Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

More documents

Recommendations

Info

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 22 do 37 Krelja, P. : Istinita pri~a... — Vi ste s televizije — po~ela se raspitivati. Iz iskustva sam ve} vrlo dobro znao da se — na uvijek tegobnom putu stjecanja povjerenja u ljude koji odlu~uju smije li se {togod snimati ili ne — na film oduvijek gledalo kao na ne{to mutno, sumnjivo i potencijalno opasno. Zauzvrat, ve} na sam spomen televizije, sva bi se vrata {irom otvarala... Nekom mi je zgodom jedan moj znanac povjerio da do svojih nastupa na malom ekranu drì ponajvi{e zbog toga {to je s mrgudnog i vazda nepovjerljiva lica visokog ~asnika, kojega je ~esto sretao na svom stubi{tu, uspio skinuti izraz otvorene sumnji~avosti tek nakon serije uzastopnih nastupa na televiziji. — Do{la bi televizija? — Mo`da... ako bi se tu ne{to na{lo... Unutra me osupnuo neobi~an prizor: u malom sku~enom Milka prostoru »predsoblja«, za ove}im duguljastim stolom, bezvoljno su sjedili neispavani, umorni i utu~eni dje~aci i djevoj~ice razli~ite dobi. Neki od njih — nalak}eni — tupo su te{kim obiteljskim traumama i tako èljna da nekome povje- buljili u prazno; drugi su, pak, s probu|enim zrncem radore svu gor~inu svojih ìvotnih razo~aranja. Radoznalo sam znalosti poku{avali odgonetnuti tko sam, zbog ~ega sam tu i do~ekivao novoprido{lice, bri`no ispra}ao sve one koji su, u kakve su mi nakane. Curica izrazito plavih o~iju — s po~et- pratnji socijalnih radnika Prihvatne, odlazili na put... ka stola — o~ito se trudila privu}i pozornost; nespretno Da, Prihvatna je dokumentaristi~koj kameri nudila na dese- odrezana kosa visila joj je poput rezanaca. tine, na stotine dojmljivih dje~jih sudbina; spram prevlada- Dvije podjednako tijesne prostorije ~inile su »kancelarijski« vaju}e otu`nih pa i duboko tragi~nih, znala se — logikom ì- dio ustanove; u prijamnoj su dominirali stol s pisa}im strovotne ravnoteè — pro{vercati i poneka »leèrnija«, kad{to jem i zid prekriven mnogobrojnim fasciklima. kadra da sumornom ìvotu barake podari da{ak dobrodo{log smijeha i vedrine. — Dosjei — rekla je ljubazna direktorica \ur|a, kada je uo- ~ila moj radoznali pogled. — U njima su podaci o djeci koja Dakako, vrlom se dokumentaristu nudila koliko izazovna su pro{la kroz Prihvatnu. toliko i obeshrabruju}a dvojba: o svakome se djetetu mogao napraviti dojmljiv dokumentarac, ali kojemu se prikloniti Napomenula je da su mnogi od tih dosjea jo{ otvoreni; kri- — me|u tolikima? vudave i kad{to problemati~ne pa i neizvjesne sudbine malih skitnica neprestance ispisuju nove i nove retke na stranica- Sudbine ma tih oteàlih sve`njeva. Jednoga dana kroz Prihvatnu pro|o{e putnici za Cres. Pred Prihvatna je imala i nekoliko soba s limenim krevetima. Bi- o~ima mi je — iz te skupine — mali Robert — osmogodi{nji jahu to {ture prostorijice praznih drvenih stijenki s ponekom dje~ak o{i{ane glave i suptilnog, plahog izgleda. Ispri~ao mi novinskom slikom pjeva~a zabavne glazbe ili stranog film- je da mu roditelji ìve u Dubravi i da ima jo{ jednog brata. skoga glumca. Na prozorima re{etke. Kreveti pravilno pore- Povjerio mi se da je otac, u pijanom stanju, ~esto premla}idani, uredno namje{teni. Uza zid kakva stara komodica ili vao mater. Bezrazlo`no i surovo. Poslije se po~eo iìvljavati {togod sli~no. i na njemu. Kada je, nekom zgodom, u okrutnosti prema Ispod deke jednog kreveta naziralo se skvr~eno tijelo djevoj- majci, prevr{io svaku mjeru — da bi sprije~io najgore — otr- ~ice. Na jastuku razbaru{ena plava kosa. ~ao je u policijsku stanicu i prijavio ga. Grubijan je u zatvoru odsjedio mjesec dva, iza{ao i ponovno ih se dohvatio... — Kada su je jutros doveli — uhvatila je \ur|a moje neiz- Tada za Roberta nastupi{e paklenski trenuci: premda su mu govoreno pitanje — pruàla je strahovit otpor: plakala je, prizori premla}ivanja matere nanosili neizrecivu bol, po- tukla se, otimala. Cijeli dan smo je smirivali... djednako mu je bilo te{ko prijavljivati oca. I tko zna kako bi Lecnulo me kada sam se uhvatio kako »kadriram« procjenju- u svojoj napa}enoj du{i razrije{io tu muku, da mu majka nije ju}i bi li prizor usnule djevoj~ice ispod deke izgledao doj- na{la mogu}nost smje{taja u domu na Cresu. Sve mi je to mljiviji u bliskom ili u kakvom {irem planu! ispri~ao u jednom dahu, s nekom ~udnom zrelo{}u odrasla ~ovjeka, neprestance na rubu pla~a, ali s dubokom vjerom Dvojbe vrlog dokumentarista da je odlazak na otok za njega najbolje rje{enje. U{lo mi je bilo u naviku da svaki dan navratim u Prihvatnu. U Prihvatnoj sam upoznao i ~etrnaestogodi{nju @eljku. Vo- înilo mi se da ne mogu po~eti dan ako se ne prihvatim kaljela je more i to je bio njezin jedini »grijeh«. îm bi otoplikvog oteàlog dosjea ili ako ne porazgovaram s kakvim dje- lo, ne{to bi je stalo vu}i k moru i nije bilo te sile koja bi je ~a~i}em koji je tek prispio u Prihvatnu. Zapravo, nekim me mogla zaustaviti da ne klisne iz roditeljskog doma — kad bi osobitim intenzitetom zaokupi{e ta mala krhka bi}a satrta se zaèljela prizora modrih morskih valova. Socijalni radni- 25 Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 22 do 37 Krelja, P. : Istinita pri~a... ci u Prihvatnoj odli~no su je poznavali, s njom su bili uspostavili prisne prijateljske odnose, i njima bi bilo ~udno kada se za ljeta ne bi pojavila mala ljubiteljica mora, jer njoj nije bilo do bjeànja, nego do morskog plavetnila. @enska vjernost domu? Ne! U Prihvatnoj se na udaru na{la jedna moja dugogodi{nja predrasuda; naime, bio sam uvjeren da je prjestupni{tvo poglavito mu{ka povlastica i da je posve neupitna prevlast mu{ke maloljetni~ke populacije nad ènskom u toj, klincima tako privla~noj, disciplini. U Prihvatnoj razabrah da je i curicama skitnja jo{ i te kako draga, da i one umiju odva`no napustiti roditeljski dom, ako u tom domu za njih vi{e nema ìvota. Dakako, njihove su prijestupni~ke storije bile obiljeène odre|enim posebnostima, ali duboke podudarnosti s de~kima u temeljnim pitanjima dragovoljna odmetni{tva i brza pada u prijestupni{tvo — bijahu vi{e nego o~ite. Ne odustaju}i od zamisli da junak mojega dokumentarca ipak mora biti de~ko, poku{avao sam doku~iti odakle u meni ta tako nepopustljiva predrasuda o neprekidnoj izazovnosti svijeta za mu{karce i neupitnoj ènskoj vjernosti domu... Vratila se Stjuardesa! Malo pomalo upoznao sam i Milku. Maljucnu plavooku i plavokosu curicu, koja je svih tih dana, iz kreveta, radoznalo virila na nas i boja`ljivo bjeàla od pogleda {to su uporno pretraìvala dje~ja lica. Iznenadilo me kada sam saznao da u prostorijama Prihvatne boravi ve} nekoliko mjeseci; tijesne, za dulje stanovanje neprikladne sobe te socijalne ustanove mora da su u njoj stvorile naviku uzni{tva. Za~udilo me pak kada sam ustanovio da je ve} navr{ila jedanaestu; za svoje godine bila je si}u{na, krajnje krhkog izgleda. Na postavljena pitanja odgovarala je kratkim, jednostavnim i razlo`nim re~enicama. Povremeno bi se pokrila dekom preko glave i na sve bi moje provokacije — negdje ispod deke — uzvra}ala obijesnim djetinjim kikotom. Djevoj~ica ~ija je kosa bila nalik rezancima, postala je ljubomorna na Milku i na krajnje je dirljiv na~in poku{avala svratiti pozornost na sebe. Jednom bi mi do{la s ponudom da mi pokaè kako lijepo pjeva, drugi put bi tik pokraj mene stala lupkati nogama o pod, pucketati prstima i pljeskati dlanovima — onako kako to, s manje ili vi{e spretnosti, ~ine sva djeca kad poku{avaju izvesti popularnu pjesmicu »Kad si sretan...« Djeca u Prihvatnoj nadjenu{e Milki nadimak — Stjuardesa. — Vratila se Stjuardesa! Vratila se Stjuardesa! — znalo se iz vi{e grla zaoriti unutra{njo{}u Prihvatne. Kad sam saznao kako je dobila taj nadimak, prvi put mi se u~inilo da sam na tragu ne~ega... Prije nekoliko mjeseci uhvatili su je na zagreba~kom uzleti{tu. Kad su je upitali kog je vraga ondje traìla, dobili su vi{e nego neobi~an odgovor: Rekla im je da se htjela prebaciti preko granice! Zrakoplovom! Uvjeren sam da je tada malo tko povjerovao u tu pri- ~u, ali kad se stvar s aerodromom ubrzo ponovila i to u znatno spektakularnijem izdanju, malo tko je sumnjao u Milkine nakane da velikim mlaznim zrakoplovom kidne u inozem- 26 Hrvatski filmski ljetopis 15/1998. stvo. Doga|aj se odigrao pod krajnje nesvakida{njim okolnostima i podsje}a na prizore iz fabulisti~ki prenagla{enih ameri~kih komedija. Za razumijevanje ove pri~e treba ponajprije znati da je Milka ìvjela u uvjerenju kako svi, ali ba{ zaista svi zrakoplovi lete za Njema~ku — tamo gdje su toliki ve} oti{li iz njezina sela i gdje je ve} dulje boravila i njezina teta. Slu~aj je htio da se pisti zagreba~kog uzleti{ta prikrala u vrijeme kad se tamo ispra}alo visoko sovjetsko dràvno izaslanstvo. Zar je, zbog pone{to neobi~ne i ~udnovate gu`ve ispred zrakoplova trebala odustati i vratiti se — kamo? Uostalom, za nju je i taj zrakoplov bio tek jedan u nizu koji je letio za Njema~ku. Kad su je, dok je poput lakonoge vjeverice skakutala pisom, oni iz osiguranja bili zamijetili — ve} je bilo kasno; mogli su tek bespomo}no gledati kako se ta si}u{na vi`ljasta prilika hitro provla~i izme|u postrojena po~asna {palira i ozbiljnih ljudi u crnom {to su se uko~eno i va`no rukovali, kako {printa crvenim tepihom, kako ìvahno skaku}e stepenicama i nestaje u zrakoplovu. Posada bi, upozorena da je me|u njima slijepi putnik, zacijelo lako i brzo {~epala drskog uljeza da se nije radilo o tako vje{toj i prekaljenoj prijestupnici kakva je bila Milka Borojevi}. Nanju{iv{i na vrijeme da je otkrivena i da bi im mogla pasti u ruke, dala se u bijeg. Ono {to je zatim uslijedilo bit }e da je ostalo dugogodi{njom no}nom morom ljudi koji su bili odre|eni da poput kobaca bdiju nad protokolom ispra}aja Sovjeta... Milku su uspjeli uloviti tek kad je zrakoplov bio visoko u zraku. Sjedio sam pokraj njezina kreveta u Prihvatnoj i netremice je promatrao. S jastuka me gledalo djetinje draèsno, ljupko i bespomo}no bi}e. Oli~avala je an|eosku nevinost. Me|u svojima Zapravo, u Prihvatnoj sam se prepu{tao onom jetkom i sjetnom ìvotnom sadràju koji je nagrizao svaku vrstu predrasuda i u ~ijoj se zagonetnoj neuhvatljivosti zrcalio tajnoviti dokumentaristi~ki naboj. Taj oblik izravnog op}enja sa ìvotom — ne posredovanog zadanim scenaristi~kim predlo{kom — nijekao je standardno poimanje ànra. I s ono malo dokumentaristi~kog iskustva {to sam ga bio stekao, ve} sam naslu}ivao ako je reìser — nakon pomna pregleda terena, a neposredno prije snimanja — stigao definirati neku vrstu svoga koncepcijskog upori{ta, pa ~ak ako je dosta toga stavio i na papir — vlastite sigurnosti radi — u~ino je to da bi, ukaè li mu se za snimanja sretnija solucija, mogao s gu{tom i bez trun~ice àljenja iznevjeravati — sebe sama. Povjeriv{i, s ne malim zanosom, svoje najnovije spoznaje Vesni, na{ao sam za shodno da je upozorim kako se u Prihvatnoj stanici osje}am dobro, ~ak jako dobro i da mi se ~ini kako sam se, nakon duljeg izbivanja, ponovno na{ao »me|u svojima«... Ciao, lu|a~e! Pone{to suhoparni dosje, ispisan te{ko razumljivim, izblijedjelim rukopisom svjedo~io je o razorenim odnosima u Mil-
Page 2 and 3: ISSN 1330-7665 UDK 791.43/.45 Hrvat
Page 4 and 5: DU[AN VUKOTI] (1927.-1998.) Crtani
Page 6 and 7: Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god.
Page 12 and 13: 1951. Hrvat. film. ljeto., Zagreb /
Page 14 and 15: 1970. Hrvat. film. ljeto., Zagreb /
Page 16 and 17: PULA ’98 Janko Heidl Dometi Festi
Page 24 and 25: OGLEDI IZ NOSTALGIJE UDK: 791.43(49
Page 40 and 41: IDEOLOGIJA PORICANJA Prvi primjerci
Page 54 and 55: KULTURNA POLITIKA Obrazloènje Osni
Page 56 and 57: KULTURNA POLITIKA Jo{ko Maru{i} Stu
Page 60 and 61: LJETOPISOV LJETOPIS Vjekoslav Majce
Page 64 and 65: Umrli Hrvat. film. ljeto., Zagreb /
Page 66 and 67: FESTIVALI/PRIREDBE Jurica Pavi~i} T
Page 76 and 77:
U @ARI[TU: DOMA]E PREMIJERE Damir R
Page 78 and 79:
Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god.
Page 80 and 81:
REPERTOAR Filmski repertoar * Uredi
Page 82 and 83:
DALEKI RO\ACI 2 / LES COULOIRS DU T
Page 84 and 85:
Reno), te znatno istaknutiji elemen
Page 86 and 87:
ali rijetko kad oni uspijevaju zaob
Page 88 and 89:
Pakleni udar PAKLENI UDAR / KNOCK O
Page 90 and 91:
Predsjedni~ke laì Hrvat. film. lje
Page 92 and 93:
edatelja Paula Andersona bila razlo
Page 94 and 95:
REPERTOAR VIDEOPREMIJERE * Uredio:
Page 96 and 97:
Gnjavatorica Njen otac, Alexander (
Page 98 and 99:
SUVREMENI TRENDOVI Jurica Pavi~i} D
Page 100 and 101:
Page 102 and 103:
Page 104 and 105:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Uvod Svi aud
Page 106 and 107:
Page 108 and 109:
Page 110 and 111:
STUDIJE I ISTRA@IVANJA Kre{imir Mik
Page 112 and 113:
Page 114 and 115:
Page 116 and 117:
Page 118 and 119:
Page 120 and 121:
Page 122 and 123:
Page 124 and 125:
Page 126 and 127:
PORTRET Irena Paulus Bio-filmografs
Page 128 and 129:
Page 130 and 131:
Page 132 and 133:
Page 134 and 135:
PORTRET Irena Paulus Orgulja{ u fil
Page 136 and 137:
Page 138 and 139:
Page 140 and 141:
Page 142 and 143:
Page 144 and 145:
Page 146 and 147:
Page 148 and 149:
Page 150 and 151:
Page 152 and 153:
Dokumentarni filmovi Hrvat. film. l
Page 154 and 155:
SUVREMENA TEORIJA U PRIJEVODU Rober
Page 156 and 157:
Page 158 and 159:
Page 160 and 161:
BIBLIOTEKA LJETOPISA Vjekoslav Majc
Page 162 and 163:
Page 164 and 165:
Page 166 and 167:
Page 168 and 169:
Page 170 and 171:
Page 172 and 173:
Page 174 and 175:
Page 176 and 177:
Page 178 and 179:
Page 180 and 181:
Page 182 and 183:
three were originally TV films pres
Page 184 and 185:
an important part of the reforms th
Page 186 and 187:
RESEARCH AND STUDIES: FILM AND VIDE
Page 188 and 189:
him whining submissively for her. T
show all

Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?