Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

U @ARI[TU: DOMA]E PREMIJERE
Damir Radi}
Kad mrtvi zapjevaju Krste Papi}a
U poznijem razdoblju svojeg filmskog djelovanja Krsto Papi}
odlu~io se prvi put na `anrovski iskorak u komediju. U
scenaristi~koj suradnji s Matom Mati{i}em prilagodio je za
filmsko platno Mati{i}ev kazali{ni komad Cinco i Marinko
kao akcijsku komediju karaktera i zabune s elementima crnog
humora i apsurda, uz dodatak politi~kog backgrounda.
@anrovsko odre|enje klju~no je za film, jer Papi} je upravo
na njemu polomio zube.
Odmah na po~etku mo`e se primijetiti kako je pomalo ~udno
da se autor ~iji se cjelokupni igranofilmski opus sastoji od
ozbiljnih drama punih raznih, naj~e{}e politi~kih i erotskih
tenzija, autor koji nije djelovao u industrijskoj kinematografiji
gdje oku{avanje u najrazli~itijim `anrovima nije neuobi-
~ajeno, u sedmom desetlje}u `ivota okre}e novi list i oku{ava
se u ne~em {to bi trebala biti razigrana komedija. Poznavatelji
njegova djela re}i }e kako je Papi} i prije bio sklon
(crno)humornom, npr. u Predstavi Hamleta u Mrdu{i Donjoj
i osobito nekim svojim dokumentarcima, no ~injenica je
kako on nikad prije nije ostvario film u `anru komedije, a jedini
tzv. `anrovski film prije aktualnog Kad mrtvi zapjevaju
bio mu je fantahoror Izbavitelj (1976.), nastao prije 22 godine.
Inzistiram na ovome kako bih pokazao da je Papi}
izvorno pravi, nepatvoreni autor tzv. umjetni~kog, ili, kako
se to nekad zvalo, autorskog filma (naspram populisti~kog
ili `anrovskog), te da je njegovo samosmje{tanje u kontekst
tzv. `anrovskog filma, i to onog, po prevladavaju}em mi{ljenju,
najzahtjevnijeg — komedije (bez obzira na Malu seosku
priredbu mislim da bi mu bli`i bio triler — podsje}am na trilerne
elemente u njegovoj epizodi omnibusa Klju~, u Iluziji,
pa i Lisicama, a osobito u Predstavi Hamleta u Mrdu{i Donjoj,
uostalom op}a atmosfera napetosti i tjeskobnosti njegovih
filmova bliska je trileru) jako smion potez, no na`alost
bez pokri}a. Infantilno `ele}i pokazati sebi i drugima da je
sposoban za velike zaokrete, biti i na djelu dosljedan svojim
rije~ima, koje danas svi u Hrvatskoj vezani za film papagajski
ponavljaju, kako se filmovi rade za publiku (~emu se on
orijentirao jo{ od @ivota sa stricem, dobrog filma koji je me-
|utim ve} navjestio njegov pad s Pri~om iz Hrvatske, Papi}
je potpuno proma{io, iako u njegovom filmu ima i uspjelih
mjesta.
Dva su klju~na problema filma Kad mrtvi zapjevaju. Prvi je
zahtjevima `anra neadekvatna re`ijska izvedba u prvom dijelu
filma, a drugi, opet vezano za `anr, neodgovaraju}e
strukturalno-dramatur{ko raslojavanje u drugoj polovici filma,
kad se radnja iz Njema~ke premje{ta u Hrvatsku.
Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
UDK: 791.43(497.5)»1998«
Prvi, »njema~ki« dio filma ima nagla{enu pokretnost likova.
Velik dio radnje zbiva se na cesti (pa je Papi}evo ostvarenje
i svojevrsni film ceste) i odvija u vi{estrukim potjerama (Marinko
u svom automobilu prati mrtva~ka kola s Cincom, njega
progoni agent UDBA-e, a Cinca korumpirani lije~nik i
njegovi ljudi). Kao re`iser, Papi} se je tu na{ao u situacijama
koje su mu u dosada{njem radu bile nepoznate. Nikad prije
on nije re`irao automobilisti~ke scene potjere koje moraju
imati humornu intonaciju i to se u filmu jasno vidi. Ti su prizori
sasvim li{eni nu`no potrebne energije (koja je dijelom
mogla biti posljedica brzine, ali o njoj je Papi} mogao samo
sanjati), a i ritam dinami~nih (cestovne, potjerne) i stati~nih
(razgovori na parkirali{tu) scena vrlo je slab. No, jo{ gore za
jednu komediju, Papi}eva drvena, kruta re`ija najvi{e dolazi
do izra`aja u gegovima i srodnim prizorima. Ni Vinko Bre-
{an, Papi}ev asistent u filmu, nije se u svojoj megapopularnoj
komediji Kako je po~eo rat na mom otoku u tom smislu
proslavio, no Papi} je jo{ gori slu~aj. Od Bre{ana je pokupio
prizore u kojima likovi (lije~nikova svita u kojoj se u cameo
roli pojavljuje sam Bre{an) na osobit na~in promatraju
neko zbivanje, {to bi trebalo izvesti efekt pomaknute, ostranjene
komike, me|utim tog u~inka u Papi}evoj izvedbi jednostavno
nema. A tek prizori u kojima agent UDBA-e iz automobila,
pi{toljem s prigu{iva~em, nekoliko puta uzastopce
neuspjelo poku{ava ubiti politi~kog emigranta Marinka, da
bi naposljetku ubio lije~nika — vrsta scena kakve se mogu
vidjeti u brojnim komedijama — kod Papi}a nikako ne funk-
Kad mrtvi zapjevaju (1997.)
75