Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez
Share Embed Flag
Download ePaper

Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

hfs.hr
30.12.2012 Views

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 22 do 37 Krelja, P. : Istinita pri~a... — Vi ste s televizije — po~ela se raspitivati. Iz iskustva sam ve} vrlo dobro znao da se — na uvijek tegobnom putu stjecanja povjerenja u ljude koji odlu~uju smije li se {togod snimati ili ne — na film oduvijek gledalo kao na ne{to mutno, sumnjivo i potencijalno opasno. Zauzvrat, ve} na sam spomen televizije, sva bi se vrata {irom otvarala... Nekom mi je zgodom jedan moj znanac povjerio da do svojih nastupa na malom ekranu dr`i ponajvi{e zbog toga {to je s mrgudnog i vazda nepovjerljiva lica visokog ~asnika, kojega je ~esto sretao na svom stubi{tu, uspio skinuti izraz otvorene sumnji~avosti tek nakon serije uzastopnih nastupa na televiziji. — Do{la bi televizija? — Mo`da... ako bi se tu ne{to na{lo... Unutra me osupnuo neobi~an prizor: u malom sku~enom Milka prostoru »predsoblja«, za ove}im duguljastim stolom, bezvoljno su sjedili neispavani, umorni i utu~eni dje~aci i djevoj~ice razli~ite dobi. Neki od njih — nalak}eni — tupo su te{kim obiteljskim traumama i tako `eljna da nekome povje- buljili u prazno; drugi su, pak, s probu|enim zrncem radore svu gor~inu svojih `ivotnih razo~aranja. Radoznalo sam znalosti poku{avali odgonetnuti tko sam, zbog ~ega sam tu i do~ekivao novoprido{lice, bri`no ispra}ao sve one koji su, u kakve su mi nakane. Curica izrazito plavih o~iju — s po~et- pratnji socijalnih radnika Prihvatne, odlazili na put... ka stola — o~ito se trudila privu}i pozornost; nespretno Da, Prihvatna je dokumentaristi~koj kameri nudila na dese- odrezana kosa visila joj je poput rezanaca. tine, na stotine dojmljivih dje~jih sudbina; spram prevlada- Dvije podjednako tijesne prostorije ~inile su »kancelarijski« vaju}e otu`nih pa i duboko tragi~nih, znala se — logikom `i- dio ustanove; u prijamnoj su dominirali stol s pisa}im strovotne ravnote`e — pro{vercati i poneka »le`ernija«, kad{to jem i zid prekriven mnogobrojnim fasciklima. kadra da sumornom `ivotu barake podari da{ak dobrodo{log smijeha i vedrine. — Dosjei — rekla je ljubazna direktorica \ur|a, kada je uo- ~ila moj radoznali pogled. — U njima su podaci o djeci koja Dakako, vrlom se dokumentaristu nudila koliko izazovna su pro{la kroz Prihvatnu. toliko i obeshrabruju}a dvojba: o svakome se djetetu mogao napraviti dojmljiv dokumentarac, ali kojemu se prikloniti Napomenula je da su mnogi od tih dosjea jo{ otvoreni; kri- — me|u tolikima? vudave i kad{to problemati~ne pa i neizvjesne sudbine malih skitnica neprestance ispisuju nove i nove retke na stranica- Sudbine ma tih ote`alih sve`njeva. Jednoga dana kroz Prihvatnu pro|o{e putnici za Cres. Pred Prihvatna je imala i nekoliko soba s limenim krevetima. Bi- o~ima mi je — iz te skupine — mali Robert — osmogodi{nji jahu to {ture prostorijice praznih drvenih stijenki s ponekom dje~ak o{i{ane glave i suptilnog, plahog izgleda. Ispri~ao mi novinskom slikom pjeva~a zabavne glazbe ili stranog film- je da mu roditelji `ive u Dubravi i da ima jo{ jednog brata. skoga glumca. Na prozorima re{etke. Kreveti pravilno pore- Povjerio mi se da je otac, u pijanom stanju, ~esto premla}idani, uredno namje{teni. Uza zid kakva stara komodica ili vao mater. Bezrazlo`no i surovo. Poslije se po~eo i`ivljavati {togod sli~no. i na njemu. Kada je, nekom zgodom, u okrutnosti prema Ispod deke jednog kreveta naziralo se skvr~eno tijelo djevoj- majci, prevr{io svaku mjeru — da bi sprije~io najgore — otr- ~ice. Na jastuku razbaru{ena plava kosa. ~ao je u policijsku stanicu i prijavio ga. Grubijan je u zatvoru odsjedio mjesec dva, iza{ao i ponovno ih se dohvatio... — Kada su je jutros doveli — uhvatila je \ur|a moje neiz- Tada za Roberta nastupi{e paklenski trenuci: premda su mu govoreno pitanje — pru`ala je strahovit otpor: plakala je, prizori premla}ivanja matere nanosili neizrecivu bol, po- tukla se, otimala. Cijeli dan smo je smirivali... djednako mu je bilo te{ko prijavljivati oca. I tko zna kako bi Lecnulo me kada sam se uhvatio kako »kadriram« procjenju- u svojoj napa}enoj du{i razrije{io tu muku, da mu majka nije ju}i bi li prizor usnule djevoj~ice ispod deke izgledao doj- na{la mogu}nost smje{taja u domu na Cresu. Sve mi je to mljiviji u bliskom ili u kakvom {irem planu! ispri~ao u jednom dahu, s nekom ~udnom zrelo{}u odrasla ~ovjeka, neprestance na rubu pla~a, ali s dubokom vjerom Dvojbe vrlog dokumentarista da je odlazak na otok za njega najbolje rje{enje. U{lo mi je bilo u naviku da svaki dan navratim u Prihvatnu. U Prihvatnoj sam upoznao i ~etrnaestogodi{nju @eljku. Vo- ^inilo mi se da ne mogu po~eti dan ako se ne prihvatim kaljela je more i to je bio njezin jedini »grijeh«. ^im bi otoplikvog ote`alog dosjea ili ako ne porazgovaram s kakvim dje- lo, ne{to bi je stalo vu}i k moru i nije bilo te sile koja bi je ~a~i}em koji je tek prispio u Prihvatnu. Zapravo, nekim me mogla zaustaviti da ne klisne iz roditeljskog doma — kad bi osobitim intenzitetom zaokupi{e ta mala krhka bi}a satrta se za`eljela prizora modrih morskih valova. Socijalni radni- 25 Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 22 do 37 Krelja, P. : Istinita pri~a... ci u Prihvatnoj odli~no su je poznavali, s njom su bili uspostavili prisne prijateljske odnose, i njima bi bilo ~udno kada se za ljeta ne bi pojavila mala ljubiteljica mora, jer njoj nije bilo do bje`anja, nego do morskog plavetnila. @enska vjernost domu? Ne! U Prihvatnoj se na udaru na{la jedna moja dugogodi{nja predrasuda; naime, bio sam uvjeren da je prjestupni{tvo poglavito mu{ka povlastica i da je posve neupitna prevlast mu{ke maloljetni~ke populacije nad `enskom u toj, klincima tako privla~noj, disciplini. U Prihvatnoj razabrah da je i curicama skitnja jo{ i te kako draga, da i one umiju odva`no napustiti roditeljski dom, ako u tom domu za njih vi{e nema `ivota. Dakako, njihove su prijestupni~ke storije bile obilje`ene odre|enim posebnostima, ali duboke podudarnosti s de~kima u temeljnim pitanjima dragovoljna odmetni{tva i brza pada u prijestupni{tvo — bijahu vi{e nego o~ite. Ne odustaju}i od zamisli da junak mojega dokumentarca ipak mora biti de~ko, poku{avao sam doku~iti odakle u meni ta tako nepopustljiva predrasuda o neprekidnoj izazovnosti svijeta za mu{karce i neupitnoj `enskoj vjernosti domu... Vratila se Stjuardesa! Malo pomalo upoznao sam i Milku. Maljucnu plavooku i plavokosu curicu, koja je svih tih dana, iz kreveta, radoznalo virila na nas i boja`ljivo bje`ala od pogleda {to su uporno pretra`ivala dje~ja lica. Iznenadilo me kada sam saznao da u prostorijama Prihvatne boravi ve} nekoliko mjeseci; tijesne, za dulje stanovanje neprikladne sobe te socijalne ustanove mora da su u njoj stvorile naviku uzni{tva. Za~udilo me pak kada sam ustanovio da je ve} navr{ila jedanaestu; za svoje godine bila je si}u{na, krajnje krhkog izgleda. Na postavljena pitanja odgovarala je kratkim, jednostavnim i razlo`nim re~enicama. Povremeno bi se pokrila dekom preko glave i na sve bi moje provokacije — negdje ispod deke — uzvra}ala obijesnim djetinjim kikotom. Djevoj~ica ~ija je kosa bila nalik rezancima, postala je ljubomorna na Milku i na krajnje je dirljiv na~in poku{avala svratiti pozornost na sebe. Jednom bi mi do{la s ponudom da mi poka`e kako lijepo pjeva, drugi put bi tik pokraj mene stala lupkati nogama o pod, pucketati prstima i pljeskati dlanovima — onako kako to, s manje ili vi{e spretnosti, ~ine sva djeca kad poku{avaju izvesti popularnu pjesmicu »Kad si sretan...« Djeca u Prihvatnoj nadjenu{e Milki nadimak — Stjuardesa. — Vratila se Stjuardesa! Vratila se Stjuardesa! — znalo se iz vi{e grla zaoriti unutra{njo{}u Prihvatne. Kad sam saznao kako je dobila taj nadimak, prvi put mi se u~inilo da sam na tragu ne~ega... Prije nekoliko mjeseci uhvatili su je na zagreba~kom uzleti{tu. Kad su je upitali kog je vraga ondje tra`ila, dobili su vi{e nego neobi~an odgovor: Rekla im je da se htjela prebaciti preko granice! Zrakoplovom! Uvjeren sam da je tada malo tko povjerovao u tu pri- ~u, ali kad se stvar s aerodromom ubrzo ponovila i to u znatno spektakularnijem izdanju, malo tko je sumnjao u Milkine nakane da velikim mlaznim zrakoplovom kidne u inozem- 26 Hrvatski filmski ljetopis 15/1998. stvo. Doga|aj se odigrao pod krajnje nesvakida{njim okolnostima i podsje}a na prizore iz fabulisti~ki prenagla{enih ameri~kih komedija. Za razumijevanje ove pri~e treba ponajprije znati da je Milka `ivjela u uvjerenju kako svi, ali ba{ zaista svi zrakoplovi lete za Njema~ku — tamo gdje su toliki ve} oti{li iz njezina sela i gdje je ve} dulje boravila i njezina teta. Slu~aj je htio da se pisti zagreba~kog uzleti{ta prikrala u vrijeme kad se tamo ispra}alo visoko sovjetsko dr`avno izaslanstvo. Zar je, zbog pone{to neobi~ne i ~udnovate gu`ve ispred zrakoplova trebala odustati i vratiti se — kamo? Uostalom, za nju je i taj zrakoplov bio tek jedan u nizu koji je letio za Njema~ku. Kad su je, dok je poput lakonoge vjeverice skakutala pisom, oni iz osiguranja bili zamijetili — ve} je bilo kasno; mogli su tek bespomo}no gledati kako se ta si}u{na vi`ljasta prilika hitro provla~i izme|u postrojena po~asna {palira i ozbiljnih ljudi u crnom {to su se uko~eno i va`no rukovali, kako {printa crvenim tepihom, kako `ivahno skaku}e stepenicama i nestaje u zrakoplovu. Posada bi, upozorena da je me|u njima slijepi putnik, zacijelo lako i brzo {~epala drskog uljeza da se nije radilo o tako vje{toj i prekaljenoj prijestupnici kakva je bila Milka Borojevi}. Nanju{iv{i na vrijeme da je otkrivena i da bi im mogla pasti u ruke, dala se u bijeg. Ono {to je zatim uslijedilo bit }e da je ostalo dugogodi{njom no}nom morom ljudi koji su bili odre|eni da poput kobaca bdiju nad protokolom ispra}aja Sovjeta... Milku su uspjeli uloviti tek kad je zrakoplov bio visoko u zraku. Sjedio sam pokraj njezina kreveta u Prihvatnoj i netremice je promatrao. S jastuka me gledalo djetinje dra`esno, ljupko i bespomo}no bi}e. Oli~avala je an|eosku nevinost. Me|u svojima Zapravo, u Prihvatnoj sam se prepu{tao onom jetkom i sjetnom `ivotnom sadr`aju koji je nagrizao svaku vrstu predrasuda i u ~ijoj se zagonetnoj neuhvatljivosti zrcalio tajnoviti dokumentaristi~ki naboj. Taj oblik izravnog op}enja sa `ivotom — ne posredovanog zadanim scenaristi~kim predlo{kom — nijekao je standardno poimanje `anra. I s ono malo dokumentaristi~kog iskustva {to sam ga bio stekao, ve} sam naslu}ivao ako je re`iser — nakon pomna pregleda terena, a neposredno prije snimanja — stigao definirati neku vrstu svoga koncepcijskog upori{ta, pa ~ak ako je dosta toga stavio i na papir — vlastite sigurnosti radi — u~ino je to da bi, uka`e li mu se za snimanja sretnija solucija, mogao s gu{tom i bez trun~ice `aljenja iznevjeravati — sebe sama. Povjeriv{i, s ne malim zanosom, svoje najnovije spoznaje Vesni, na{ao sam za shodno da je upozorim kako se u Prihvatnoj stanici osje}am dobro, ~ak jako dobro i da mi se ~ini kako sam se, nakon duljeg izbivanja, ponovno na{ao »me|u svojima«... Ciao, lu|a~e! Pone{to suhoparni dosje, ispisan te{ko razumljivim, izblijedjelim rukopisom svjedo~io je o razorenim odnosima u Mil-

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (<strong>1998</strong>.), br. <strong>15</strong>, str. 22 do 37 Krelja, P. : Istinita pri~a...<br />

ci u Prihvatnoj odli~no su je poznavali, s njom su bili uspostavili<br />

prisne prijateljske odnose, i njima bi bilo ~udno kada<br />

se za ljeta ne bi pojavila mala ljubiteljica mora, jer njoj nije<br />

bilo do bje`anja, nego do morskog plavetnila.<br />

@enska vjernost domu? Ne!<br />

U Prihvatnoj se na udaru na{la jedna moja dugogodi{nja predrasuda;<br />

naime, bio sam uvjeren da je prjestupni{tvo poglavito<br />

mu{ka povlastica i da je posve neupitna prevlast mu{ke<br />

maloljetni~ke populacije nad `enskom u toj, klincima tako<br />

privla~noj, disciplini. U Prihvatnoj razabrah da je i curicama<br />

skitnja jo{ i te kako draga, da i one umiju odva`no napustiti<br />

roditeljski dom, ako u tom domu za njih vi{e nema `ivota.<br />

Dakako, njihove su prijestupni~ke storije bile obilje`ene<br />

odre|enim posebnostima, ali duboke podudarnosti s de~kima<br />

u temeljnim pitanjima dragovoljna odmetni{tva i brza<br />

pada u prijestupni{tvo — bijahu vi{e nego o~ite.<br />

Ne odustaju}i od zamisli da junak mojega dokumentarca<br />

ipak mora biti de~ko, poku{avao sam doku~iti odakle u<br />

meni ta tako nepopustljiva predrasuda o neprekidnoj izazovnosti<br />

svijeta za mu{karce i neupitnoj `enskoj vjernosti<br />

domu...<br />

Vratila se Stjuardesa!<br />

Malo pomalo upoznao sam i Milku. Maljucnu plavooku i<br />

plavokosu curicu, koja je svih tih dana, iz kreveta, radoznalo<br />

virila na nas i boja`ljivo bje`ala od pogleda {to su uporno<br />

pretra`ivala dje~ja lica. Iznenadilo me kada sam saznao da u<br />

prostorijama Prihvatne boravi ve} nekoliko mjeseci; tijesne,<br />

za dulje stanovanje neprikladne sobe te socijalne ustanove<br />

mora da su u njoj stvorile naviku uzni{tva. Za~udilo me pak<br />

kada sam ustanovio da je ve} navr{ila jedanaestu; za svoje<br />

godine bila je si}u{na, krajnje krhkog izgleda. Na postavljena<br />

pitanja odgovarala je kratkim, jednostavnim i razlo`nim<br />

re~enicama. Povremeno bi se pokrila dekom preko glave i na<br />

sve bi moje provokacije — negdje ispod deke — uzvra}ala<br />

obijesnim djetinjim kikotom.<br />

Djevoj~ica ~ija je kosa bila nalik rezancima, postala je ljubomorna<br />

na Milku i na krajnje je dirljiv na~in poku{avala svratiti<br />

pozornost na sebe. Jednom bi mi do{la s ponudom da mi<br />

poka`e kako lijepo pjeva, drugi put bi tik pokraj mene stala<br />

lupkati nogama o pod, pucketati prstima i pljeskati dlanovima<br />

— onako kako to, s manje ili vi{e spretnosti, ~ine sva djeca<br />

kad poku{avaju izvesti popularnu pjesmicu »Kad si sretan...«<br />

Djeca u Prihvatnoj nadjenu{e Milki nadimak — Stjuardesa.<br />

— Vratila se Stjuardesa! Vratila se Stjuardesa! — znalo se iz<br />

vi{e grla zaoriti unutra{njo{}u Prihvatne.<br />

Kad sam saznao kako je dobila taj nadimak, prvi put mi se<br />

u~inilo da sam na tragu ne~ega... Prije nekoliko mjeseci<br />

uhvatili su je na zagreba~kom uzleti{tu. Kad su je upitali kog<br />

je vraga ondje tra`ila, dobili su vi{e nego neobi~an odgovor:<br />

Rekla im je da se htjela prebaciti preko granice! Zrakoplovom!<br />

Uvjeren sam da je tada malo tko povjerovao u tu pri-<br />

~u, ali kad se stvar s aerodromom ubrzo ponovila i to u znatno<br />

spektakularnijem izdanju, malo tko je sumnjao u Milkine<br />

nakane da velikim mlaznim zrakoplovom kidne u inozem-<br />

26<br />

<strong>Hrvatski</strong> <strong>filmski</strong> <strong>ljetopis</strong> <strong>15</strong>/<strong>1998</strong>.<br />

stvo. Doga|aj se odigrao pod krajnje nesvakida{njim okolnostima<br />

i podsje}a na prizore iz fabulisti~ki prenagla{enih<br />

ameri~kih komedija. Za razumijevanje ove pri~e treba ponajprije<br />

znati da je Milka `ivjela u uvjerenju kako svi, ali ba{<br />

zaista svi zrakoplovi lete za Njema~ku — tamo gdje su toliki<br />

ve} oti{li iz njezina sela i gdje je ve} dulje boravila i njezina<br />

teta. Slu~aj je htio da se pisti zagreba~kog uzleti{ta prikrala<br />

u vrijeme kad se tamo ispra}alo visoko sovjetsko dr`avno<br />

izaslanstvo.<br />

Zar je, zbog pone{to neobi~ne i ~udnovate gu`ve ispred zrakoplova<br />

trebala odustati i vratiti se — kamo? Uostalom, za<br />

nju je i taj zrakoplov bio tek jedan u nizu koji je letio za Njema~ku.<br />

Kad su je, dok je poput lakonoge vjeverice skakutala pisom,<br />

oni iz osiguranja bili zamijetili — ve} je bilo kasno; mogli su<br />

tek bespomo}no gledati kako se ta si}u{na vi`ljasta prilika<br />

hitro provla~i izme|u postrojena po~asna {palira i ozbiljnih<br />

ljudi u crnom {to su se uko~eno i va`no rukovali, kako<br />

{printa crvenim tepihom, kako `ivahno skaku}e stepenicama<br />

i nestaje u zrakoplovu. Posada bi, upozorena da je me|u<br />

njima slijepi putnik, zacijelo lako i brzo {~epala drskog uljeza<br />

da se nije radilo o tako vje{toj i prekaljenoj prijestupnici<br />

kakva je bila Milka Borojevi}. Nanju{iv{i na vrijeme da je otkrivena<br />

i da bi im mogla pasti u ruke, dala se u bijeg. Ono<br />

{to je zatim uslijedilo bit }e da je ostalo dugogodi{njom no}nom<br />

morom ljudi koji su bili odre|eni da poput kobaca bdiju<br />

nad protokolom ispra}aja Sovjeta...<br />

Milku su uspjeli uloviti tek kad je zrakoplov bio visoko u<br />

zraku.<br />

Sjedio sam pokraj njezina kreveta u Prihvatnoj i netremice je<br />

promatrao. S jastuka me gledalo djetinje dra`esno, ljupko i<br />

bespomo}no bi}e. Oli~avala je an|eosku nevinost.<br />

Me|u svojima<br />

Zapravo, u Prihvatnoj sam se prepu{tao onom jetkom i sjetnom<br />

`ivotnom sadr`aju koji je nagrizao svaku vrstu predrasuda<br />

i u ~ijoj se zagonetnoj neuhvatljivosti zrcalio tajnoviti<br />

dokumentaristi~ki naboj. Taj oblik izravnog op}enja sa `ivotom<br />

— ne posredovanog zadanim scenaristi~kim predlo{kom<br />

— nijekao je standardno poimanje `anra. I s ono malo<br />

dokumentaristi~kog iskustva {to sam ga bio stekao, ve} sam<br />

naslu}ivao ako je re`iser — nakon pomna pregleda terena, a<br />

neposredno prije snimanja — stigao definirati neku vrstu<br />

svoga koncepcijskog upori{ta, pa ~ak ako je dosta toga stavio<br />

i na papir — vlastite sigurnosti radi — u~ino je to da bi,<br />

uka`e li mu se za snimanja sretnija solucija, mogao s gu{tom<br />

i bez trun~ice `aljenja iznevjeravati — sebe sama.<br />

Povjeriv{i, s ne malim zanosom, svoje najnovije spoznaje Vesni,<br />

na{ao sam za shodno da je upozorim kako se u Prihvatnoj<br />

stanici osje}am dobro, ~ak jako dobro i da mi se ~ini<br />

kako sam se, nakon duljeg izbivanja, ponovno na{ao »me|u<br />

svojima«...<br />

Ciao, lu|a~e!<br />

Pone{to suhoparni dosje, ispisan te{ko razumljivim, izblijedjelim<br />

rukopisom svjedo~io je o razorenim odnosima u Mil-

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!