Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (<strong>1998</strong>.), br. <strong>15</strong>, str. 22 do 37 Krelja, P. : Istinita pri~a...<br />
~ala u podsvijesti i strpljivo ~ekala trenutak kad }e se objaviti.<br />
I do~ekala ga je! Ah Deronja, Deronja...<br />
Milkina isprika<br />
U onom polubudnom stanju, kada nam se ~ini da oka nismo<br />
sklopili, a ipak nas iznenadi kad otkrijemo da je jutro ve} stiglo,<br />
privi|ao mi se Milkin otac. Taj sna`an, gotovo opipljiv<br />
osje}aj njegove nazo~nosti nije me pu{tao ni kad se sasvim<br />
razdanilo; morao sam se dobro ispljuskati hladnom vodom<br />
pa da mi se vrati osje}aj one druge stvarnosti...<br />
Neposredno prije nego {to }emo se ukrcati u kombi i krenuti<br />
u Hrvatsku Kostajnicu, Milka mi je pri{la i rekla: — Ako<br />
mo`ete oprostite, ako ne mo`ete — ne mogu vam ni{ta.<br />
Zar k Milkinu ocu u pratnji policajca!<br />
U kombiju je vladalo neko pospano raspolo`enje. Jedino je<br />
Deronja poku{avao podi}i atmosferu so~nim prepri~avanjem<br />
zgode koja se odigrala u jednoj drugoj ekipi, kad je najmla|i<br />
~lan smazao te{ko dobiveni i filmu potrebni sladoled,<br />
a redatelj [krabalo u panici zavapio:<br />
— Deronja, asistent pojeo rekvizit!<br />
Milka je bila ona stara. Raspolo`ena, radoznala. Ekipa se<br />
blago distancirala od nje, kao da joj vi{e nije vjerovala. ^ak<br />
je i Matek, koji je znao ~esto spu{tati blagi i sa`alni pogled<br />
Povratak: Susret s majkom<br />
<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>15</strong>/<strong>1998</strong>.<br />
na njezino lice, sada gledao ravno ispred sebe, u usku cestu<br />
koja nam je zmijoliko pristizala i uvirala nekamo ispod nas.<br />
Verica nas je — pone{to zabrinuta i blijeda — do~ekala na<br />
vratima op}inske zgrade. Rekla nam je da se odmah moramo<br />
javiti predsjedniku op}ine, koji je bio u svojoj kancelariji,<br />
na prvom katu.<br />
— Dobro, drugovi — obratio nam se krupniji ~ovjek otvorena<br />
izraza lica — {to vi ovdje radite?<br />
Takav me do~ek toliko zbunio da sam nekoliko trenutaka<br />
ostao bez rije~i.<br />
— Pa, do{li smo snimati...<br />
— Aha, do{li ste snimati. A s kim ste se dogovorili za snimanje,<br />
ako smijem znati?<br />
— Bili smo ovdje prije tjedan dana i razgovarali sa socijalnom<br />
radnicom Vericom... Nisam znao kako zavr{iti re~enicu,<br />
postalo mi je jasno da smo se ogrije{ili o zlatno pravilo<br />
subordinacije.<br />
— Razgovarali ste s Vericom, ka`ete. A uzmimo da ja u|em<br />
u va{ stan bez kucanja i po~nem po njemu gospodariti. [ta<br />
biste vi u~inili? Bi li vam bilo pravo?<br />
Trebalo je brzo reagirati, priznati gre{ku... Ali, kao da je u<br />
meni ponestalo snage, najprije ono s Milkom ju~er, pa da-<br />
33
Change language