Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

OGLEDI IZ NOSTALGIJE
UDK: 791.43(497.5)
Petar Krelja
Istinita pri~a o Milki zvanoj Stjuardesa
Splendid isolation
Nekom sam se zgodom — tragaju}i za rasnom dokumenta- smislu dugog kontinuiranog kadra koji bi po~eo od lica tiristi~kom
temom — na{ao pokraj onih drvenih baraka u blipi~nog stanara Preno}i{ta, nastavio se snimateljevim trkom
zini hotela Esplanade — tamo gdje }u dvije godine poslije izme|u ta dva objekta, da bi zavr{io u luksuznom Esplanadi-
upoznati malu Milku. Kako li me je tada iznenadila spoznanu predvorju — na licu kakvog zadriglog parajlije. Nakon
ja da se iza golemih crvenih kri`eva, {to su se ko~ili na fasa- tako uspostavljene veze naizmjence bi se nizali kontrastni
dama tih tro{nih baraka, nalaze — tek limenim krevetima prizori i `ivotne pri~e iz obaju ambijenata. Dive}i se tolikoj
namje{tene — sobe u kojima se lijepo uspio udoma}iti cijeli prijateljevoj dosjetljivosti, nisam mogao a da se ne slo`im i s
dru{tveni razred sa samog dna socijalne ljestvice. Ustanova njegovom primjedbm kako naziv Preno}i{te, s obzirom na
koja se zvala jednostavno Preno}i{te i otvarala se u ve~ernje tako silno pove}anu zapremninu ideje, nije vi{e od neke ko-
sate a zatvarala rano ujutro, ugo{}ivala je besku}ni~ku gradristi; film bi se — prema njegovu mi{ljenju — mogao zvati
sku klate`, kojekakva slikovita spadala, ali i ne mali broj pro- onako kako britanska aristokracija imenuje svoje nedodirljilaznika
namjernika koji bi prespavali no} dvije i oti{li dalje ve i ni`im dru{tvenim razredima nepristupa~ne klubove —
svojim poslom. Preno}i{te je imalo i svoj »stalni postav«; tih Splendid isolation.
ga dana sa~injavahu skupina [iptara, jedna »pjesnikinja«,
mladolika trudnica, {utljivi ~ovjek koji je uza se imao filozofsku
literaturu, student Sirijac s poti{tenom `enom i dvoje
djece, ~etvero~lana obitelj koja je bila ostala i bez stana i bez
posla... No, i jednoruki je recepcionar Preno}i{ta bio bez
stana; i on je, nakon uobi~ajenog jutarnjeg izbacivanja gostiju
na gradske ulice i cjelodnevnog zatvaranja Preno}i{ta, bio
prisiljen satima skitati gradom.
Tih sam dana grozni~avo isprobavao prijateljevu »jure}u kameru«;
ustanovio sam da na tu dionicu, ma kako se trudio
paklenski brzo tr~ati, ipak otpada suvi{e dragocjenog filmskog
vremena (tada su dokumentarci u pravilu trajali do petnaestak
minuta) za ne{to {to bi — s nepravom — moglo biti
protuma~eno kao skretanje k eksperimentu. Pa ipak, ta su
tr~karanja znatno obogatila sredi{nju ideju projekta: otkrio
sam da se Esplanade — poput kakve dobo{ torte — nalazi
^inilo mi se da sam — iznebuha — dospio u sam epicentar usred najcrnje gradske socijale. Primjerice, u jo{ neposredni-
dokumentarizma; pri~injalo mi se da bi bilo posve dovoljno joj blizini reprezentativnog hotela nalazila se golema tamna
do}i s kamerom, zagrabiti u tu mutnu »rijeku `ivota« i eto zgradurina u ~ijem je prizemlju bila smje{tena institucija fi-
prvoklasna filma!
zikalne terapije: kroz uvijek otvorene prozore te ustanove li-
Napisao sam nadahnut i lijepo sro~en scenarij i — dobio
film. Trebalo je tek skupiti ekipu i dati se na posao. Bio sam
zamislio da tu ustanovu predo~im kao golemi mlinac `ivota
kroz ~ije `lijebove `ivahno poskakuju pojedina~ne ljudske
sudbine; dobronamjernom se prijatelju ta moja zamisao jako
svidjela, ali me — za ugodnog pijuckanja aperitiva u Esplanadi
upitao nije li zapravo tu rije~ o ne~em kudikamo izazovnijem
i mo}nijem — o bliskom susjedstvu dvaju hotela i
ne bi li ta blizina mogla biti stvarnom temom filma: Esplanada
sa svojom bogatom i razma`enom klijentelom naspram
sirotinjskog `ivlja u Preno}i{tu! I sve to na frapantnoj i opojepo
su se mogli vidjeti prizori ljudi ~ija su istro{ena i te{ko
o{te}ena tijela — imobilizirana raznovrsnim terapijskim napravama
— pobu|ivala blagu jezu. S prednje, pak, strane
hotela oduvijek je bila izuzetno frekventna {trafta za dame
— uboge kategorije — koje prakticirahu najstariji zanat na
svijetu. Uskoro se pokazalo da i spomenuta baraka Preno}i-
{ta ima duplo dno; u njezinu produ`etku krile su se prostorijice
s re{etkama na prozorima namijenjene maloljetni~koj
delinkvenciji. U susjednoj pak baraci, pokraj auto-{kole, poslovala
je respektabilna gradska skupina patrona`nih sestara
zadu`enih za pravu vojsku starih, bolesnih, ostavljenih...
minju}oj udaljenosti od ciglih stotinjak metara. Dakako, Pozornost mi je privukla i ekipa »naoru`ana« — teleskopom.
osupnula me i odmah magnetski privukla ta britkost tako Pokraj astronomske cijevi, koja je bila uperena u sunce i dru-
drasti~nog i izravnog socijalnog kontrasta. Ponesen zavodljiga — posadi teleskopa — va`na nebeska tijela, uvijek je vlavo{}u
prijateljeva otkri}a, odmah sam stao kombinirati kako dala poprili~na stiska. Stru~ni je pratitelj obja{njavao da di-
bi se — sa snimateljskog stajali{ta — dalo predo~iti ono tevovske eksplozije, koje se vide u okularu teleskopa, poti~u ili
meljno dramatur{ko polazi{te tog novouspostavljenog doku- ~ak izazivaju globalne ratove, poplave, bolesti, gladi i mnomentaristi~kog
sustava — fizi~ka blizina dvaju hotela. Prijage druge nevolje na zemlji. Uza sve to, neposredna blizina
telj mi je — umjesto standardnog postupka obi~nog {venka Glavnog kolodvora neprestance je izbacivala ili privla~ila
s Preno}i{ta na Esplanadu — predlo`io inovantni iskorak u gradski olo{ sklon svakovrsnim oblicima kriminala. Zapra-
Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
23