Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Share Embed Flag
Download ePaper

Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

hfs.hr
30.12.2012 Views

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 22 do 37 Krelja, P. : Istinita pri~a... Velika kriza rom bijesa — strahovito je pocrvenjela; lice joj se u`asno Poslije podosta tegobnog snimanja u domu, godio nam je izobli~ilo, a tijelo po~elo tresti i gr~iti... izlazak na ulice pitoresknog gradi}a Petrinje. Hodao sam pokraj Milke i s vremena na vrijeme pogledavao u njezino bistro, ljepu{kasto i vedro lice. Bilo mi je te{ko shvatiti da se u tom krhkom malom bi}u stiglo nakupiti toliko sumornih `ivotnih iskustava, zapravo da je do svoje jedanaeste godine `ivota o}utjela vi{e gor~ine i te{kih razo~aranja nego toliki za cjela svojega `ivota. Uostalom zar je bilo mogu}e pre`ivjeti i ono {to mi je socijalna radnica bila povjerila na rastanku; Milkin je otac znao dovoditi u ku}u lake seoske namigu{e. Njegovim je bludnim orgijama bila nazo~na i mala Milka. Kad{to se za tih orgija znala zavla~iti i ispod o~eva kreveta... Odlu~ismo »uslikati« nekoliko eksterijera grada, ali pone{to i s Milkom i Mihaljevi}em. Pokazalo se da takvi kadrovi — u fazi monta`e — znadu vrijediti suhog zlata. Treba li pokriti grube rezove kakvog izmontiranog teksta, ne}e se morati — Ne}u! Ne}u! Ne}u! Ne}u! — histeri~no je urlala. Na vrhuncu tog neobuzdanog mahnitanja poku{ala je rastrgati svoju haljinu, a kad joj to nije uspjelo, bacila ju je na pod i stala izbezumljeno gaziti... Gledali smo je zgromljeni, nijemi, nemo}ni da bilo {to u~inimo... Razbacani na sve srane kao da nas je iznenada pogodila granata goleme razorne snage. ^askom sam bacio pogled na ekipu tra`e}i pomo}: Ivica je uko~eno zurio kroz objektiv, Matek je — s te{kom Nagrom oko vrata — visoko gore dr`ao dugu {tangu s mikrofonom, Deronji je dogorjevala {ibica u ruci, Mihaljevi} je hroptao; nemo}na je bila i Milkina prijateljica, Vesna... Ispod mene kao da se otvorila zemlja... Kad smo se kako tako pribrali i poku{ali joj se obratiti, pri- }i — Milka je ~u~nula i po~ela vri{tati... posezati za neprikladnim slikovnim materijalom, takozvanim »konjskim glavama«. Dodu{e, ti usputni kadrovi znali su biti predmetom ~estih neugodnih prijepora izme|u snimatelja i redatelja. No, za razliku od svih koji su — nepopravljivo skloni samovolji — znali bezo~no tro{iti dragocjenu filmsku vrpcu na posve neva`ne detalje, Rajkovi} je svaki pa i najmanji prizor pomno dogovarao i pa`ljivo snimao. Ali, da smo samo slutili {to nam petrinjski »materijal za pokrivanje« sprema... Brzo smo se pokupili, {utke posjedali na klupe i ~ekali. Tek tada sam spoznao svu ozbiljnost i svu dramati~nost situacije. Zar se zaista mo`e dogoditi da Milka razvrgne na{ dogovor i da pobjegne sa snimanja. Budu}i da je na{ posao ve} bio poodmakao, a bilo je potro{eno i dosta filmske vrpce, zamjena Milke za neku drugu djevoj~icu ili — gdje mi bi pamet — dje~aka vi{e nije dolazila u obzir. Valjalo je odmah ne{to u~initi, zaigrati o{trije — za sve ili ni{ta! Kao da me ne{to podbolo, sko~io sam s klupe i pri{ao Milki. Ve} smo bili stavili kameru u pogon i dali znak Milki i Mihaljevi}u da krenu, kad se netko dosjetio da Milka ima na sebi hla~ice i da bi se morala presvu}i u svoju »filmsku« odje- }u — u haljinicu. Milka se iznenada tome odlu~no usprotivila. Pozvao sam je na stranu i pou~nim tonom stao tuma~iti da se ta presvla~enja nekomu mogu ~initi bedasta i dosadna, ali da }e nam se, ako ostane i dalje u hla~icama, publika — Slu{aj, Milka — rekao sam — ako ti se vi{e ne radi s nama, a ti samo reci... Ne mora nitko s nama tko to ne `eli! ^ak i u onakvu stanju znala je da pred sobom ima o~ajnika koji prozirno blefira. Prkosno je uzvratila da se u tome sla- `emo, da i ona jedva ~eka da joj se skinemo s vrata. Htio sam zaustiti, ali njoj se lice ponovno izobli~ilo... smijati kad ustanovi da se Milka u jednom kadru pojavljuje — Nemoj — zavapio sam — molim te, nemoj. ^ini {to te u haljini, a ve} u drugom — u hla~ama. O~ekivao sam da }e volja. odjeknuti njezin poznati zvonki smijeh, ali to se nije dogodilo. Lice joj se bilo pogasilo, gledala je nekako mimo mene grizu}i nervozno donju usnu. Kod klupe Mihaljevi} me do~ekao pun srd`be: Prigovarao mi je da od po~etka ~inim sve, ba{ sve samo ne ono {to bi trebalo i da sam izravan krivac {to se mala tako obezobrazi- — Vidi Milka — nisam odustajao — ljudi }e se s pravom pila i otela nadzoru. Jetko sam uzvratio da smo se ba{ malo tati odakle ti sad te hla~ice, publika ne mo`e i ne mora zna- prije mogli osvjedo~iti koliko vrijedi ta njegova metoda ti da ih je Vesna ponijela sa sobom... »~vrste ruke«. Odjednom se nadigla sva|a: zaboraviv{i na Gledala me je s dubokim nerazumijevanjem — uvrije|eno i ljutito. Ponovila je da joj ne pada na pamet odjenuti haljinu. — Pazi, Milka — povisio sam ton... Milku, i ostali ~lanovi ekipe pri|o{e i po~e{e u jedan glas obja{njavati {to se to zapravo dogodilo i {to nam je ~initi... Slu~ajni prolaznici sa ~u|enjem su gledali u bizarno dru{tvance {to bu~i posred parka i djevoj~icu koja se bila povu- — Toga bi snimanja bilo dosta — o{tro me je prekinula. — [to?! ka iza velikog stabla... Da, Milka se i tamo pjenila, ali sada nekako smirenije i sa suzama u glasu. Kako ju je {iroko deblo hrasta zaklanjalo od na{ih pogleda odjedanput mi se u~i- — Te sjedni, te ustani, te hodaj, pa opet hodaj — {to }e vam nilo da to veliko stoljetno stablo, tako visoko nadnijeto nad toliko toga — ljutila se. nama, pu{ta iz svoje nutrine pla~ duboko ranjena djeteta. Socijalni radnik Mihaljevi} osjetio je — u zao ~as — potre- Ne{to me stislo... bu da poka`e svoj autoritet — s nekoliko odsje~nih re~enica naredio joj je da se odmah ide presvu}i. — Jesi li me ~ula, Milka! Odmah! Smjesta! Pomirba Kad je Milka pristala u}i u kombi, znali smo da je glavna opasnost pro{la. Slu`beno smo kao bili prekinuli snimanje, Tada se dogodilo ne{to {to nas je sve zaprepastilo, paralizi- ekipa je pospremala tehniku u kombi i veselila se — prije ralo: mila curica Milka — pod iznenadnim i silovitim uda- »povratka u Zagreb« — skorom ru~ku. Milka je i dalje poti- Hrvatski filmski ljetopis 15/1998. 31

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 22 do 37 Krelja, P. : Istinita pri~a... ho kipjela; nitko se — taj mali zapaljivi dinamit — nije usudio taknuti. Pri~ali smo glasno o koje~emu, ba{ kao da se ni- {ta nije dogodilo i kao da je oduvijek bilo sve u najboljem redu. — Mogu vam i pobje}i — cijedila je kroz zube — samo ako mi se prohtije. A za zajedni~ki stol nije htjela sjesti. Distancirav{i se od nas, nije znala bili se i dalje ljutila ili bi zaplakala. Kad joj je pristupio konobar i upitao {to bi `eljela za ru~ak, ustala je, demonstrativno odgurnula stolicu i uputila se malom stazicom put brda. Zabrinuto smo se pogledali, ali nitko ni{ta nije poduzeo. Na samom vrhu slikovitog brda{ca jasno se ocrtavala njezina mala prilika. Nije odlazila. A onda je odjednom nestala iza visokih stabljika kukuruza, da bi se trenutak poslije pokazala; tu je igru skriva~a ponovila vi{e puta... Kad nam se ipak u~inilo da je oti{la i da je mo`da vi{e ne}emo vidjeti, iskrsnula je u neposrednoj blizini na{eg stola — nekako hinjeno nezainteresirana i s uvrije|eno{}u koja nije silazila s njezina lica. Voza~a Franju Penezi}a nije potjerala. Nekako ju je zaintresirao za jabuke koje su visile na ote`alim granama jednog stabalca. Tada se oglasio i njezin mio zvonki kikot... Pri{av- {i stolu, samo se nakratko lecnula — »dosjetiv{i« se da je ljuta na nas — ali u njoj se ne{to bilo temeljito istutnjalo i ispraznilo i ona je samo koji trenutak poslije bila spremna prihvatiti obilati ru~ak pomirbe. Tek se na konobarovo pitanje kakvu salatu `eli zamislila, namr{tila — kao da opet ne{to nije u redu — a onda samouvjerenim zvonkim glasi}em ispalila: Doma}u! Potkraj ru~ka bili smo se toliko ohrabrli i obezobrazili da smo — u Milkinoj nazo~nosti — potaknuli razgovor o mogu}nosti nastavka snimanja odmah poslije ru~ka. Milka je {utke jela... Bili smo se dogovorili da }emo toga dana snimiti tek nekoliko Milkinih krupnjaka u autobusu. A upravo sam u tom autobusu do`ivio jo{ jedno resko iznena|enje. Opet su socijalni radnik Marijan Mihaljevi} i Milka {utke putovali, opet je Ivi~ina kamera bljeskala svojom zadnjom lampicm, kadli... Umjesto djevoj~ice Milke koju sam poznavao, preda mnom je sjedilo ostarjelo, bezvoljno ~eljade iz ~ijih je o~iju izbijao nekakav pepeljasti umor... Dojam Milkine ostarjelosti mo`da su poja~avale i poslijepodnevne sjene grana {to su kvrgavo oslikavale na njezinu licu. Pantomima Neki su iz ekipe oti{li u hotel, drugi su po`eljeli pro{etati gradom, a Vesna, Milka i ja odosmo pogledati — ameri~ki film. Milka nas je i dalje ka`njavala svojom upornom {utnjom, ali je bila pristala na neku vrst »pantomimskog« sporazumijevanja. U dvorani se smjestila na pristojnoj udaljenosti od nas. Nisam mogao pratiti jednostavnu krimi radnju na ekranu, misli su mi se neprestance vra}ale poslijepodnevnim doga|ajima, Milki, zbivanjima {to nam tek predstoje... Potiho sam se kleo da me dokumentarni film ne}e tako brzo vidjeti. 32 Hrvatski filmski ljetopis 15/1998. Ne osvane jednom, dok ne omrkne drugom Nas troje bila je dopala skromna trokrevetna hotelska soba u Sisku. Ugo|aj prije spavanja bio bi protekao u suzdr`anom raspolo`enju da mi se nije omakao bogomdani gaf: Na svoju sam ~etkicu, umjesto paste za zube, zabunom bio nanio kremu za brijanje. Vesna je, ve} na samom po~etku poznanstva s Milkom, bila pridobila tu neprevidljivu djevoj~icu tvrdnjom da su mu{karci u mnogim prakti~nim stvarima stra{no nesnala`ljivi, neki ~ak i krajnje bedasti; nju je osobito odu{evljavalo to {to je Vesna — tu svoju tvrdnju — temeljila na pou~nom slu~aju svog supruga. Gutaju}i s gu{tom potankosti o nekom mom »biseru«, znala se smijati do suza. Dok sam u kupaoni prao usta od ogavne kreme za brijanje, Milka se Vesninim »fri{kim« primjedbama na moj ra~un cerekala. Legav{i u postelju, zaspala je ~vrstim snom prije nego {to smo utrnuli svjetlo. Ali ja te no}i nisam mogao zaspati. Ne toliko zbog onoga {to se tog dana dogodilo, koliko zbog jedne Deronjine usputne primjedbe izgovorene neposredno nakon drame s Milkom. Rekao je: »Ne osvane jednom, dok ne omrkne drugom«. Zna se {to je to zna~ilo i koga je to i{lo. Ne znam je li moj organizator Deronja..., ali ja sam bio ~uo za jednog re`isera, koji je kroz dulje razdoblje pratio narkomanske krize nekog mladi}a, kako se hvali da je znao da se taj mladi}, {to zbog slabosti vlastita karaktera {to zbog problemati~ne okoline, ne}e mo}i otrgnuti od narkotika i da }e zasigurno zaglaviti. Do~ekav{i ono {to je prorekao valjda i tako `arko pri`eljkivao, re`iser je napokon mogao — jakom dramatur{kom poantom mladi}eve smrti — zavr{no oblikovati svoje djelo. Dakako, kritika ga je slavila, njegov film je u javnosti okarakteriziran kao dojmljivo ostvarenje koje — na primjeru tragi~ne mladi}eve sudbine — razotkriva svu dubinu i svu ja- ~inu tektonike devijantnog. Zate~en neobi~nim tijekom svojih misli — u nekom blagom stanju ekstati~nosti — upitah sebe sama: Zar re`iser, dok se u`ivljava u ulogu suosje}ajnog pratitelja ne~ije nevesele `ivotne pri~e, zaista mora »navijati« da se slo`e sve crne kockice njegove egzistencije, kako bi, u ime svoje va`ne dokumentaristi~ke »misije«, mogao podi}i uvjerljivu optu`nicu protiv sila koje se poigravaju ~ovjekovom sudbinom?... Prikovan tom sumornom mi{lju — kao na optu`eni~ku klupu — tupo sam buljio u kutak gdje je Milka spavala. I ako je tome tako — nastavio sam s mu~iteljskim propitkivanjima — {to je ~initi neiskusnom re`iseru kojega je dopalo bi}e ~iji je `ivot poplo~an isklju~ivo tim kockicama — jednom crnjom od druge... Vesna je ustala, na prstima pri{la Milkinu krevetu i sjela pokraj usnule djevoj~ice; uo~iv{i da sam se nalaktio na svom krevetu, {apnula mi je da mala spava, a onda se vratila u postelju. Misli mi se, u gluho doba no}i, jo{ ko{marnije zakovitla{e; pekao sam se na tihoj vatri krajnje proturje~nih raspolo`enja. A onda me, dok mi se ~inilo da sam se — tonu}i lagano u san — napokon uspio primiriti, ne{to probolo poput britkog no`a: dokumentarist se hrani toplom krvi svojih `rtava! Moja ili tu|a misao? Mutno mi se ~inilo da sam je negdje pro~itao... Ali gdje, kada? Mora da je zavjereni~ki dugo ~u-

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (<strong>1998</strong>.), br. <strong>15</strong>, str. 22 do 37 Krelja, P. : Istinita pri~a...<br />

Velika kriza<br />

rom bijesa — strahovito je pocrvenjela; lice joj se u`asno<br />

Poslije podosta tegobnog snimanja u domu, godio nam je izobli~ilo, a tijelo po~elo tresti i gr~iti...<br />

izlazak na ulice pitoresknog gradi}a Petrinje. Hodao sam pokraj<br />

Milke i s vremena na vrijeme pogledavao u njezino bistro,<br />

ljepu{kasto i vedro lice. Bilo mi je te{ko shvatiti da se u<br />

tom krhkom malom bi}u stiglo nakupiti toliko sumornih `ivotnih<br />

iskustava, zapravo da je do svoje jedanaeste godine<br />

`ivota o}utjela vi{e gor~ine i te{kih razo~aranja nego toliki<br />

za cjela svojega `ivota. Uostalom zar je bilo mogu}e pre`ivjeti<br />

i ono {to mi je socijalna radnica bila povjerila na rastanku;<br />

Milkin je otac znao dovoditi u ku}u lake seoske namigu{e.<br />

Njegovim je bludnim orgijama bila nazo~na i mala Milka.<br />

Kad{to se za tih orgija znala zavla~iti i ispod o~eva kreveta...<br />

Odlu~ismo »uslikati« nekoliko eksterijera grada, ali pone{to<br />

i s Milkom i Mihaljevi}em. Pokazalo se da takvi kadrovi —<br />

u fazi monta`e — znadu vrijediti suhog zlata. Treba li pokriti<br />

grube rezove kakvog izmontiranog teksta, ne}e se morati<br />

— Ne}u! Ne}u! Ne}u! Ne}u! — histeri~no je urlala.<br />

Na vrhuncu tog neobuzdanog mahnitanja poku{ala je rastrgati<br />

svoju haljinu, a kad joj to nije uspjelo, bacila ju je na pod<br />

i stala izbezumljeno gaziti... Gledali smo je zgromljeni, nijemi,<br />

nemo}ni da bilo {to u~inimo... Razbacani na sve srane<br />

kao da nas je iznenada pogodila granata goleme razorne snage.<br />

^askom sam bacio pogled na ekipu tra`e}i pomo}: Ivica<br />

je uko~eno zurio kroz objektiv, Matek je — s te{kom Nagrom<br />

oko vrata — visoko gore dr`ao dugu {tangu s mikrofonom,<br />

Deronji je dogorjevala {ibica u ruci, Mihaljevi} je<br />

hroptao; nemo}na je bila i Milkina prijateljica, Vesna... Ispod<br />

mene kao da se otvorila zemlja...<br />

Kad smo se kako tako pribrali i poku{ali joj se obratiti, pri-<br />

}i — Milka je ~u~nula i po~ela vri{tati...<br />

posezati za neprikladnim slikovnim materijalom, takozvanim<br />

»konjskim glavama«. Dodu{e, ti usputni kadrovi znali<br />

su biti predmetom ~estih neugodnih prijepora izme|u snimatelja<br />

i redatelja. No, za razliku od svih koji su — nepopravljivo<br />

skloni samovolji — znali bezo~no tro{iti dragocjenu<br />

filmsku vrpcu na posve neva`ne detalje, Rajkovi} je svaki<br />

pa i najmanji prizor pomno dogovarao i pa`ljivo snimao.<br />

Ali, da smo samo slutili {to nam petrinjski »materijal za pokrivanje«<br />

sprema...<br />

Brzo smo se pokupili, {utke posjedali na klupe i ~ekali. Tek<br />

tada sam spoznao svu ozbiljnost i svu dramati~nost situacije.<br />

Zar se zaista mo`e dogoditi da Milka razvrgne na{ dogovor<br />

i da pobjegne sa snimanja. Budu}i da je na{ posao ve} bio<br />

poodmakao, a bilo je potro{eno i dosta filmske vrpce, zamjena<br />

Milke za neku drugu djevoj~icu ili — gdje mi bi pamet<br />

— dje~aka vi{e nije dolazila u obzir. Valjalo je odmah<br />

ne{to u~initi, zaigrati o{trije — za sve ili ni{ta! Kao da me<br />

ne{to podbolo, sko~io sam s klupe i pri{ao Milki.<br />

Ve} smo bili stavili kameru u pogon i dali znak Milki i Mihaljevi}u<br />

da krenu, kad se netko dosjetio da Milka ima na<br />

sebi hla~ice i da bi se morala presvu}i u svoju »filmsku« odje-<br />

}u — u haljinicu. Milka se iznenada tome odlu~no usprotivila.<br />

Pozvao sam je na stranu i pou~nim tonom stao tuma~iti<br />

da se ta presvla~enja nekomu mogu ~initi bedasta i dosadna,<br />

ali da }e nam se, ako ostane i dalje u hla~icama, publika<br />

— Slu{aj, Milka — rekao sam — ako ti se vi{e ne radi s<br />

nama, a ti samo reci... Ne mora nitko s nama tko to ne `eli!<br />

^ak i u onakvu stanju znala je da pred sobom ima o~ajnika<br />

koji prozirno blefira. Prkosno je uzvratila da se u tome sla-<br />

`emo, da i ona jedva ~eka da joj se skinemo s vrata. Htio sam<br />

zaustiti, ali njoj se lice ponovno izobli~ilo...<br />

smijati kad ustanovi da se Milka u jednom kadru pojavljuje — Nemoj — zavapio sam — molim te, nemoj. ^ini {to te<br />

u haljini, a ve} u drugom — u hla~ama. O~ekivao sam da }e volja.<br />

odjeknuti njezin poznati zvonki smijeh, ali to se nije dogodilo.<br />

Lice joj se bilo pogasilo, gledala je nekako mimo mene<br />

grizu}i nervozno donju usnu.<br />

Kod klupe Mihaljevi} me do~ekao pun srd`be: Prigovarao<br />

mi je da od po~etka ~inim sve, ba{ sve samo ne ono {to bi<br />

trebalo i da sam izravan krivac {to se mala tako obezobrazi-<br />

— Vidi Milka — nisam odustajao — ljudi }e se s pravom pila i otela nadzoru. Jetko sam uzvratio da smo se ba{ malo<br />

tati odakle ti sad te hla~ice, publika ne mo`e i ne mora zna- prije mogli osvjedo~iti koliko vrijedi ta njegova metoda<br />

ti da ih je Vesna ponijela sa sobom...<br />

»~vrste ruke«. Odjednom se nadigla sva|a: zaboraviv{i na<br />

Gledala me je s dubokim nerazumijevanjem — uvrije|eno i<br />

ljutito. Ponovila je da joj ne pada na pamet odjenuti haljinu.<br />

— Pazi, Milka — povisio sam ton...<br />

Milku, i ostali ~lanovi ekipe pri|o{e i po~e{e u jedan glas<br />

obja{njavati {to se to zapravo dogodilo i {to nam je ~initi...<br />

Slu~ajni prolaznici sa ~u|enjem su gledali u bizarno dru{tvance<br />

{to bu~i posred parka i djevoj~icu koja se bila povu-<br />

— Toga bi snimanja bilo dosta — o{tro me je prekinula.<br />

— [to?!<br />

ka iza velikog stabla... Da, Milka se i tamo pjenila, ali sada<br />

nekako smirenije i sa suzama u glasu. Kako ju je {iroko deblo<br />

hrasta zaklanjalo od na{ih pogleda odjedanput mi se u~i-<br />

— Te sjedni, te ustani, te hodaj, pa opet hodaj — {to }e vam nilo da to veliko stoljetno stablo, tako visoko nadnijeto nad<br />

toliko toga — ljutila se.<br />

nama, pu{ta iz svoje nutrine pla~ duboko ranjena djeteta.<br />

Socijalni radnik Mihaljevi} osjetio je — u zao ~as — potre-<br />

Ne{to me stislo...<br />

bu da poka`e svoj autoritet — s nekoliko odsje~nih re~enica<br />

naredio joj je da se odmah ide presvu}i.<br />

— Jesi li me ~ula, Milka! Odmah! Smjesta!<br />

Pomirba<br />

Kad je Milka pristala u}i u kombi, znali smo da je glavna<br />

opasnost pro{la. Slu`beno smo kao bili prekinuli snimanje,<br />

Tada se dogodilo ne{to {to nas je sve zaprepastilo, paralizi- ekipa je pospremala tehniku u kombi i veselila se — prije<br />

ralo: mila curica Milka — pod iznenadnim i silovitim uda- »povratka u Zagreb« — skorom ru~ku. Milka je i dalje poti-<br />

<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>15</strong>/<strong>1998</strong>.<br />

31

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!