Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (<strong>1998</strong>.), br. <strong>15</strong>, str. 22 do 37 Krelja, P. : Istinita pri~a...<br />
24 godine poslije<br />
<strong>1998</strong>. u emisiji ^uvari vremena Darija Markovi}a bio je emitiran<br />
dokumentarni film o Milki Borojevi} pod nazivom Povratak.<br />
Emitiranje mi je bilo promaklo, ali me nazvalo nekoliko<br />
prijatelja i dobrih znanaca da se raspita pod kojim okolnostima<br />
je nastao taj film i {to je poslije bilo s Milkom. Tada<br />
nisam ni slutio da }e me ti usputni telefonski razgovori, za-<br />
~injeni cvebama sa snimanja, potaknuti da se prisjetim i najsitnijih<br />
detalja sa snimanja i da }e me natjerati da se, poslije<br />
toliko godina, od{etam do onih dviju baraka iza hotela<br />
Esplanade. Neke su ustanove i dalje bile tamo, na svojemu<br />
mjestu, neke nisu. Tamo je jo{ funkcionirala ~uvena fizikalna<br />
terapija, tamo su jo{ bile obje drvene barake, tamo se jo{<br />
nalazilo Preno}i{te ispred kojega su ~u~ali umornii<br />
pospani ljudi ~ekaju}i da se u poslijepodnevnim satima<br />
otvore vrata te ustanove... Nestala su ona dva golema crvena<br />
kri`a, is~ezla je slu`ba Njegovateljica ustupiv{i svoj prostor<br />
auto {koli, utrnula se Prihvatna stanica. Na pro~elju<br />
Preno}i{ta iskrsnu{e ceduljice pri~vr{}ene pribada~ama, gdje<br />
nevoljni ljude mole da se najbli`oj policijskoj postaji javi ako<br />
je tko vidio tog i tog, ovu ili onu...<br />
Vrzmaju}i se oko tog prostora, poku{ao sam — pretra`uju-<br />
}i i poneke krhke zone sje}anja — sklopiti kako tako cjelovitu<br />
pri~u o Milki poslije snimanja filma... Pouzdano znam<br />
da je u Prihvatnoj ostala jo{ neko vrijeme — sve dok se nije<br />
dogodilo ono... Od socijalnih radnika saznasmo da je njezin<br />
otac, nedugo nakon snimanja, ubio ~ovjeka, da mu je su|eno<br />
i odre|ena podulja zatvorska kazna. Nakon toga, Milku<br />
i njezina brata dopao je dom na Cresu.<br />
S otoka su stizale vijesti — ohrabruju}e — da Milka vi{e ne<br />
bje`i, da se prilagodila domskom `ivotu i da su nastavnici u<br />
njoj dobili dobru u~enicu. Zavr{iv{i {kolovanje i postav{i<br />
kvalificiranom daktilografkinjom, o njoj se pobrinuo general<br />
Borojevi}, njezin ro|eni stric koji je `ivio u Beogradu; da<br />
li zbog toga {to je bio prona{ao u drugoj sredini posao primjeren<br />
njezinu daktilografskom pozivu ili zato {to ju je htio<br />
ukloniti iz uvijek opasne o~eve blizine, tek Milka je ubrzo<br />
zavr{ila u Skopju! Tamo se udala za predstavnika onih s kojima<br />
je bila tako dugo u zavadi — s plavim an|elom!<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>15</strong>/<strong>1998</strong>.<br />
A mene je Prihvatna stanica i dalje dr`ala. Jo{ itekako! Nedugo<br />
nakon Povratka snimio sam dokumentarac pod nazivom<br />
Prihvatna stanica; protagonist tog filma bio je de~ki} —<br />
Dalibor. Nisam ostao du`an ni njegovateljicama iz susjedne<br />
barake — nastao je film pod nazivom Njegovateljica. Ali,<br />
kao da mi sve to ipak nije bilo dosta: prihvativ{i se 1979. godine<br />
svog prvog igranog filma, omnibusa Godi{nja doba,<br />
radnju jedne storije smjestio sam u Prihvatnoj stanici. Kruna<br />
te zatravljenosti prostorom oko Esplanade trebao je biti cjelove~ernji<br />
igrani film koji sam tako|er spremao uvaliti u Prihvatnu,<br />
ali od te me nakane — nehotice — odvratio tada{nji<br />
direktor Prihvatne koji je tra`io da mu ustupimo 1/10 na-<br />
{eg cjelokupnog prora~una na ime iznajmljenih prostorija;<br />
Stela je 1990. godine snimljena u napu{tenoj vojnoj bolnici<br />
na [alati... I tko zna ne bih li i ja, poput onog kineskog slikara<br />
koji je u{ao u svoju sliku i nikad se iz nje nije vratio, zauvijek<br />
zaglavio u »svojoj« Prihvatnoj, da nije stigao rat...<br />
Jednog dana, tamo s po~etka osamdesetih, u na{em se domu<br />
oglasio telefon. Milka! Stigla je iz Skopja na Glavni kolodvor<br />
u Zagrebu, rado bi se vidjela s nama ali ne zna bismo li<br />
i mi to htjeli i ako bismo htjeli bi li znala prona}i na{u ku}u<br />
u Novom Zagrebu.<br />
Na kolodvoru sam odmah prepoznao Milku: s dvadesetak<br />
godina `ivota jo{ je to bila ona — ljupka i podjednako krhka.<br />
U tramvaju izmijenismo tek poneku re~enicu, mislio sam<br />
da }e joj se jezik razvezati kad stignemo u ku}u. No, tek u<br />
ku}i razabrah da nije ostalo ni{ta od one njezine vedrine,<br />
dragosti, zvonkog smijeha. Razgovor se vukao tegobno, Vesna<br />
i ja se ubismo izmi{ljaju}i pitanja... Povremeno bi se nao~igled<br />
iskop~ala iz razgovora, potpuno potonula u neko<br />
tupo katatoni~ko stanje odsutnosti gone}i nas da se zabrinuto<br />
pogledavamo. Povratak bi bio isto tako iznenadan, gotovo<br />
grub, kao da je ba{ tog trenutka iskrsnula ispred nas pitaju}i<br />
se gdje je to i tko su ti ljudi. Tek se mal~ice razbudila,<br />
zainteresirala kad smo joj pokazali {kolski ud`benik gdje su<br />
bili otisnuti kadrovi iz Povratka i gdje se govorilo o njoj kao<br />
junakinji tog filma.<br />
Tiho je oti{la i nikada je vi{e nismo vidjeli, nikad vi{e ni{ta<br />
nismo ~uli o njoj.<br />
37
Change language