Hrvatski filmski ljetopis, broj 15 (1998) - Hrvatski filmski savez

Hrvat. film. ljeto., Zagreb / god. 4. (1998.), br. 15, str. 15 do 21 Heidl, J. : Dometi
nisu bili bolji, jer film zbog toga pati od mutne i povremeno
nedovoljno ~itljive slike. No i takav kakav jest, Kap bez pote{ko}a
ulazi u antologiju hrvatskog »kratkog metra«.
Mladi hrvatski film predstavio je tri ostvarenja. Kratkometra`ni
film Ljubitelj ptica Arsena Antona Ostoji}a i srednjometra`ni
Zlo i naopako Gorana Duki}a snimljeni su u Americi,
zemlji u koju su prije nekoliko godina preselili mladi diplomirani
redatelji koji su se u domovini vjerojatno osjetili
nepotrebnima i ne`eljenima.
Ljubitelj ptica solidno je, datumski malo »staro« djelo (snimljen
1993.) o usamljenom mladi}u koji poku{ava ostvariti
kontakt s ku}nim ljubimcem papagajem, a kad mu to ne uspije,
postane toliko frustriran da vi{e nije u stanju komunicirati
s okolinom. Film se doima prili~no »hrvatski«, s karakteristi~no
nagla{enom metaforikom i simbolikom koja cjelini
daje smisao, ali je i optere}uje, jer »poruka« se, naposljetku,
~ini jedinom svrhom filma.
Nimalo se hrvatski ne doima Zlo i naopako, fantasti~na pripovijest
o mladi}u koji odlazi gatari i tamo upoznaje svoje
~etiri razli~ite osobnosti. Ako cjelina u pripovijednom smislu
nije sasvim razumljiva (barem nakon jednog gledanja) to
nipo{to ne treba zamjeriti, jer rije~ je o snolikom ostvarenju
(smje{tenom u realisti~ko okru`je), zgodi izme|u zbilje i ma-
{te koja ne nudi logiku svakodnevice nego stvara vlastitu, a
ta se ~ini dovoljno uvjerljivom i ~vrstom. Dakle, ako i nije
lako to~no shvatiti {to je autor ispri~ao (Duki} je i scenarist)
lako je povjerovati da je njemu sasvim jasno o ~emu govori,
treba mu povjerovati da ne prodaje maglu, nego da neoptere}en
ustaljenim postupcima iznosi osobna svjetonazorska
razmi{ljanja koja mu nisu ju~er pala na pamet.
Uz to, Duki}eva redateljska vje{tina apsolutno je zapanjuju-
}a. ^ini se da je ro|en s kamerom u ruci i filmskom slikom
u mozgu, jer svaki kadar, svaka sekvenca, svaki sklop, napravljeni
su maestralnom suvereno{}u, bez traga nesigurnosti
ili nespretnosti — sve te~no proizlazi jedno iz drugoga,
odi{e puninom, ma{tovito{}u i, povrh svega, zaraznim stvarala~kim
entuzijazmom neizlje~iva filmoljupca. Glede redateljske
nadarenosti, Duki} zauzima visoko prvo mjesto me|u
svim sudionicima Festivala, a vjerojatno i me|u aktivnim dana{njim
hrvatskim redateljima. Spomenimo da je ravnatelj
filmske fotografije Igor Martinovi}, jo{ jedan na{ijenac koji
`ivi i radi u SAD-u.
Hrvatski filmski ljetopis 15/1998.
Zlatna vrata, rad slikara Erosa ^aki}a
Pedesetminutna drama s dodirom komedije, Puna ku}a, scenarista
i redatelja Ognjena Svili~i}a, snimljena u proizvodnji
HRT-a, namjernom usporeno{}u, ogoljelo{}u i izbjegavanjem
povr{ne svidljivosti, pri~a jednostavnu i lako prepoznatljivu
pri~u o neobveznoj no}noj ljubavnoj pustolovini
mladi}a i djevojke koja prerasta u obiteljsku dramu. Osim
{tovanja vrijedne nepopustljive redateljske vjernosti suhom
realizmu i nedopadljivosti, najve}im se vrlinama doimaju
dvije stvari: vrlo primjerena »ru`na« filmska fotografija Vedrana
[amanovi}a koja u najboljem smislu podsje}a na engleske
»kuhinjske drame« i tako daje uputu za gledanje Pune
ku}e, te odli~ne izvedbe Kre{imira Miki}a i Dijane Bolan~e
u ulogama »ljubavnika« Darka i Anite.
19