Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

FESTIVALI/PRIREDBE
Jurica Pavi~i}
Tjedan ~e{kog filma u Zagrebu
UDK: 791.43(437.1/2)
Ciklus suvremenog ~e{kog filma u dvorani zagreba~ke Kinojep. Tu solidnost daju joj njezini stari klasici, odli~ne filmske
teke, prire|en u povodu Zagreba~kog velesajma na kojem je {kole, odli~an studio Barrandov i dobri kadrovi. Najmanje
^e{ka zemlja partner, potvrdio je jo{ jednom snagu ~e{kog joj to daje masovna produkcija: mala, ali filmski gorostasna
filmskog ugleda. Ciklus od sedam filmova koji je kinoteka ^e{ka proizvodi tek ne{to vi{e filmova od Hrvatske. A me|u
organizirala u suradnji s ~e{kim veleposlanstvom i dvama hr- onima koji snimaju, najvi{e je nadolaze}ih lica. Sverak, Zevatskim
distributerima (Adria i Yak kine film) izazvao je fillenka i ve}ina redatelja s Tjedna ~e{kog filma djeca su filma
mofilsku gungulu koju Zagreb odavno nije do`ivio. Dovolj- devedesetih, a tih je novih imena navodno mnogo: pozitivno
je re}i da je ve} drugog dana organizator uveo dopunske ne odjeke imali su filmovi i nekih drugih »novih« poput To-
popodnevne termine da bi omogu}io ulaz stampedu filmofimasa Vorela ili Davida Ondri~eka, sina slavnog snimatelja
la koji su najbolji dokaz da dobar europski film ima tr`i{nu Miroslava.
pro|u. I trgovci su shvatili lekciju, tako da su osim ve} distribuiranog
Kolje Jana Sveraka jo{ tri filma filma — od prikazanih
sedam — kupljeni za distribuciju. Jo{ do prije koji
tjedan takav bi podatak zvu~ao fantasti~no, uzme li se u obzir
da je Kolja jedini ~e{ki film distribuiran u Hrvatskoj od
osamostaljenja, pa i du`e: ako nas sje}anje slu`i, nakon Selo
moje malo Jirija Menzela nijedan film biv{e ^ehoslova~ke
nije distribuiran u Hrvatskoj.
Najve}u gu`vu na tjednu ~e{kog filma nedvojbeno su izazvale
dvije ekranizacije romana Michaela Wievegha: Odgoj djevojaka
u ^e{koj (re`ija: Petr Koliha) i Sjajne zeznute godine
(Petr Nikolaev). O~ito je da je Wieveghov kult izgra|en
uspjehom njegovih romana u Zagrebu jo{ jak, a zanimanje
za filmove nije oslabila ni ~injenica da se sam pisac o njima
nepovoljno izrazio. Oba bi filma trebala biti u distribuciji, pa
}emo ih imati prilike vidjeti i o njima {ire pisati.
^e{ki filmski image u~vr{}en klasicima Menzela, Formana,
Kadara i Klosa o~ito je jo{ `iv u pam}enju gledatelja. Pri
tome ne se ne smije zaboraviti da je i ~e{ki film, mimo o~iju
na{e javnosti, pro{ao svoju tranzicijsku Golgotu, koja je na
njegovu sre}u trajala kra}e i po~ela prije nego (smijemo li
uop}e upore|ivati?) u nas. 1991./1992. kad je Hrvatska jo{
u`ivala u posljednjoj godi{njoj produkciji financiranoj prema
starom sustavu i imala posljednji put obilnu godi{nju
proizvodnju, ^esi su ve} bili debelo opo`areni krizom, a
proizvodnja je gotovo zamrla. No, ~ini se da njima kapitalizam
naprosto ide bolje nego nama. Ba{ kao {to su se ekspresno
prilagodili tr`i{noj privredi, isto su tako brzo nanovo uzdigli
i film. Govore}i u mjese~niku Kinoteka o teku}oj situaciji
u ~e{kom filmu veleposlanik ^e{ke u Zagrebu Jiri Kudela,
uostalom, bez previ{e diplomatske samohvale istaknuo
je kako »u ~e{kom filmu nema krize«. Nema, jer je smjena
nara{taja obavljena, jer FAMU radi punom parom, a Prag je
i nadalje meka za koprodukcije u kojoj }e, primjerice, svoj
film o Jeanne D’Arc snimati i Luc Besson.
Sredi{nja atrakcija programa bio je ipak film Knoflikari (Dugmetari)
Petra Zelenke, debitantski rad kojim je Zelenka
osvojio nagradu na sve utjecajnijem festivalu u Rotterdamu,
a filmu je upravo u posljednjem broju Sight and Sounda iza{la
eufori~na recenzija. Knoflikari, koji su u festivalskim krugovima
kult-film, odaju jak utjecaj Jima Jarmuscha. Jarmusch
je, dodu{e, vjerojatno najimitiraniji redatelj kraja stolje}a,
ali Knoflikari su dosad najbolji jarmu{ovski film koji
nije re`irao Jarmusch. Film je ekscentri~na crna komedija sastavljena
od {est pri~a iz suvremenog Praga, a koje sve imaju
veze s Hiroshimom i — atomskom bombom! Zelenka posjeduje
onaj tipi~ni jarmu{ovski apsurdni humor, ali jo{ poja~an
afinitetom za tipi~ne isto~noeuropske sudbine i spretnom
narativnom kombinatorikom. Zelenki bi se mogao spo-
~itavati eklekticizam, s obzirom na to da su pri~e Knoflikara
podosta razli~ite, od sasvim apsurdne bunuelovske satire na
gra|anstvo kojoj film duguje ime, preko jarmu{ovskog crnog
humora, pa do epizoda koje podsje}aju na Paula Austera,
Kaurismakija, Ionesca... Takvu raznolikost vrela Zelenka
Sedam filmova prikazanih u kinoteci u Zagrebu ne svjedo~e je uspio svladati zahvaljuju}i kvaliteti pojednih epizoda i
da ^e{ka vrvi samoniklim filmskim genijalcima. Ono {to te spretnoj narativnoj kombinatorici. Vrhunac filma svakako
filmove krasi jest uzorna, solidna prosje~nost, ono ~ega je u su Glupani, epizoda s bra~nim parom (biv{im skretni~arem
Hrvatskoj i ne samo u filmu ponajve}i deficit. Gotovo svi ti i `enom) koja joneskovski apsurd ~udesno nadogra|uje iz-
filmovi iskazuju zrelost kinematografije, solidnost {kole, vibru{enom konverzacijskom komikom. Zanimljivo je da su
soku profesionalnost i domi{ljenost. Naprosto je rije~ o filmovi strukturirani sli~no kao Knoflikari, koncipirani kao
tome da je ~e{ka filmska zgrada toliko solidna u temeljima mozaik simultanih epizoda koje se kri`aju u ome|enom ur-
da joj je tranzicijski tajfun mogao skinuti najvi{e pokoji cribanom prostoru, nakon Altmanova Short Cuts postali vrlo
Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
65