Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

KULTURNA POLITIKA
Jo{ko Maru{i}
Studij animacije *
Za{to studij animacije
Prema popisu ASIFA-e (Me|unarodnog udru`enja animatora
i stvaralaca u animiranom filmu) u svijetu postoji osamdesetak
vi{ih i visokih {kola na kojima se studira animacija
u vi{egodi{njem ciklusu. Postoji barem isto toliko mjesta
gdje se animacija upisuje kao te~aj ili odr`ava kao povremena
radionica. Koncepcija studija animacije na pojedinim koled`ima
i sveu~ili{tima ovisi o tradiciji, tr`i{nim i komercijalnim
potrebama sredina gdje takva nastava postoji. Ve}inom,
ti su studiji pri akademijama primijenjenih umjetnosti
ili na akademijama likovnih umjetnosti, a vrlo rijetko pri
filmskim u~ili{tima. Ta nijansa u organizaciji studija nije slu-
~ajna. Film jest sinkreti~ka umjetnost, to jest sastoji se i nastaje
kao rezultat umjetni~kog pro`imanja nekoliko samosvojnih
umjetnosti. Zajedni~ko animiranom filmu i »ostalim«
filmskim `anrovima jest princip reprodukcije (24 kvadrata
u sekundi kod svjetlosnog ili 25 kvadrata u sekundi
kod magnetskog zapisa), zajedni~ka je odre|ena nijansa dramaturgije,
semantike i poetike, no u promi{ljanju i ideji animiranog
djela to je manji udio. Animirani film, bez obzira
na svoje `anrovske i reproduktivne mogu}nosti, u svojoj biti
jest likovno, i to primijenjeno likovno djelo. Zato je odluka
o »lociranju« animacije na ALU sasvim ispravna.
Potpuna je {arolikost fizionomija i koncepcija studija u svijetu,
{to se ti~e kvalitete nastave i {to se ti~e trajanja i me|uodnosa
predmeta koji se studiraju. Neki fakulteti prednost
daju praksi, `ele}i »proizvesti« radno sposobne profesionalce
pripravne za produkciju. Drugi fakulteti prioritet daju teoriji,
`ele}i obrazovati studente kao kreativne osobe sposobne
da se prilago|avaju brzim medijskim promjenama, a na
rijetkim fakultetima animacija se njeguje kao ekskluzivan
studij koji stvara autore visoke profinjenosti i osobnosti.
Raspon trajanja studija je izme|u dvije i {est godina.
Posljednjih nekoliko godina izobrazba animatora i stvaralaca
u animiranom filmu postala je i unosan business, pa nastavu
organiziraju na komercijalnoj osnovi i sredine bez ikakve
tradicije u tome `anru.
Potreba i vrijednost studija animacije jest dvostruka.
A. [kolovanje profesionalaca.
Ako povijest komercijalne animacije jednostavno definiramo
kao »vrijeme Walta Disneya i njemu sli~nih« i vrijeme
* Uvodni dio prijedloga ~etverogodi{njeg studija animacije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
UDK: 791.43-2:378(497.5)
»poslije njih«, onda uo~avamo epohalni prijelom u odnosu
na izobrazbu animatora na prijelazu s jedne na drugu epohu.
Disney, bez obzira {to je shvatio vrijeme televizije, ipak
pripada vremenu KINEMATOGRAFA. Planetarna pojava
elektronike kao reprodukcijskog sredstva u komercijalnom
smislu u »diznijevsko« vrijeme jo{ ne postoji. Kratki i dugi
animirani filmovi proizvode se za kino dvorane i njihov ritam
prikazivanja. Zato u toj eri komercijalne animacije jo{
nema potrebe za dr`avnim inicijativama za {kolovanje profesionalaca.
Onoliko koliko ih je trebalo za tu vrstu produkcije
»{kolovalo« se po ad hoc sustavu: »Sjedni pa poku{aj!«
Ljudi su se samoobrazovali, organizirali su se povremeni te-
~ajevi na osnovi nekakvog iskustva prve generacije animatora.
Kreativno uo~avanje problema animacije jo{ nije bilo na
dnevnom redu, jer je »diznijevski« sustav poetike bio op}eprihva}en
i identificirao se s komercijalnim. Ljudi su se
uglavnom uvje`bavali za pojedine profesije unutar lanca
proizvodnje animiranoga filma. No, tada dolazi do epohalnog
i planetarnog razvoja animacije kao televizijskog proizvoda.
Potrebe za animacijom se utisu}ustru~uju. Princip
»diznijevske« animacije primjeren reprodukciji u »~etiri, {est
i osam, plus matineja« vi{e nije dostatan. Potrebni su, umjesto
stotina, milijuni novih minuta animacije. Stoga, produkcija
mijenja komercijalni koncept i umjesto »pune« diznijevske,
prihva}a »reduciranu« animaciju koja je do tada bila
kreativni novum i avangardni pojam, kao spasonosnu infrastrukturu.
Osim bezrojnih minuta, svijet animacije treba u istoj mjeri i
brojne profesionalce, ali ne samo one koji }e znati zanat,
nego one koji }e na prepunjenom stolu ponude znati i kreirati
originalno djelo {to }e brzo privu}i distributere i gledatelje.
To se doga|a {ezdesetih godina. Tada se prvi put uvi|a potreba
cjelovitog {kolovanja profesionalaca za animirani film.
Sredine koje su u nekim drugim kulturolo{kim pojavama
imale sli~na iskustva, odmah su shvatile da je profesionalnost
bez kreativnosti nedostatna i da }e sredine koje samo
uzgajaju nara{taje koji }e prozvoditi, a ne upu}uju mlade ljude
u pronala`enje novih ideja, ubrzo postati kolonije ranjive
na svaki da{ak promjena, podlo`ne hirovima konjunkture.
55