Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (<strong>1998</strong>.), br. <strong>15</strong>, str. 38 do 45 [krabalo, I. : Njihov obra~un sa mnom<br />
rati njegovu sredi{nju misao, koja zvu~i kao ispovijed progonitelja<br />
nemirne savjesti:<br />
Govorim ovo zbog toga {to sam analizi ove knjige pri{ao<br />
nedugo nakon {to sam prekinuo rad na analizi Hrvatskog<br />
biografskog leksikona. Ono {to me na kraju toga posla<br />
najja~e obuzelo, to je bio osje}aj da je svaka re~enica tendenciozna,<br />
da nema niti jedne slu~ajne re~enice u toj ogromnoj<br />
knjizi. Da nijedna nije napisana bez duboko skrivenog<br />
razloga, koji je naj~e{}e (u pricipu, u pravilu) »protiv<br />
mene«, protiv mog osje}anja, razumijevanja i tuma~enja<br />
svijeta. Takav osje}aj, ili donekle takav, ili vrlo sli~an,<br />
imam i kad ~itam ovu knjigu.<br />
Doista, to sam do`ivio kao najve}i kompliment svojoj knjizi.<br />
Ona je doista pisana da bi bila protiv na~ina kako je Goran<br />
Babi} osje}ao, razumijevao i tuma~io svijet, protiv svega<br />
{to je na tada{njoj pozornici hrvatske kulture on predstavljao!<br />
Nije me iznenadilo {to je u njihovu obra~unu sa mnom najbezobzirniji<br />
i naj`e{}i na rije~ima (a prili~no tanak u teorijskom<br />
vokabularu) bio Lordan Zafranovi}, miljenik re`ima i<br />
redatelj poznat po tome {to se nije libio poslu`iti se politi~kim<br />
diskvalifikacijama svojih kriti~ara da bi branio vlastiti<br />
ugled, kakav je smatrao da zaslu`uje. Za njega je knjiga »politi~ki<br />
pamflet«, ali prema njoj (i meni!) on se postavlja grubo<br />
i ofenzivno:<br />
Stoga mi, koje on tako zdu{no, bez istinskih povijesnih<br />
elemenata, otvoreno, ovdje i danas, mimo prirode samih<br />
na{ih filmova i djela, {amara sa svoje politi~ke platforme,<br />
ne mislimo {utjeti, kao neke bube, ne mislimo da ~ekamo,<br />
{tovi{te — postavimo lice tako da nas jo{ koji put po njemu<br />
opali. ... Ispoljava se jedna smi{ljena nasrtljivost, a to<br />
se de{ava i povodom ove knjige, da svi mi moramo {utjeti,<br />
jer autor knjige na{e mi{ljenje unaprijed progla{ava politi~kim<br />
etiketiranjem. Vidi, bogati, on to mo`e, i to obilato<br />
radi u ~itavoj knjizi, a mi ne smijemo ni zucnuti. Iako<br />
smo u toj knjizi etiketirani sa jasnih idelo{kih pozicija!<br />
Osobito ga je zasmetalo {to sam u vezi s okrutnim prizorom<br />
u autobusu iz filma Okupacija u 26 slika spomenuo da se<br />
njegova sklonost okrutnosti vu~e jo{ od njegova ranog kratkog<br />
filma Poslije podne (Pu{ka):<br />
Kakve zlo~este gluposti, a rije~ je o djelu, o filmu, o istini<br />
koju nikakvi {krabali i ostali njemu sli~ni ne mogu anulirati<br />
svojim invalidskim knji`icama.<br />
Sljede}i govornik Aldo Paquola, tada{nji i sada{nji <strong>filmski</strong><br />
kriti~ar rije~koga Novog lista, priznaje da je »osobno mnogo<br />
nau~io iz [krabalove knjige u periodu do 1940. godine«, ali<br />
se potrudio biti nemilosrdan i prema knjizi i prema njezinu<br />
autoru, {to se vidi iz nekoliko istrgnutih, ali karakteristi~nih<br />
citata:<br />
Dakle, teorijska neutemeljenost je bitan propust i polaze-<br />
}i od toga ne treba biti milosrdan prema [krabalu... Za<br />
mene je [krabalo, iznenadit }e se mo`da kolege, jedan<br />
pervertirani moralist... Halabuka oko [krabala meni izgleda<br />
nepotrebna..., jer je niz proizvoljnosti, teorijskih manjkavosti<br />
ve} dovoljno da jedna knjiga bude lo{a... Ne bih<br />
44<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>15</strong>/<strong>1998</strong>.<br />
rekao da je [krabalo tako naivan, kako drug Goran Babi}<br />
to misli... [krabalo uvijek grije{i kao <strong>filmski</strong> kriti~ar...<br />
[krabalo je »zlo~est«... Vidi se da [krabalo nema borbenost<br />
filmskog kriti~ara, on se ne}e nikada htjeti izboriti za<br />
ne{to, nego }e uvijek sa tog svog bulevarskog, feljtonisti~kog<br />
izlaganja govoriti razno-razne stvari, po}udne, nepo-<br />
}udne, krive, politikantske o~ito, ali i filmolo{ki relevantne.<br />
Nedeljko Dragi}, jedan od malo<strong>broj</strong>nih uglednih autora koji<br />
se odazvao pozivu na raspravu, na samom je po~etku po{teno<br />
priznao da je »pro~itao samo dio knjige o crtanom filmu«,<br />
isti~u}u da je to »mali segment knjige, ~ak premali u<br />
odnosu na zna~aj i uspjeh crtanog filma«. Izbjegavaju}i, o~ito<br />
da se uklopi u op}i napadala~ki ton rasprave, on se ograni~io<br />
samo na neke pojedinosti o Duga filmu i Vladi Kristlu,<br />
jer je »htio pojasniti neke situacije oko animacije«. Ali na<br />
kraju je ipak iznio svoju klju~nu zamjerku:<br />
Jedna knjiga koja se zove povijest ne bi smjela imati ovako<br />
lo{ provincijani dizajn naslovne strane. Neozbiljno<br />
izgleda, to sam htio re}i. Hvala lijepo.<br />
Branko Bauer bio je vrlo kratak (samo {est re~enica) i dao je<br />
do znanja kako je nezadovoljan svojom ulogom u knjizi, pa<br />
mu je te{ko kriti~ki se osvrnuti na nju da ne bi ispao subjektivan.<br />
Zaklju~io je da je »hrvatska kinematografija odavno<br />
zavrijedila jednu objektivnu i nenavija~ku povijest«.<br />
Neki od sudionika rasprave shvatili su svoju ulogu kao priliku<br />
za izlazak iz vlastite anonimnosti ili pak da se politi~ki<br />
dodatno afirmiraju. Tako je Boris Marini proglasio »ovu<br />
knjigu neupotrebljivom«, jer »povijest hrvatske kinematografije<br />
na`alost ni nakon ove knjige nije napisana«. Vi{egodi{nji<br />
sizovski funkcionar Veselin Golubovi} zamjerio je {to<br />
je »najgore pro{la ona kinematografija koju pisac naziva sizovskom«,<br />
a suglasio se i s Muniti}em da se izvan konteksta<br />
jugoslavenske kinematografije ne mo`e pisati ni povijest hrvatske<br />
kinematografije. Knjiga je »ideolo{ka historija«, a njezin<br />
diskurs »prezenitra autopsihoterapiju autora, koji time<br />
opravdava svoje tobo`nje ili stvarne osuje}enosti unutar te<br />
oblasti ili izvan nje« ({to god to zna~ilo!). Ljup~e \oki}, tada{nji<br />
direktor Filmoteke 16, ve} je na po~etku istaknuo »da<br />
ova knjiga ne zaslu`uje takvu pa`nju da bi bila predmet rasprave<br />
na Kriti~koj tribini Filmske kulture i Centra Centralnog<br />
komiteta SKH za idejno-teorijski rad«, ali ipak je istu raspravu<br />
pohvalio {to se »ve} od uvodnog pisanog izlaganja<br />
nastojala pokazati stru~no-znanstvena neodr`ivost pojedinih<br />
stavova autora pa i koncepcija knjige u cjelini«, jer ona »jednostavno<br />
ne mo`e izdr`ati ozbiljniju stru~no-znanstvenu kritiku«.<br />
I on mi je zamjerio navodno negativan odnos prema<br />
sizovskoj kinematografiji:<br />
Prema njegovu mi{ljenju, sve je to jo{ samo jedan neupjeh<br />
da se putem samoupravljanja rje{avaju problemi dru{tva,<br />
kulturne politike, pa i kinematografije.<br />
Pozivu na raspravu u Kockici odazvao se i mladi knji`evni<br />
kriti~ar Vlaho Bogi{i} (tada u redakciji Oka, danas u Vijencu),<br />
koji se slo`io s recenzentskim mi{ljenjem (Marijana<br />
Matkovi}a) da je tekst knjige »iz reda Horvathove publicisti~ke<br />
{kole«, te je s razlogom isticao da »mu nema nikakva