književne pojave.
SARAJEVSKE SVESKE Nº 32/33 | 125