Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

30.12.2012 Views

FESTIVALI/PRIREDBE Jurica Pavi~i} Tjedan ~e{kog filma u Zagrebu UDK: 791.43(437.1/2) Ciklus suvremenog ~e{kog filma u dvorani zagreba~ke Kinojep. Tu solidnost daju joj njezini stari klasici, odli~ne filmske teke, prire|en u povodu Zagreba~kog velesajma na kojem je {kole, odli~an studio Barrandov i dobri kadrovi. Najmanje ^e{ka zemlja partner, potvrdio je jo{ jednom snagu ~e{kog joj to daje masovna produkcija: mala, ali filmski gorostasna filmskog ugleda. Ciklus od sedam filmova koji je kinoteka ^e{ka proizvodi tek ne{to vi{e filmova od Hrvatske. A me|u organizirala u suradnji s ~e{kim veleposlanstvom i dvama hr- onima koji snimaju, najvi{e je nadolaze}ih lica. Sverak, Zevatskim distributerima (Adria i Yak kine film) izazvao je fillenka i ve}ina redatelja s Tjedna ~e{kog filma djeca su filma mofilsku gungulu koju Zagreb odavno nije do`ivio. Dovolj- devedesetih, a tih je novih imena navodno mnogo: pozitivno je re}i da je ve} drugog dana organizator uveo dopunske ne odjeke imali su filmovi i nekih drugih »novih« poput To- popodnevne termine da bi omogu}io ulaz stampedu filmofimasa Vorela ili Davida Ondri~eka, sina slavnog snimatelja la koji su najbolji dokaz da dobar europski film ima tr`i{nu Miroslava. pro|u. I trgovci su shvatili lekciju, tako da su osim ve} distribuiranog Kolje Jana Sveraka jo{ tri filma filma — od prikazanih sedam — kupljeni za distribuciju. Jo{ do prije koji tjedan takav bi podatak zvu~ao fantasti~no, uzme li se u obzir da je Kolja jedini ~e{ki film distribuiran u Hrvatskoj od osamostaljenja, pa i du`e: ako nas sje}anje slu`i, nakon Selo moje malo Jirija Menzela nijedan film biv{e ^ehoslova~ke nije distribuiran u Hrvatskoj. Najve}u gu`vu na tjednu ~e{kog filma nedvojbeno su izazvale dvije ekranizacije romana Michaela Wievegha: Odgoj djevojaka u ^e{koj (re`ija: Petr Koliha) i Sjajne zeznute godine (Petr Nikolaev). O~ito je da je Wieveghov kult izgra|en uspjehom njegovih romana u Zagrebu jo{ jak, a zanimanje za filmove nije oslabila ni ~injenica da se sam pisac o njima nepovoljno izrazio. Oba bi filma trebala biti u distribuciji, pa }emo ih imati prilike vidjeti i o njima {ire pisati. ^e{ki filmski image u~vr{}en klasicima Menzela, Formana, Kadara i Klosa o~ito je jo{ `iv u pam}enju gledatelja. Pri tome ne se ne smije zaboraviti da je i ~e{ki film, mimo o~iju na{e javnosti, pro{ao svoju tranzicijsku Golgotu, koja je na njegovu sre}u trajala kra}e i po~ela prije nego (smijemo li uop}e upore|ivati?) u nas. 1991./1992. kad je Hrvatska jo{ u`ivala u posljednjoj godi{njoj produkciji financiranoj prema starom sustavu i imala posljednji put obilnu godi{nju proizvodnju, ^esi su ve} bili debelo opo`areni krizom, a proizvodnja je gotovo zamrla. No, ~ini se da njima kapitalizam naprosto ide bolje nego nama. Ba{ kao {to su se ekspresno prilagodili tr`i{noj privredi, isto su tako brzo nanovo uzdigli i film. Govore}i u mjese~niku Kinoteka o teku}oj situaciji u ~e{kom filmu veleposlanik ^e{ke u Zagrebu Jiri Kudela, uostalom, bez previ{e diplomatske samohvale istaknuo je kako »u ~e{kom filmu nema krize«. Nema, jer je smjena nara{taja obavljena, jer FAMU radi punom parom, a Prag je i nadalje meka za koprodukcije u kojoj }e, primjerice, svoj film o Jeanne D’Arc snimati i Luc Besson. Sredi{nja atrakcija programa bio je ipak film Knoflikari (Dugmetari) Petra Zelenke, debitantski rad kojim je Zelenka osvojio nagradu na sve utjecajnijem festivalu u Rotterdamu, a filmu je upravo u posljednjem broju Sight and Sounda iza{la eufori~na recenzija. Knoflikari, koji su u festivalskim krugovima kult-film, odaju jak utjecaj Jima Jarmuscha. Jarmusch je, dodu{e, vjerojatno najimitiraniji redatelj kraja stolje}a, ali Knoflikari su dosad najbolji jarmu{ovski film koji nije re`irao Jarmusch. Film je ekscentri~na crna komedija sastavljena od {est pri~a iz suvremenog Praga, a koje sve imaju veze s Hiroshimom i — atomskom bombom! Zelenka posjeduje onaj tipi~ni jarmu{ovski apsurdni humor, ali jo{ poja~an afinitetom za tipi~ne isto~noeuropske sudbine i spretnom narativnom kombinatorikom. Zelenki bi se mogao spo- ~itavati eklekticizam, s obzirom na to da su pri~e Knoflikara podosta razli~ite, od sasvim apsurdne bunuelovske satire na gra|anstvo kojoj film duguje ime, preko jarmu{ovskog crnog humora, pa do epizoda koje podsje}aju na Paula Austera, Kaurismakija, Ionesca... Takvu raznolikost vrela Zelenka Sedam filmova prikazanih u kinoteci u Zagrebu ne svjedo~e je uspio svladati zahvaljuju}i kvaliteti pojednih epizoda i da ^e{ka vrvi samoniklim filmskim genijalcima. Ono {to te spretnoj narativnoj kombinatorici. Vrhunac filma svakako filmove krasi jest uzorna, solidna prosje~nost, ono ~ega je u su Glupani, epizoda s bra~nim parom (biv{im skretni~arem Hrvatskoj i ne samo u filmu ponajve}i deficit. Gotovo svi ti i `enom) koja joneskovski apsurd ~udesno nadogra|uje iz- filmovi iskazuju zrelost kinematografije, solidnost {kole, vibru{enom konverzacijskom komikom. Zanimljivo je da su soku profesionalnost i domi{ljenost. Naprosto je rije~ o filmovi strukturirani sli~no kao Knoflikari, koncipirani kao tome da je ~e{ka filmska zgrada toliko solidna u temeljima mozaik simultanih epizoda koje se kri`aju u ome|enom ur- da joj je tranzicijski tajfun mogao skinuti najvi{e pokoji cribanom prostoru, nakon Altmanova Short Cuts postali vrlo Hrvatski filmski ljetopis 15/1998. 65

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 65 do 67 Pavi~i}, J.: Tjedan ~e{kog filma... va rasko{ redateljskih dosjetki nije bila pra}ena disciplinom i organizacijom u naraciji, pa se film katkad doima odvi{e proizvoljnim. Kako god, Akumulator 1 zanimljivo je iskustvo, tim vi{e {to oslanjanjem na grotesku i stilizaciju jako sli~i na mentalitet nara{taja hrvatskih redatelja ro|enih oko 1960. Kako je svako me|upoznavanje isklju~eno, o~ito nam je zaklju~iti da je »ne{to bilo u zraku« i da je gledateljska lektira bila ista: Almodovar, Gilliam, Lynch, Waters, Beineix, Besson. Sverak je sada velika redateljska zvijezda, snima u Velikoj Britaniji i treba pri~ekati da se vidi ho}e li ga prebrzo »kooptiranje« u angloameri~ki mainstream u{kopiti kao mnoge druge. Osim spomenutih, na tjednu smo vidjeli jo{ dva filma. Urotnici strasti igrani je film Jana [vankmajera, velikana lutkarstva kojega ~esto zovu Bunuelom animacije. Taj radikalni nadrealist i u prija{njim je dugometra`nim filmovima unosio igrane elemente, a ovaj mu je film 90% igrani. [vankmajer je, ina~e, prethodne cjelove~ernje filmove radio u inozemstvu. Alice po knjizi Lewisa Carolla predmetno-lutkarski je film u kojem je kongenijalno adaptirao klasi~nu knjigu omladinske fantastike animiraju}i vrtni alat, grablje, {kare i svakovrsnu kramu. Kasniji film Faust posveta je ~e{koj lutkarskoj tradiciji. Premda u internacionalnoj produkciji, film se temelji na predlo{cima ~e{kog povijesnog lutkarskog teatra, a ba{ kao i Urotnici strasti, ve}im je dijelom igrani. [vankmajer je i Urotnike strasti napravio na temelju klasi~nih djela zapadne kulture. Film se bavi bizarnim seksualnim ritualima, a u posveti na {pici spominje kao izvore de Sadea, Freuda i Sacher-Masocha. Film je kao i svi [vankmajeri dosljedno nadrealisti~ki, oniri~ki, koncipiran kao niz razina u koji- Dugmetari (P. Zelenka) ma nas autor uvla~i u svijet »nastranih« fantazija. Strukturiran kao progresivna no}na mora, film je sasvim oblikovan oko neugodne i nezaustavljive ^ehove nadrealisti~ke ma{te. omiljeni. Sli~nu strukturu ponavljaju nakon Altmana i s ra- [vankmajer nije autor za svakog: imaginacija mu je puna nezli~itim uspjehom Argentinac Alejandro Agresti (Buenos Aiugodnog, tabuiziranog i odbojnog. Gotovo mu je nemogu}e res Vice Versa), Goran Paskaljevi} (Bure baruta), John Sayles, na}i filmskog pandana osim donekle Bunuela, tako da }e te Tajvanac Miang Ling u vi{e filmova. [vankmajerova recepcija u Hrvatskoj biti kudikamo ve}a u ^esima o~ito i dalje najbolje idu komedije. To ne svjedo~i krugovima bliskim teatarskom neoprimitivizmu, knji`ev- samo Zelenka, nego i Jan Sverak. Autor Kolje predstavio se nom nadrealizmu i umjetni~koj avangardi, posebno Fluxu- na zagreba~kom tjednu s dva filma. Prvi je, dakako, Kolja, su. Te{ko je, primjerice, zamisliti [vankmajerovo prikaziva- dobitnik Oscara i Zlatnoga globusa koji je, usput recimo, s nje ~ak i u televizijskim art-terminima. Jer, [vankmajer spa- 900.000 gledatelja u ^e{koj 1996. dvostruko nadma{io druda u one autore koje mnogi po{tuju, rijetki razumiju, a jo{ goplasirani film te godine, Dan nezavisnosti, koji ih je imao rje|i vole. No, i oni koji ga ne vole moraju priznati [van- 480.000. Osim Kolje koji nam nije bio nepoznat, vidjeli smo kmajeru da je uznemiruju} i upe~atljiv. i njegov rani film Akumulator 1, stiliziranu satiru o opasno- Zaboravljeno svjetlo Vladimira Michaleka bio je posljednji sti televizije. Akumulator 1 Sverak je tako|er napravio u su- film ciklusa i jedini koji se doima kao da je hrvatski. Rije~ je radnji s ocem Zdenekom, koji je kao i u Kolji koscenarist, a o ekranizaciji pripovjetke pisca Jakoba Bumla koja pri~a o glumi i jednu ulogu. Film je jo{ jedna potvrda sverakovske tegobnoj sudbini seoskog sve}enika koji u doba komunizma obiteljske duhovitosti. Premda je za razliku od pomalo zihe- nastoji sprije~iti komitet da mu zatvori crkvu zbog oronulora{kog Kolje, Akumulator 1 odva`an pothvat, nije tako dosti. Film je imao dobar doma}i prijam: nagra|en je 1996. u bar kao slavni nasljednik. Sverak je s ograni~enim bud`etom Karlovym Varyma. Za nas je Michalekov film zanimljiv jer poku{ao napraviti ne{to poput groteski Terryja Gilliama pa operira sli~nim motivima kao i doma}i naslovi o suvremenoj produkcijsko siroma{tvo smeta filmu oslonjenom na stiliza- povijesti: pakosnim udba{ima, partijskim birokratima, pociju. Osim toga, ruku na srce, izbor televizije kao mete i nije {tenim pobo`nim pukom i disidentskim herojima. ^ini se da osobito originalan. Akumulator 1 je, nabacimo se i tom kri- je rije~ o autoru koji je po senzibilitetu i svjetonazoru blizak, ti~arskom frazom »obe}avaju}i rad nadarenog po~etnika«. recimo, Zrinku Ogresti. Film iskazuje, naime, i religiozni Autor pokazuje da bi u drugim produkcijskim uvjetima bio `ar, ali li{en napadnosti, eksplicitnosti i robovanja ikonogra- majstor stilizacije poput Gilliama ili Burtona. No, dopadljifiji. Politi~ki je, dakako, film manihejski bipolarno postav- 66 Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (<strong>1998</strong>.), br. <strong>15</strong>, str. 65 do 67 Pavi~i}, J.: Tjedan ~e{kog filma...<br />

va rasko{ redateljskih dosjetki nije bila pra}ena disciplinom<br />

i organizacijom u naraciji, pa se film katkad doima odvi{e<br />

proizvoljnim. Kako god, Akumulator 1 zanimljivo je iskustvo,<br />

tim vi{e {to oslanjanjem na grotesku i stilizaciju jako<br />

sli~i na mentalitet nara{taja hrvatskih redatelja ro|enih oko<br />

1960. Kako je svako me|upoznavanje isklju~eno, o~ito nam<br />

je zaklju~iti da je »ne{to bilo u zraku« i da je gledateljska lektira<br />

bila ista: Almodovar, Gilliam, Lynch, Waters, Beineix,<br />

Besson. Sverak je sada velika redateljska zvijezda, snima u<br />

Velikoj Britaniji i treba pri~ekati da se vidi ho}e li ga prebrzo<br />

»kooptiranje« u angloameri~ki mainstream u{kopiti kao<br />

mnoge druge.<br />

Osim spomenutih, na tjednu smo vidjeli jo{ dva filma. Urotnici<br />

strasti igrani je film Jana [vankmajera, velikana lutkarstva<br />

kojega ~esto zovu Bunuelom animacije. Taj radikalni nadrealist<br />

i u prija{njim je dugometra`nim filmovima unosio<br />

igrane elemente, a ovaj mu je film 90% igrani. [vankmajer<br />

je, ina~e, prethodne cjelove~ernje filmove radio u inozemstvu.<br />

Alice po knjizi Lewisa Carolla predmetno-lutkarski je<br />

film u kojem je kongenijalno adaptirao klasi~nu knjigu<br />

omladinske fantastike animiraju}i vrtni alat, grablje, {kare i<br />

svakovrsnu kramu. Kasniji film Faust posveta je ~e{koj lutkarskoj<br />

tradiciji. Premda u internacionalnoj produkciji, film<br />

se temelji na predlo{cima ~e{kog povijesnog lutkarskog teatra,<br />

a ba{ kao i Urotnici strasti, ve}im je dijelom igrani. [vankmajer<br />

je i Urotnike strasti napravio na temelju klasi~nih djela<br />

zapadne kulture. Film se bavi bizarnim seksualnim ritualima,<br />

a u posveti na {pici spominje kao izvore de Sadea, Freuda<br />

i Sacher-Masocha. Film je kao i svi [vankmajeri dosljedno<br />

nadrealisti~ki, oniri~ki, koncipiran kao niz razina u koji-<br />

Dugmetari (P. Zelenka)<br />

ma nas autor uvla~i u svijet »nastranih« fantazija. Strukturiran<br />

kao progresivna no}na mora, film je sasvim oblikovan<br />

oko neugodne i nezaustavljive ^ehove nadrealisti~ke ma{te.<br />

omiljeni. Sli~nu strukturu ponavljaju nakon Altmana i s ra- [vankmajer nije autor za svakog: imaginacija mu je puna nezli~itim<br />

uspjehom Argentinac Alejandro Agresti (Buenos Aiugodnog, tabuiziranog i odbojnog. Gotovo mu je nemogu}e<br />

res Vice Versa), Goran Paskaljevi} (Bure baruta), John Sayles, na}i filmskog pandana osim donekle Bunuela, tako da }e<br />

te Tajvanac Miang Ling u vi{e filmova.<br />

[vankmajerova recepcija u Hrvatskoj biti kudikamo ve}a u<br />

^esima o~ito i dalje najbolje idu komedije. To ne svjedo~i<br />

krugovima bliskim teatarskom neoprimitivizmu, knji`ev-<br />

samo Zelenka, nego i Jan Sverak. Autor Kolje predstavio se<br />

nom nadrealizmu i umjetni~koj avangardi, posebno Fluxu-<br />

na zagreba~kom tjednu s dva filma. Prvi je, dakako, Kolja,<br />

su. Te{ko je, primjerice, zamisliti [vankmajerovo prikaziva-<br />

dobitnik Oscara i Zlatnoga globusa koji je, usput recimo, s<br />

nje ~ak i u televizijskim art-terminima. Jer, [vankmajer spa-<br />

900.000 gledatelja u ^e{koj 1996. dvostruko nadma{io druda<br />

u one autore koje mnogi po{tuju, rijetki razumiju, a jo{<br />

goplasirani film te godine, Dan nezavisnosti, koji ih je imao<br />

rje|i vole. No, i oni koji ga ne vole moraju priznati [van-<br />

480.000. Osim Kolje koji nam nije bio nepoznat, vidjeli smo<br />

kmajeru da je uznemiruju} i upe~atljiv.<br />

i njegov rani film Akumulator 1, stiliziranu satiru o opasno- Zaboravljeno svjetlo Vladimira Michaleka bio je posljednji<br />

sti televizije. Akumulator 1 Sverak je tako|er napravio u su- film ciklusa i jedini koji se doima kao da je hrvatski. Rije~ je<br />

radnji s ocem Zdenekom, koji je kao i u Kolji koscenarist, a o ekranizaciji pripovjetke pisca Jakoba Bumla koja pri~a o<br />

glumi i jednu ulogu. Film je jo{ jedna potvrda sverakovske tegobnoj sudbini seoskog sve}enika koji u doba komunizma<br />

obiteljske duhovitosti. Premda je za razliku od pomalo zihe- nastoji sprije~iti komitet da mu zatvori crkvu zbog oronulora{kog<br />

Kolje, Akumulator 1 odva`an pothvat, nije tako dosti. Film je imao dobar doma}i prijam: nagra|en je 1996. u<br />

bar kao slavni nasljednik. Sverak je s ograni~enim bud`etom Karlovym Varyma. Za nas je Michalekov film zanimljiv jer<br />

poku{ao napraviti ne{to poput groteski Terryja Gilliama pa operira sli~nim motivima kao i doma}i naslovi o suvremenoj<br />

produkcijsko siroma{tvo smeta filmu oslonjenom na stiliza- povijesti: pakosnim udba{ima, partijskim birokratima, pociju.<br />

Osim toga, ruku na srce, izbor televizije kao mete i nije {tenim pobo`nim pukom i disidentskim herojima. ^ini se da<br />

osobito originalan. Akumulator 1 je, nabacimo se i tom kri- je rije~ o autoru koji je po senzibilitetu i svjetonazoru blizak,<br />

ti~arskom frazom »obe}avaju}i rad nadarenog po~etnika«. recimo, Zrinku Ogresti. Film iskazuje, naime, i religiozni<br />

Autor pokazuje da bi u drugim produkcijskim uvjetima bio `ar, ali li{en napadnosti, eksplicitnosti i robovanja ikonogra-<br />

majstor stilizacije poput Gilliama ili Burtona. No, dopadljifiji. Politi~ki je, dakako, film manihejski bipolarno postav-<br />

66<br />

<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>15</strong>/<strong>1998</strong>.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!